Jedan od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika u svijetu Ivan Đikić otkrio je sofisticirani mehanizam zaštite od salmonele, bakterije koja je glavni uzrok trovanja hranom u svijetu. Ovo otkriće, koje bi moglo biti temelj za nove terapije, objavljeno je jučer u časopisu Nature Microbiology.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) od salmonele godišnje oboljeva oko 200 milijuna ljudi, od čega 52.000 slučajeva završava smrtnim ishodom. Najčešće je zaraza salmonelom fatalna kod starih ljudi i djece, kao u slučaju petogodišnjeg dječaka Mirka Vidovića kod Bregane u jesen prošle godine.
Sve do kraja 1940-ih salmonela nije ljudima zadavala mnogo problema, no od 1950-ih učestalost salmoneloze u svijetu se udeseterostručila. Širenje salmonele kao javnozdravstvenog problema povezano je velikim dijelom s industralijalizacijom poljoprivrede i prerade hrane.
Do zaraze salmonelom dolazi konzumiranjem zaražene hrane poput jaja, mesa te voća i povrća. Nažalost, danas ne postoji niti jedan djelotvoran lijek koji se može dati osobi zaraženom salmonelom. Antibiotici se ne mogu koristiti kod većine akutnih upala izazvanih salmonelom jer mogu produžiti i pogoršati simptome. Stoga se oni daju samo u pojedinačnim slučajevima, primjerice tijekom širenja bakterija u krvi.
Kako bi pronašli nove terapije protiv patogenih bakterija, znanstvenici pokušavaju razumjeti interakciju između patogena i ljudskih stanica. U studiji objavljenoj u Nature Microbiology, prof. Đikić i njegovi suradnici sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu opisali su nove signalne puteve koji blokiraju infekciju salmonelom.
- Kad salmonela uđe u epitelnu stanicu obično živi skrivena unutar vakuole. Ona luči specifične enzime koji su sposobni potaknuti širenje bakterija, uništavanje stanica crijeva te na taj način uzrokuje gastroenteritis - pojasnio je Đikić.
Ljudske stanice razvile su učinkovite obrambene mehanizme kako bi se zaustavila takva invazija bakterija. Koristeći suvremene metode mikroskopije Đikić i suradnici prvi su pokazali da linearni lanci proteina ubikvitina predstavljaju signal koji potiče upalni odgovor stanice te smanjuje broj bakterija. Istodobno, znanstvenici su identificirali enzim otulin kao važan regulator tih procesa. Otulin je u mogućnosti zaustaviti tu signalizaciju, što je neophodno za preciznu kontrolu upalnog odgovora.
- Ovakva i slična interdisciplinarna istraživanja otvaraju nove mogućnosti za razvoj budućih lijekova koji će ciljano djelovati na patološke bakterije i njihove signalne
puteve, a neće ubijati zdrave bakterije u crijevu – naglasio je Đikić.
On posljednjih pet godina istražuje brojne bakterijske toksine koji koriste ubikvitin u ljudskim stanicama kako bi potaknuli patološki učinak, a među bakterijama koje istražuje su salmonela, šigela i legionela.
U prosincu 2016. godine Đikićev tim objavio je u prestižnom časopisu Science kako legionela uništava stanice pluća izazivajući legionarsku bolest. Za istraživanja kako bakterije u stanicama domaćina manipuliraju proteinom ubikvitinom, Ivan Đikić je prije mjesec dana dobio 2,5 milijuna eura Europskog istraživačkog vijeća (ERC) te tako postao prvi hrvatski znanstvenik koji je dvaput zaredom dobio ERC-ov projekt.