PASADENA - Je li naš svemir jedini koji postoji? Što se skriva iza njega? Postoje li paralelni univerzumi? Ove misterije su do prije neki dan spadale isključivo u domenu filozofije ili egzotične teoretske fizike, no istraživanje objavljeno prošli mjesec moglo bi ponuditi prvi konkretni odgovor na barem neka od tih pitanja.
Svemirski teleskop Planck Europske svemirske agencije nedavno je uhvatio misteriozni signal koji je teško objasniti koristeći dosadašnja iskustva. No, jedan fizičar ima spektakularno objašnjenje za tu anomaliju: Postoje drugi univerzumi, i jedan od njih se sudario s našim.
Teoretski fizičari već dugo vjeruju u mogućnost da naš svemir, sve što vidimo oko sebe, nije jedini koji postoji, već da postoje i drugi, paralelni univerzumi. Moguće je da je bilo nebrojeno mnogo Velikih praskova, od kojih je svaki označio početak jednog univerzuma.
ZNANSTVENICI STVARAJU STOTINE CRNIH RUPA SVAKI DAN U ŠVICARSKOJ? 'Tragamo za postojanjem paralelnih univerzuma'
Prema teoriji, kada bi jedan od tih univerzuma startao dovoljno blizu našem, moglo bi doći do dodira između njih, a mjesta na kojima se sudaraju bi mogla biti vidljiva teleskopima koji promatraju pozadinsko zračenje univerzuma.
Ranga-Ram Chary, astrofizičar sa Sveučilišta CalTech koji radi na analizi podataka s teleskopa Planck, vjeruje da je pronašao mjesto gdje se naš univerzum sudara s paralelnim.
Kada je uspoređivao kartu pozadinskog zračenja svemira nastalu na temelju Planckovih promatranja s prethodnima, Chary je uočio područje s misterioznim sjajem. Proučio je niz mogućih objašnjenja i zaključio kako je vrlo mala šansa da se radi o nasumičnim fluktuacijama ili smetnjama u mjerenju.
- Moguće je da se radi o sudaru našeg univerzuma s paralelnim univerzumom, napisao je Chary u studiji objavljenoj na online bazi arXiv.
- Sjaj koji smo zamijetili mogla bi uzrokovati materija iz drugog svemira koja ‘curi’ u naš, objasnio je za New Scientist.
- Naš bi svemir mogao jednostavno biti jedna od regija unutar super-regije koja se vječno širi. U takvoj super-regiji postojale bi mnoge druge regije, a svaka od njih imala bi drugačiji set zakona fizike od onih koje smo izmjerili u našem univerzumu, rekao je Chary.
Prema njegovim kalkulacijama, svemir s kojim se možda sudaramo znatno je drugačiji od našeg - omjer vidljive materije i svjetlosti u tom svemiru barem je 65 puta veći od onog koji opažamo u našem svemiru, što bi objasnilo neobičan raspored frekvencija signala.
Ipak, Chary poziva na oprez, ističući da neobične tvrdnje zahtjevaju više dokaza. Iako je isključio mogućnost da se radi o smetnjama i greškama kakve su se do sada pojavljivale u mjerenjima, nije nemoguće da se radi jednostavno o nekoj novoj vrsti smetnje s kojom se do sada nisu susreli.
Fizičari koji su proučili Charyjev rad odali su mu priznanje da se iskreno potrudio istražiti sve druge moguće izvore signala, no sve druge mogućnosti čine se izrazito malo vjerojatne - toliko malo da se verzija s paralelnim univerzumom za sada čini najizglednijom.
Svemirski teleskop Planck pruža znatno precizniju sliku pozadinskog zračenja od svojih prethodnika (Foto: Creative Commons)
Ipak, kako bi mogli biti sigurni, ista bi mjerenja, s drugim teleskopima, trebale ponoviti druge grupe znanstvenika. Tek ako bi oni dobili rezultate slične Charyju, mogli bi ozbiljnije početi raspravljati o životu u stvarnosti u kojoj je naš univerzum tek jedan od nebrojeno mnogo paralelnih, potpuno različitih univerzuma.
Sljedeće istraživanje moglo bi doći do kraja ovog desetljeća, ukoliko NASA iduće godine uspije dobiti sredstva za slanje novog teleskopa PIXIE, specijaliziranog za promatranje pozadinskog zračenja, koji bi trebao imati još bolju rezoluciju i preciznost od Plancka.