Varanasi je jedan od najstarijih svjetskih naseljenih gradova i najsvetiji grad za hinduističke vjernike. Ono što je za kršćane Jeruzalem, za muslimane Meka, za hinduse je Varanasi, grad star oko 3000 godina.
Nalazi se na rijeci Ganges u indijskoj državi Utar Pradeš, a kako hindusi vjeruju da kupanje u Gangesu čisti od grijeha, grad je stoljećima odredište milijunima vjernika koji dolaze ispratiti svoje mrtve i okupati svoje grijehe u svetoj rijeci.
Najpoznatiji dio grada su gatovi, njih 85, izgrađeni u obliku stuba uz samu rijeku kojima se hodočasnici spuštaju do Gangesa. Dva su gata rezervirana za kremiranje, na ostalima se obavlja ritualno kupanje, molitve i obredi.
No, osim kao vjersko odredište Varanasi je posljednjih godina postao poznat i kao kulinarska meka za vegetarijance. U Indiji, procjenjuje se, oko 20 posto stanovništva ne jede meso pa pronaći vegetarijanske opcije nigdje nije teško, no u Varanasiju je tradicionalna prehrana usko povezana s duhovnošću i bazira se na principima sattvic prehrane i Ayurvede koji prate najstrože standarde vegetarijanstva. Ona, primjerice, među ostalim zabranjuje konzumaciju luka i češnjaka u kuhanju jer se vjeruje da uzrokuju agresivnost i anksioznost.
Ranije su restorani u Varanasiju posluživali meso, kako bi se prilagodili željama zapadnih turista i hodočasnika koji nisu vegetarijanci, no u kućanstvima su se pretežno hranili jelima pripremljenima po starim receptima, baziranima na “sattvic” principima.
No tada je 2019. godine lokalna vlast zabranila pripremu i konzumaciju mesa u radijusu od 250 metara od svih hramova u Varanasiju, kao i povijesnih lokaliteta. A hramova je u ovom gradu zaista puno. To je ohrabrilo restorane da na svoje menije stave tradicionalna lokalna vegetarijanska jela za koja se recepti generacijama prenose s koljena na koljeno.
U samo dvije godine, i to one u kojima je broj posjetitelja drastično smanjen zbog pandemije, broj restorana s lokalnom kuhinjom se osjetno povećao i sad ih je diljem grada, procjenjuju lokalci, gotovo 200. Posjetiteljima ne nedostaje meso, već su sretni da mogu probati lokalnu, autohtonu kuhinju koja se bazira na povrću, grahoricama i žitaricama. Cvate i Varanasijeva street food scena, što prolazi poprilično ispod radara svjetskih gastro medija. Autohtona jela često su varijacija uobičajenih indijskih specijaliteta, no mnoga su tipična baš za ovo područje, i turisti to prepoznaju.
S povratkom većeg broja turista nakon što se pandemija napokon utiša, treba vidjeti hoće li se Varanasi, osim kao središte hinduističkog duhovnog života, nametnuti i kao svjetsko gastronomsko carstvo i top odredište za vegetarijance.