ŠTO KAŽU ISTRAŽIVANJA

ZAŠTO JE 'KRIZA SREDNJE DOBI' ZAPRAVO MIT Psiholog nudi kontraargumente za duboko uvriježenu ideju o padu zadovoljstva životom nakon 40. godine

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 14.10.2019. u 23:55

iStock

Srednja dob se često opisuje kao središnja točka života. Popeli ste se na brdo, a pogled na drugu stranu je neugodan. Victor Hugo je rekao: 'četrdesete su kasna dob mladosti' a 'pedesete su mlada dob starosti', piše psiholog Nick Haslam za The Conversation, a prenosi CNN.

Ideja da osobe u srednjoj dobi susreću mračnu noć duše ili očajnički bježe od nje je duboko utemeljena. Studije pokazuju da velika većina ljudi vjeruje u tzv. 'krizu srednjih godina' i skoro polovica starijih od 50 tvrde da su prošli kroz nju. Ali postoji li ona zaista?

Postoji dosta dokaza da je pad zadovoljstva životom stvaran. Ispitivanja populacije tipično pokazuju da i žene i muškarci u srednjoj dobi pokazuju najmanje zadovoljstva. Australsko HILDA istraživanje smješta najslabije zadovoljstvo životom u 45. godinu, a australski zavod za statistiku navodi period između 45. i 54. godine kao najmračniji za pojedince.

Srednja dob može biti neugodna za određene pojedince, ali ima malo dokaza da je to period krize i potištenosti. Psihološki govoreći, stvari postaju boljima. Ako postoji razlika u tome kako ljudi procjenjuju svoju životnu sreću, čak i ako nije objektivno lošija nego ranije, to je razumljivo. Fokusiramo se od vremena koje je proteklo na ono koje nam je ostalo, a to zahtijeva proces prilagodbe.

Postoji više razloga za nezadovoljstvo životom u vrijeme srednjih godina života. Ali čini li to krizu srednje dobi stvarnom ili samo fantomom koji smo skloni zamisliti pred sobom? Postoji više razloga da se bude skeptičan.

Teško je odrediti kad započinje kriza srednjih godina. Ideja srednjih godina je rastezljiva i mijenja se kako starimo. Jedna studija je pokazala da mlađi ljudi vjeruju da se srednja dob proteže od ranih tridesetih do pedesetih, dok osobe starije od šezdeset misle da se proteže od kasnih tridesetih do srednjih pedesetih.

U jednoj američkoj studiji jedna trećina ljudi u sedamdesetim godinama su definirali sebe kao osobe u srednjim godinama. Ovo istraživanje se poklapa s idejom da se ljudi u srednjim godinama imaju tendenciju osjećati jedno desetljeće mlađima nego što im piše u rodnom listu.

Kako god da se definira srednju dob, koncentriraju li se krize baš u tom periodu? Jedna studija sugerira da to nije tako. Ona naprotiv pokazuje da samoprijavljene krize naprosto postaju češće kako čovjek stari. Među sudionicima studije u dvadesetim godinama 44 posto je izjavilo da je bilo u krizi u usporedbi s 49 posto onih u tridesetim godinama i 53 posto onih u četrdesetima.

U drugoj studiji se pokazalo da što su sudionici stariji, to su oni prijavljivali da se kriza srednjih godina kasnije dogodila. Ljudi stariji od šezdeset su se prisjetili da su s 53 bili u krizi, dok su oni u četrdesetim godinama svoju postavili u 38. godinu života. Vjerojatno ne postoji kriza srednjih godina nego krize koje se pojavljuju u vrijeme srednje životne dobi, a mogle su se dogoditi i prije i kasnije.

Psihoanalitičar Elliot Jaques, koji je izmislio pojam 'kriza srednjih godina' 1965. godine je smatrao da ona predstavlja početak svijesti o vlastitoj smrtnosti. 'Smrt', napisao je, 'umjesto da bude generalna ideja ili događaj koji se doživljava s obzirom na gubitak nekog drugog, postaje osobna stvar'.

Glavno dostignuće srednje dobi, prema Jacquesu, je da se iz mladenačkog idealizma pomakne prema 'kontemplativnom pesimizmu' i 'konstruktivnoj rezignaciji'. Smatrao je da je srednja životna dob trenutak u životu kad postižemo zrelost nadilaženjem našeg negiranja smrti i ljudske destruktivnosti.

Carl Jung je prezentirao drukčiji pogled. Tvrdio je da je srednja dob vrijeme kad ranije potisnuti aspekti psihe mogu postati integrirani. Muškarci mogu prihvatiti svoju nesvjesnu ženstvenu stranu (animu), koja je u razdoblju mladosti bila potisnuta, a žene se otvaraju svojoj skrivenoj muškoj strani, animusu.

Za nezadovoljstvo u srednjoj dobi su nuđena i manje dubokoumna objašnjenja. To je doba kad bi djeca mogla napustiti dom i kad su odrasli generacijski 'u sendviču', a od njih se očekuje da brinu i za djecu i za roditelje koji stare. Kronične bolesti se često tad prvi put pojavljuju, a gubici voljenih osoba postaju češći. Zahtjevi na poslovnom planu su često na vrhuncu.

Ali moguće je da postoji nešto u tome čak više biološko i izvorno. Čimpanze i orangutani ne pate od egzistencijalnih strahova, sindroma ispražnjenog gnijezda ili stresa na poslu. Ipak, oni pokazuju jednaki pad u zadovoljstvu životom kao i ljudi.

Jedna studija je pokazala da čimpanze u svojim kasnim dvadesetim godinama i orangutani u srednjim tridesetim godinama pokazuju najniži stupanj raspoloženja, najmanje zadovoljstva u socijalnim aktivnostima i najslabiju sposobnost da postignu svoje ciljeve. Istraživači spekuliraju da ovakav obrazac ponašanja može reflektirati promjene povezane sa životnom dobi u strukturi mozga povezanoj s blagostanjem, a koje su slične između različitih vrsta primata.

Epizode krize možda nisu čvrsto povezane s negativnim životnim iskustvima. Istraživači često ne uspijevaju pokazati jasnu povezanost između nevolja i kriza za koje osoba tvrdi da je kroz njih prošla.

Jedna studija je pokazala da kriza srednjih godina nije povezana s nedavno doživljenim razvodom, gubitkom posla ili smrću voljene osobe i da je primarno povezana uz sklonost depresiji.

Ideja da je kriza srednjih godina doba psihološkog jada također nije dokazana istraživanjima. Većina promjena u srednjoj dobi je ipak pozitivna. Na primjer, promjena karaktera. Jedna longitudinalna studija koja je pratila tisuće Amerikanaca od 41. do 50. godine je pokazala da postaju manje neurotični i samosvjesniji kako postaju stariji. Ove promjene karaktera nisu bile povezane s iskustvom životnih problema: otpornost, a ne kriza je bila norma.

Druga studija koja je slijedila uzorak žena u dobi od 43. do 52. godine je pokazala da imaju tendenciju da postanu manje ovisne i samokritične i samopouzdanije, odgovornije i odlučnije, kako stare. Te promjene nisu povezane s menopauzom i iskustvima 'napuštenog gnijezda'.

Druga istraživanja pričaju sličnu priču. Sveukupno, psihološka promjena za vrijeme srednje dobi je pozitivna. Osobnost postaje postojanija i otvorena prihvaćanju samog sebe, dok pozitivne emocije, u prosjeku, postupno rastu kroz životni vijek.

Čak i kriza srednjih godina koju je osoba sama sebi 'dijagnosticirala' može imati ponešto dobrog u sebi. Jedna studija je pokazala da što su ljudi više kriza prijavljivali, to su postajali empatičniji prema drugima. Vjerojatno neće iznenaditi da starije osobe odabiru srednju životnu dob kao fazu života koja im je najdraža.

Izazov je da se iz srednje životne dobi izađe s obnovljenim osjećajem životnog zadovoljstva, što je tako u većini slučajeva. Victor Hugo je to dobro kazao: 'kad je otmjenost  povezana s borama, to je divno', piše CNN.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo