ZAGREB - Želimo li doživjeti 100. valja nam spavati desetak sati!. Zaključak je to studije objavljene u časopisu Sleep, koja je pokazala da stogodišnjaci tri puta češće spavaju barem desetak sati dnevno.
Istraživanje je provedeno u Kini na 15.638 osoba u dobi od 65 i više godina, a među njima bilo je 3927 osoba u dobi između 90 i 99 godina, te 2794 stogodišnjaka i onih starijih. Danan Gu s Portlandskog sveučilišta kaže kako je 65 posto anketiranih kazalo da je kvaliteta njihova spavanja dobra ili vrlo dobra, te da dnevno prosječno spavaju oko sedam i pol sati. “No, zanimljivo je da su oni u starijoj dobnoj skupini (od 100 i više godina) imali čak 70 posto veću vjerojatnost da će spavati kvalitetno”, kaže Gu. Dapače, stogodišnjaci i oni stariji tri su puta češće spavali deset i više sati dnevno. Također, muškarci imaju čak za četvrtinu veće izglede za bolji san negoli žene.
Mozak se oporavlja u snu
No, znanstvenici još uvijek nisu do kraja razjasnili tajnu spavanja jer svaki čovjek ima različitu dnevnu potrebu za snom. Dok će jedni već nakon pet ili šest sati biti naspavani i tjekom dana im se neće spavati, drugima će trebati osam, devet pa i više sati spavanja. Također se zna da je glavni razlog spavanja mozak jer upravo se on može oporaviti samo kroz san.
Na taj način održava se razina kognitivnih sposobnosti, govora, pamćenja i razmišljanja. Nedostatak sna utjecat će na našu koncentraciju, postajemo nervozni, zaboravni, mrzovoljni... Nespavanje nije dobro ni za našu liniju jer se za vrijeme sna kilogrami lakše tope. Što se pak tiče nadoknađivanja energije, u tome spavanje ima perifernu ulogu jer se ona može nadoknaditi, primjerice, i hranom.
Primamljivo, ali nedostižno
Ova najnovija preporuka, prema kojoj bismo trebali spavati desetak sati dnevno, ne bismo li doživjeli stotu, teško je provediva u današnje vrijeme kad se barem toliko mora i raditi. Drugim riječima, umjesto trećine života tako bismo gotovo polovicu života trebali proveli spavajući. Primamljivo, ali nedostižno.
Uostalom, osim što prema ovoj novoj teoriji možda “gubljenje vremena na spavanje” možemo nadoknaditi dužim životom, teško da će nam mnogo spavanja jamčiti i kvalitetu života ili, pak, kvalitetnije intelektualno razmišljanje i življenje. Dovoljno je zaviriti u prošlost i vidjeti da je Einstein prespavao gotovo polovicu svog života, ali je zato Edison stalno govorio kako je spavanje gubitak vremena. Napoleon i Margaret Thatcher pak spavali su tek po četiri sata dnevno jer im je budnost bila draža. No, kao i sve u životu, i dužina spavanja ili nespavanja očito manje ovise o potrebi, a više o mogućnostima.