LIPICANCI

SVE O KONJIMA KOJI SU POSTALI SINONIM ZA GLAMUR I LJEPOTU Pokušaj čovjeka da stvori savršenu životinju rigoroznom selekcijom najboljih gena

Novi Sad 020807.
Rat oko konja iz Lipika i dalje traje.Ergelu je posetio i Ministar u vladi Srbije Slobodan Mirosavljevic,koji je izmedju ostalog izjavio da ce se sastati sa kolegama iz Hrvatske,kako bi se problem konacno rjesio.Konji su prije rata bili u ergeli u Lipiku.
Foto : Dragutin Savic / cropix
Dragutin Savić / CROPIX

 

Lipicanci su simbol Španjolske škole jahanja u Beču, koja je prije nekoliko godina uvrštena na listu svjetske kulturne baštine, slovenski pjesnik Edvard Kocbek 1977. godine posvetio im je poemu, a nizozemskog novinara i pisca Franka Westermana nadahnuli su na knjigu koja je 2013. prevedena na naš jezik.

- Lipicanci su pokušaj stvaranja “savršene” životinje, sinonim za glamur, neraskidivi od čeznutljive ljudske vizije da se može bolje i ljepše. Naličje te priče jest zlouporaba njihove biti u propagandi nacista i fašista, kao ultimativnog dokaza kako društvo “čiste” krvi može biti lijepo - rekao je u intervjuu za Jutarnji list Frank Westerman.

No, ti divni, elegantni konji već dugo su i u fokusu znanstvenog interesa. - Za znanstvenike su lipicanci dodatno važni jer postoji jako dobar pedigre, pa i 36 generacija unatrag, te podaci, kao što su mjere konja, pomoću kojih se mogu testirati razne hipoteze. U sklopu projekta Copernicus iz kasnih 1990-ih provedeno je dosta iscrpnih istraživanja, tako da su i jako dobro istraženi - kaže genetičar Ino Čurik, redoviti profesor u trajnom zvanju Zavoda za opće stočarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Kad se pasmina pojavila?

- Pravo definiranje pasmine tek je u 17. stoljeću, iako se početak stvaranja pasmine vodi oko 1580. godine. Ispočetka je tu bilo svakakvih konja, uparivanja i svega, otuda toliko raznolikosti u bojama u tim početnim godinama i toliko raznolikosti u fenotipu. Danas je u uzgoju aktivno osam linija pastuha i 63 roda kobila. Početni uzgojni cilj ergele, koji se zadržao više od 300 godina, jest uzgoj karosijera za potrebe bečkog dvora, bijele boje s bijelom grivom i bijelim repom, visoke oko 160 cm, lijepe vanjštine s visoko nasađenim i lijepo povijenim vratom, izdašnim, visokim i sigurnim hodom te dobrim temperamentom - objasnio je dr. Mato Čačić, koji je doktorirao na lipicancima.

Rigorozna selekcija

Ističe kako je lipicanska pasmina konja nastala rigoroznom selekcijom. - Stoga se smatra vrlo konsolidiranom u nasljeđivanju i stoga se nerijetko koristi kao meliorator drugih pasmina i uzgoja konja radi stvaranja većeg broja konja s poželjnom uporabnom i uzgojnom vrijednošću. Raznolika uporaba lipicanaca kroz stoljeća uzrokovala je izmjenu prvotnog uzgojnog cilja u više uzgojnih ciljeva lipicanske pasmine, a posljedično dolazi do izmjena svojstava vanjštine i kretnji s obzirom na ergelu ili uzgojno područje. Raznolikost uzgojne izgradnje odrazila se ponajviše u vanjštini - ustvrdio je Čačić.

Naveo je općeniti opis lipicanca: glava primjerena, oči živahne i velike, uši srednje veličine i pravilno nasađene. Njihov vrat visoko je nasađen i nadsvođen u zatiljnom dijelu, greben izražen, širok i dug, leđa kratka, ravna i jaka. Spoj kratak i širok, sapi duge, široke i okrugle, rep visoko nasađen. - Lipicanci imaju široka i duboka prsa, lopatice dobro položene i dosta duge, nadlaktice duže u odnosu na podlakticu. Zglobovi su im jaki i izraženi, kičice jake i kratke, a kopita čvrsta i okrugla. But jak i mišićav, skočni zglobovi jaki, stav nogu pravilan te izdašan, siguran i visok hod. Također, lipicanci imaju dobru ćud - dodao je Čačić.

Kad se lipicanci pojavljuju u Hrvatskoj?

Povijesni podaci govore da su prvi lipicanci na hrvatsko tlo došli 1800. godine u ergelu grofa Andrije Jankovića u Terezovac kraj Suhopolja. - Nekoliko godina poslije ergela Lipica bježeći pred Napoleonovom vojskom smješta se u biskupijske štale u Đakovu, gdje boravi oko godinu dana. Odlaskom iz Đakova u mađarsko mjesto Örgelak ergela Lipica, u znak zahvalnosti, ostavlja na poklon đakovačkoj biskupiji tri lipicanska pastuha. Nema točnih podataka o kojim se pastusima radilo i jesu li u kojoj mjeri utjecali na uzgoj konja u Đakovu. No, kod Jankovića se kontinuirano uzgajaju od 1800. godine - rekao je Čačić. Naglasio je da je u Hrvatskoj krajem 2018. godine bilo 2112 grla lipicanaca svih kategorija.

Osobine lipicanaca u Hrvatskoj

- Uzgojni cilj lipicanaca u Hrvatskoj bili su koščati, zbiti i široki lipicanci s visoko nasađenim vratom, izdašnim i visokim kretnjama, te živahnim temperamentom i dobre ćudi. Hrvatski rodovi kobila i pastusi hrvatske linije Tulipan predstavljali su zbog svojih predaka španjolskog i napuljskog porijekla naš najteži tip lipicanaca - pojasnio je Čačić. Istaknuo je kako su kobile iz negdašnje ergele Lipik bile relativno najkoščatije s najkvalitetnijim kretnjama i najvećim udjelom tamne boje.

- Kobile ergele Đakovo bile su najvećeg okvira. U ergeli Vučijak (Prnjavor) uzgajao se specifičan, kvadratični tip lipicanca: dužina trupa oko 101 posto visine grebena, s naglaskom na uzgoj grla dovoljne težine kao rezultat većih dubinskih i širinskih izmjera te koščatosti, ali nižeg i sitnijeg tipa – rekao je Čačić.

Gen za bijelu boju

Prof. Ino Čurik koautor je studije o genu odgovornom za bijelu (sivu) boju lipicanaca koja je objavljena 2008. godine u časopisu Nature pod vodstvom prof. Leifa Andersona sa Sveučilišta u Uppsali. - Moj mentor na doktoratu prof. Johann Sölkner i njegovi suradnici bili su uključeni u projekt istraživanja lipicanaca pa sam se uključio. Počeli smo istraživati melanom kod lipicanaca u ergeli Piber kod Graza.

Naime, kod 80 posto lipicanaca nakon 15. godine razvija se melanom. Za razliku od ljudi kod kojih je melanom jedan od najzloćudnijih tumora, kod konja se on sporo razvija. Konji spadaju u životinje koje se najbolje bore s melanomom - pojasnio je Čurik. Naglasio je kako su istraživanja proširili i na ergele u Mađarskoj, Sloveniji, Slovačkoj te u našem Đakovu.

Ta je opsežna studija obuhvatila oko 1600 lipicanaca. - Zajedno s prof. Andersonom zatim smo otkrili da je gen za bijelu, odnosno sivu boju kod lipicanca povezan i s nastankom melanoma kod konja. Oko deset posto svih konja, uključujući i lipicance, rađa se tamno, a zatim nakon šeste, sedme godine posive. Otkrili smo da je razlog genetska mutacija na konjskom kromosomu 25. Smatra se da se mutacija koja uzrokuje bijelu boju konja pojavila prije 10.000 godina u Aziji. Ta je mutacija toliko impresionirala ljude da su počeli uzgajati takve konje - dodao je Čurik.

Božićni bal lipicanaca

Od 2012. godine u Državnoj ergeli Đakovo svakog prosinca održava se Božićni bal lipicanaca. Riječ je o baroknoj glazbeno-scenskoj predstavi u kojoj sudjeluju lipicanci, jahači i statisti. Predstava svake godine ima drukčiju zanimljivu priču, a svaka prati povijest, sadašnjost i budućnost lipicanca.

Inače, Državna ergela Đakovo za uzgoj i selekciju konja koristi dvije lokacije – Pastuharnu, smještenu u srcu Đakova, i Ivandvor, u neposrednoj blizini grada. Osim uzgoja i selekcije konja, ergela se bavi i dresurom čija kvaliteta se potvrđuje zapaženim rezultatima na konjičkim natjecanjima.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo