Na Matematičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) od 12. do 14. lipnja održala se trodnevna međunarodna konferencija “Probability, Analysis and Applications”, kojom je obilježen 60. rođendan profesora Hrvoja Šikića i Zorana Vondračeka. Konferencija je okupila brojne ugledne predavače s poznatih svjetskih sveučilišta, među kojima je bio i hrvatsko-američki matematičar Mladen Victor Wickerhauser, redovni profesor na Sveučilištu Washington u St. Louisu.
Prof. Wickerhauser jedan je od najistaknutijih svjetskih matematičara na području valićne (wavelet) analize, a njegova knjiga “Adapted wavelet analysis from theory to software” iz 1994. godine postala je sveučilišni udžbenik. Međunarodno udruženje za optiku i elektroniku (SPIE) dodijelilo mu je 2002. godine prestižno priznanje “Wavelet Pioneer Award”, a zanimljivo je da su Wickerhauserove ideje našle niz primjena u modernoj tehnologiji.
Mladen Victor Wickerhauser rođen je u Zagrebu 1959. godine u uglednoj zagrebačkoj obitelji koja je dala važan doprinos hrvatskoj znanosti i kulturi. Primjerice, brat njegova djeda Teodor Wickerhauser bio je jedan od osnivača Medicinskog fakulteta u Zagrebu te je po njemu nazvana jedna ulica na Šalati.
Kratki posjet ocu
- Moj otac Milan je bio inženjer kemije i radio je na razvoju lijekova iz krvnih proizvoda, uglavnom iz plazme. Bio je zaposlen u Imunološkom zavodu, a onda je, 1962. godine, odlučio otići u Ameriku na godinu dana kako bi zaradio nešto novca i uštedio za stan. Naime, moji roditelji, sestra i ja živjeli smo u zajedničkom stanu s bakom, stricem i njegovom obitelji.
U ljeto 1963. godine, nedugo nakon mojeg četvrtog rođendana, moja majka, sestra i ja stigli smo u kratki posjet ocu koji je radio u jednoj farmaceutskoj kompaniji u Chicagu. No, stjecajem okolnosti, roditelji su odlučili produljiti boravak u Americi te je otac ostao bez posla u Imunološkom zavodu, a majka, također kemičarka, u Higijenskom zavodu. Tako smo ‘zaglavili’ u Americi - prisjetio se Mladen Victor Wickerhauser.
Djetinjstvo je proveo u Chicagu, Kaliforniji i Bethesdi u blizini Washingtona DC, gdje se nalazi sjedište američkog Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH). - U Kaliforniji sam krenuo u osnovnu školu, a to je bilo u doba svemirske utrke. U to doba u Kaliforniji su bile odlične javne škole. Jako se držalo do učenika koju su bili dobri u matematici, a ja sam bio takav, pa su me zapazili - rekao je Wickerhauser.
Matematiku je diplomirao na Caltechu (Kalifornijski tehnološki institut) 1980. godine, a 1985. godine doktorirao je na Yaleu. Zatim je od 1985. do 1990. godine bio docent na Sveučilištu Georgia u Athensu. No, nakon doktorata nastavio je suradnju sa svojim mentorom Ronaldom Coifmanom te s njegovim suradnikom Yvesom Meyerom na području valićne analize.
Bilo je to doba prave male revolucije u primijenjenoj matematici i pojedinim inženjerskim znanostima kad je došlo do senzacionalne upotrebe valića u vremensko-frekvencijskoj analizi signala. - Imao sam sreću da sam se uključio u novo znanstveno područje koje ljudi dotad nisu jako dobro istraživali. To je danas vrlo teško u znanosti. Zanimljivo je da je jedan od pionira valićne transformacije bio Alex Grossmann, Hrvat iz Zagreba koji je nedavno umro - rekao Wickerhauser, a zatim pojasnio gdje se primjenjuju njegove ideje.
- Vlasnik sam jedne ideje zahvaljujući kojoj se valiće može adaptirati da dobijete optimum u nekom smislu. Ta se ideja koristi za bržu analizu otisaka prstiju koji se čuvaju u datotekama diljem svijeta, a u Americi to koristi FBI. Ta se metoda općenito može koristiti da se smanji šum kod različitih vrsta drugih slika. I svi trenutno korišteni JPEG standardi za prenošenje slika na internetu zasnovani su na valićima - pojasnio je Wickerhauser.
- Jedan primjer primjene je i proračun doza zračenja u radijacijskoj onkologiji. Radijacija se usmjerava na rak tako da visoka doza zračenja dođe samo do tumora kako se ne bi oštetilo okolno tkivo. To je posebno važno kod tumora na mozgu. Ako želite proračunati količinu zračenja, treba vam jedan dan. To znači da liječnici, koji nemaju puno vremena jer imaju puno pacijenata, često ne dođu do optimalnog rješenja za dozu zračenja. Pomoću naše metode možemo već za desetak minuta doći do optimalnog rješenja. Inače, to sam patentirao s kolegom s Medicinskog fakulteta u St. Louisu - dodao je Wickerhauser.
Rasni nemiri
Premda su njegove ideje našle široku primjenu, smatra da inzistiranje na tome da znanost bude isključivo primjenjiva nije dobro. - Ne možeš računati na to da će svaka ideja odmah dovesti do profita. Znanost se razvija polako. Zapravo, ona je kao gnojivo: pomoću njega izraste svašta, ali ne možeš unaprijed znati što će izrasti - ustvrdio je Wickerhauser.
Naš sugovornik od 1991. godine predaje matematiku na Sveučilištu Washington u St. Louisu, koji slovi za jedan od najopasnijih gradova u Americi. - St. Louis sa širom okolicom ima 2,6 milijuna stanovnika, no samo njih 330.000 živi u samom gradu i tamo je visoka stopa kriminala. I u University Cityju, gdje ja živim, postoji dio grada gdje je koncentriran kriminal i taj se dio izbjegava. Tu i tamo u mojem se kvartu dogodi kakva krađa, no ja se osjećam sigurno. Živim tamo skoro 30 godina i nisam imao nikakve probleme s kriminalcima - rekao je Wickerhauser.
Ipak, St. Louis, gdje je, kao i u cijeloj državi Missouri, ropstvo ukinuto tek 1863. godine, posljednjih je godina postao jedan od simbola rasnih nemira, najvećih unatrag nekoliko desetljeća. Ti su nemiri eskalirali u kolovozu 2014. godine, kada je u Fergusonu, predgrađu St. Louisa, bijeli policajac Darren Wilson ubio nenaoružanog afroameričkog tinejdžera Michaela Browna.
- U Fergusonu su dugo živjeli relativno imućni bijelci. No, onda je došlo do preokreta. Mnogi ljudi koji su živjeli u subvencioniranim stanovima u središtu St. Louisa su zbog promjene vlasništva izbačeni iz njih te su se preselili u Ferguson, gdje postoji mali dio grada sa subvencioniranim stanovima. U očima stanovnika Fergusona to je bila invazija i policija je prilično loše tretirala doseljenike koji su uglavnom bili siromašni i nezaposleni. Tako je došlo do sukoba između pridošlih stanovnika Fergusona, koji su uglavnom Afroamerikanci, i policije, koju uglavnom čine bijelci - opisao je Wickerhauser događaje koji su bili uvod u rasne nemire.
- Činjenica jest da mladi Afroamerikanci koji nemaju posao često upadaju u različite probleme pa onda policija intervenira. Jedan od takvih mladih ljudi bio je i Michael Brown. Mnogo je neslaganja oko okolnosti njegova ubojstva. Kad god je neki mladi čovjek ubijen, u očima svoje obitelji je svetac. No, ljudi koji su ga ubili smatraju da je bilo razloga za to jer je počinio razbojstvo prije nego što je ubijen. Policajac koji je ubio Browna bio je izveden na sud, no od njegova se progona odustalo, a on je kasnije dao otkaz na poslu.
Sad je situacija prilično mirna, a svake se godine obilježava sjećanje na ubojstvo Mikea Browna. Kad god u Americi policajac ubije ili rani nekoga mladog Afroamerikanca, oživi sjećanje na slučaj Mikea Browna i javi se strah od nemira u Fergusonu. No, to se ipak rijetko događa - pojasnio je Wickerhauser kompleksnu američku stvarnost.
Istaknuo je kako se na Sveučilištu Washington jako pazi na zastupljenost Afroamerikanaca.
- Prije pet godina počelo se povećavati broj stipendija za ljude u obiteljima u kojima nitko nije studirao. U Americi postoji stipendija Pell Grant koju federalna vlada daje siromašnim ljudima koji žele studirati, uglavnom Afroamerikancima. Na Sveučilištu Washington, koje je privatno, prije nisu primali puno studenata koji imaju uvjete za Pell Grant.
Sada je broj tih studenata s pet posto narastao na 15 posto. Na Sveučilištu imamo oko 40 posto studenata porijeklom iz Azije, uglavnom su to Kinezi i Indijci, oko 40 posto bijelaca te 20 posto studenata ostalih rasa i nacija. Jako raste udio žena, danas one u znanosti i umjetnosti čine oko 60 posto studenata. Ipak, na nekim studijima, kao što su matematika i strojarstvo, i dalje su muškarci u većini - rekao je Wickerhauser.
Dobra konkurencija
Osvrnuli smo se i na neizbježnu temu: američkog predsjednika Donalda Trumpa.
- Trump prijeti da će smanjiti broj grantova za istraživanje, ali to još nije učinio. Ima i on savjetnike koji mu kažu da je to glupo jer ako znanstvenicima smanji sredstva za istraživanje, onda će Amerika oslabjeti, a Kina ojačati. Prije 20 godina Kina je bila na vrlo niskom nivou i svi su njihovi najbolji studenti morali ići studirati u inozemstvo.
Sada se to promijenilo jer u Kini ima jako dobrih sveučilišta. No, njihovi najbolji profesori su doktorirali u Americi, a zanimljivo je da je naše sveučilište bilo među prvima koja su početkom 1980-ih primila kineske studente na doktorate. U šali kažem da smo pomogli Kini da ojača i postane konkurencija Americi. Mislim da je dobro imati konkurenciju. Ne bi bilo dobro da je Amerika jedina sila na svijetu - rekao je Wickerhauser.
Istaknuo je kako mnogi ljudi, ako ne i većina, u američkom akademskom svijetu ne vole Trumpa.
- No, on ima podršku među bijelim ljudima kojima je globalizacija ugrozila egzistenciju. Ipak, ekonomska se situacija poboljšala, plaće rastu, nismo počeli novi rat, a neki stari ratovi se smiruju. Ukratko, ne može se reći da je Trump katastrofa jer je Amerika imala puno gorih predsjednika od njega: primjerice, one koji su počeli ratove te one koji su raseljavali Indijance - naglasio je Wickerhauser. Unatoč promjenama koje su se dogodile na globalnom planu u posljednja dva desetljeća, smatra da je Amerika još uvijek obećana zemlja, posebno za znanstvenike.
- Sloboda je u Americi i dalje na visokoj razini. Istina, ta se razina smanjuje svake godine, ali još je visoka. Amerika nudi razuman život: možeš si priuštiti stan i auto, normalan život bez prevelikih troškova i žrtvovanja - rekao je Wickerhauser.
Priznao je da voli dolaziti u Hrvatsku, posebice u Zagreb, gdje su njegovi roditelji 2003. godine kupili stan i proveli posljednje godine života. - Već dugo surađujem s kolegama na PMF-u, a prije sam surađivao i sa znanstvenicima Instituta Ruđer Bošković. U Zagreb dolazim dvaput godišnje, obavezno za advent. I moja kći Nasja voli Hrvatsku. Ovdje je život u nekom smislu kvalitetniji nego u Americi. Dobra je hrana, posebno kruh. Amerika je bogata zemlja, a nema dobrog kruha - zaključio je, uz smijeh, Mladen Wickerhauser.