"O Brkićevoj političkoj odgovornosti trebali bi u HDZ-u razgovarati sljedeći tjedan, poslije Uskrsa”, rekao mi je jedan visokopozicionirani HDZ-ovac. Iz Brkićeva, pak, kruga doznajemo da čeka poziv Općinskoga državnog odvjetništva u Osijeku kako bi iznio obranu. Dosad se pred policijom branio šutnjom, a neslužbeno doznajemo da puno otvoreniji ne planira biti ni ubuduće. Postoji mogućnost da će ipak iznijeti kratku obranu u kojoj bi onda pobijao sve što mu se stavlja na teret.
Brkićevi branitelji, naime, imaju pravo uvida u spis tek kad potpredsjednik Sabora iznese obranu. Zasad im nije poznato na čemu istražitelji temelje svoje sumnje. U stranačkim krugovima o Brkićevoj se odgovornosti zasad javno ne govori. Naš sugovornik iz stranke kaže kako mu nije poznato jesu li se premijer Andrej Plenković i potpredsjednik Sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić već susreli i razgovarali o kaznenoj prijavi podignutoj protiv braće Brkić, ali smatra da bi trebali.
“Premijer Plenković trebao bi ga pozvati na razgovor i pitati o čemu se radi”, smatra naš sugovornik koji zasad, kaže, ne vidi razloga da podrži eventualnu ideju o Brkićevu izbacivanju iz stranke.
“Nije mi to neobranjivo, treba čuti Brkićevu stranu”, kaže naš sugovornik. U Brkićevu krugu, pak, ponavljaju: “neće odustati”, “za što ga se uopće tereti”, “pa bivša supruga sama mu je dala podatke o e-mailu”.
“Vrijeme radi za njega”
No, broj žena koje su braća Brkić, Milijan i stariji Jozo, te Blaž Curić i Franjo Varga navodno uhodili popeo se na četiri, dakle nije u pitanju samo Brkićeva bivša supruga, a ističe se i godište drugih dviju djevojaka.
“Postoji osnovana sumnja da su navedena kaznena djela počinjena od lipnja 2015. do 20. rujna 2018. godine u Belišću i Zagrebu, na štetu četiri osobe (1970., 1989., 1977. i 1988.), praćenjem prijenosa, pristupom i snimanjem sadržaja njihovih korisničkih računa, odnosno pribavljanjem podataka potrebnih za pristup korisničkim računima”, navodi Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku.
Općinsko državno odvjetništvo postupak je proglasilo tajnim radi zaštite osobnog života oštećenica.
“Postupak su proglasili tajnim u javnom priopćenju”, komentiraju sugovornici iz Brkićeva okruženja, koji drže da se cijeli postupak previše “reklamira u medijima” te ga nazivaju “rezervnim kaznenim djelom” za koje je podignuta optužnica tek kad se nije našlo ništa teže.
“Ali, vrijeme radi za Brkića”, komentiraju ljudi bliski Brkiću jer smatraju da se o umiješanosti potpredsjednika Sabora u taj slučaj spekulira od uhićenja njegova kuma i suborca Blaža Curića, bivšeg vozača ministra poljoprivrede, dakle više od osam mjeseci.
“I otad se pričalo o navodnom probijanju mjera u slučaju elitne prostitucije, vezama s Vargom... A došlo se do čega? Do ovog minornog djela?” komentira naš sugovornik iz Brkićeva kruga.
Među HDZ-ovcima su mišljenja o Brkićevu slučaju podijeljena, ali dosta ih smatra da je riječ o trivijalnom djelu.
Zavjet šutnje u HDZ-u
Nitko od njih ne govori da je riječ o političkom obračunu, ali skloni su ukazati “da se nikad dosad nije tako diralo u obitelj”. No, indikativno je da u pravilu HDZ-ovci o Brkiću ne žele javno govoriti. Jedan je sugovornik čak odbio i neformalno komentirati taj slučaj jer, kako je rekao, “uopće ne želi ni na koji način biti u tom društvu”.
Međutim, u javnosti se ipak nameću pitanja: zašto bi potpredsjednik Sabora uopće koristio usluge bivšeg informatičara MUP-a za navodno presretanje e-mailova bivše supruge i drugih prijateljica i poznanica? Je li to uobičajeno ponašanje? Je li to zaista nešto što bi vladajući trebali tolerirati i braniti? Posebno kad se zna da je bivši informatičar MUP-a tip koji je za novac izradio niz navodno lažnih prepiski kojim se željelo diskreditirati premijera i tadašnju ministricu Martinu Dalić. Kako je to obranjivo? Temelji li se politička odgovornost samo na dokazanom kaznenom djelu ili je politika, barem malo, pitanje i neke odgovornosti, morala, dojma? Je li zaista obranjivo ponašanje da se potpredsjednik Sabora uopće spominje u takvom društvu, a kamoli da se zbog toga i pokreće službena istraga?
Druga, pak, strana uzvraća protupitanjima: Zašto se cijeli postupak toliko reklamira u javnosti? Brkić, Varga i Curić poznaju se iz MUP-a, zar nije normalno da komuniciraju? I zašto je problematičan Brkićev krug ljudi, pa radio je godinama u policiji?
“A presumpcija nevinosti?” ističe u razgovoru jedan HDZ-ov saborski zastupnik.
Drugi izvor, blizak Todoriću, ide još dalje: “Ako je točno da je Varga presretao e-mailove Brkićeve žene, kako onda znamo da korespondencija između Plenkovića i Dalić nije bila vjerodostojna?”
Upravo za to se love i oni iz Brkićeve blizine.
“Kako je sada sve drugo povezano s Vargom nevjerodostojno, a samo su ovi podaci koji terete Brkića vjerodostojni”, problematiziraju izvori bliski Brkiću.
Četvrti izvor blizak stranci, pak, smatra da se “Brkiću ipak polako bliži kraj u HDZ-u”. “Mrcvarit će se ta priča još neko vrijeme. Ali sjetimo se kako su na početku i Brkić i Karamarko tvrdili da nemaju veze s tim Vargom, a sad to ipak izgleda da nije tako”, smatra naš izvor blizak vrhu stranke. Ima i onih koji misle da nitko u HDZ-u neće baš “poginuti” kako bi obranio Brkića.
“Ako padne, gotovo je, HDZ-ovci će mu brzo okrenuti leđa”, zaključuje naš sugovornik.
No, vratimo se na početak priče, svibanj 2018. godine, kad su mediji objavili navodnu SMS prepisku između premijera Andreja Plenkovića i tadašnje ministrice Martine Dalić dostavljenu Ivici Todoriću. Brkić je tada na pitanja na tu temu bio kratak u odgovorima. Nešto kasnije potvrdio je da poznaje Vargu još iz MUP-a, ali na sva ostala pitanja poručivao je da je “to laž”. Među prvim e-mailovima, podsjetimo, do kojih je tada došao Jutarnji list, spominjala se i navodna komunikacija između Ivana Crnjca, nekadašnjeg člana Uprave Agrokora, i Brkića koji nam je, kad smo ga tada za to pitali, odgovorio kako ne samo da se s Crnjcem nikad nije dopisivao i da nema ni njegov broj mobitela, nego ga niti ne poznaje.
“To je sve laž”, izjavio je tada Brkić kad smo mu poslali bilješke o njemu iz spomenute dokumentacije.
Međutim, Brkić nikad nije konkretno objasnio u kakvim je odnosima bio s Vargom, nije, primjerice, sazvao konferenciju za novinare na kojoj bi otvoreno odgovorio na sva pitanja, nego bi uvijek u prolazu samo demantirao pojedine navode. Podnio je i niz tužbi protiv novinara i izdavača, i to zbog napisa o raznim spekulacijama i aferama koje su se dovodile u vezu s njim. Jednu od prvih tužbi protiv izdavača podnio je još 2015. godine protiv portala Dnevno, a radilo se o članku pod naslovom “Ljubavni trokut Stipe Vokić-Ivana Čalić-Milijan Brkić; Tko presuđuje Ivi u korupcijskoj aferi Fimi-Media”. “Tužitelj u svom iskazu na ročištu dana 21. prosinca 2015. godine navodi da smatra da bi trebalo stajati iza izgovorene riječi, a navodi da mu je zbog konkretnog slučaja u životu i u obitelji nanesena šteta, prilikom čega navodi ne samo u obitelji nego i posao, prijatelji, a što se tiče same obitelji navodi suprugu, djecu, oca i majku; navodi da je reakcija supruge bila ‘malo ružna’”, stoji u obrazloženju presude. Nadalje se u obrazloženju navodi kako “tužitelj posebno ističe da bi posljedice teksta implicirale da je on čovjek bez časti i poštenja; tužitelj navodi da su ga djeca, odnosno kćer i sin, pitali ‘tata, što je ovo’, ‘zašto to radiš pored mame’ i sl.”, stoji u obrazloženju presude koju je Brkić dobio, ali nije se, kako neslužbeno doznajemo, uspio naplatiti jer je tvrtka Michaela Ljubasa otišla u stečaj.
No, Brkić je nastavio s tužbama pa je, kako su mediji pisali, dobio i onu protiv tjednika Lider. Novcem koji je dobio od naknada štete od izdavača djelomično je, kako neslužbeno doznajemo, financirao nedavnu kupnju motora Harley-Davidson. Prilično zadovoljan dočekao je i objavu Državnog odvjetništva koje je u priopćenju izvijestilo kako nemaju dokaze da je Brkić probio tajne mjere o aferi elitne prostitucije.
“Na temelju svega toga DORH niti za jednu osobu, pa tako ni za osobe čija su imena u javnosti dovođena u vezu s ovim predmetom, nije utvrdio osnovanu sumnju da bi počinila kazneno djelo odavanja službene tajne”, stajalo je u priopćenju.
Ali Brkićeva politička pozicija ipak se zakomplicirala - kad se doznalo da je upravo njegov kum i suborac Blaž Curić dojavio Vargi da je pod mjerama.
“Tko je to, pak, dojavio Curiću?” pitanje je kojim su se vodili i sami istražitelji, ali na to od Curića nisu dobili odgovor.
“Ne mora značiti da je to bio Brkić, pa Curić se stalno motao po HDZ-u”, komentira jedan naš sugovornik.
“Kako to obraniti?” ističe jedan HDZ-ovac te sam nudi odgovor: “Pitaj HDZ-ovce, oni, kad je netko ‘njihov’ u pitanju, dosta toga opraštaju”.
Prihvatljivo ponašanje
Brkićevo je ponašanje većini HDZ-ovaca s kojima smo razgovarali, čini se, prihvatljivo ili se, pak, o njemu još uvijek ne žele izjašnjavati. Javno ih većina proteklih dana nudi neodređene odgovore. Ipak neobranjivim drže kada bi se Brkiću dokazalo konkretno kazneno djelo.
“To je ipak neobranjivo”, govori mi jedan član HDZ-a koji također smatra da je “uhođenje” bivše supruge i još tri žene na neki način možda ipak obranjivo. Iz svega možemo samo zaključiti kako su rastezljivi HDZ-ovi kriteriji između onoga obranjivog i neobranjivog. HDZ-ovci su, podsjetimo, stali iza Brkića i kad je imao problema s diplomskim radom, kao i u slučaju Karlovačke banke. Baš je u listopadu prošle godine na suđenju svjedočio Brkićev brat Jozo, povratnik iz Australije, koji je pažnju javnosti privukao strelovitim unajmljivanjem gradskih i državnih lokala te bliskim vezama s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović i njezinim suprugom. Na suđenju za nezakonito plasiranje više od 280 milijuna kuna iz Karlovačke banke svjedočio je i sam Jozo Brkić koji se na sudu prisjetio da ga je brat Milijan Brkić, tada visokopozicionirani dužnosnik SOA-e, 2006. ili 2007. pozvao da se uključi u Opatovina projekt, tvrtku iza koje je stajao optuženi Petar Šola. Za nezakonitosti u Karlovačkoj banci sudi se, naime, Mariji Šoli koja je navodno povezala sinove Sandija, Petra i Tomislava te ostale optuženike “u namjeri da sebi i drugima pribave veliku imovinsku dobit”. Pritom su sredstva banke koristili za financiranje vlastitih poslova, među kojima je bio i Opatovina projekt. Svjedočeći na sudu, Jozo Brkić se prisjetio da ga je 2006. ili 2007. godine nazvao brat i pitao je li zainteresiran za građevinski projekt u Zagrebu iza kojega stoji Petar Šola.
“Brat mi je rekao da bih za papire trebao dati oko 1400 kuna i osnovati tvrtku. Meni to tada nije bilo zgodno, pa sam ga pitao zašto je on ne bi osnovao. Milijan mi je objasnio da je to njemu nezgodno zbog funkcija koje obnaša pa sam predložio da se firma osnuje na ime moje nevjeste, Milijanove supruge Karmen”, posvjedočio je Jozo Brkić. Kazao je i da je bio spreman uložiti “dva do tri milijuna” s još nekim investitorima, ali se na kraju zbog recesije od svega odustalo. Dodao je da je zarada trebala biti veća nego u Australiji gdje je prije živio. O sudjelovanju supruge Milijana Brkića, tadašnjeg pomoćnika ravnatelja SOA-e, u poslovima povezanima s Karlovačkom bankom u medijima se počelo govoriti neposredno nakon pokretanja istrage u tom slučaju. Osim Brkićeve supruge, osnivački udjel od 1400 kuna navodno je dala i supruga pomoćnika ravnatelja za pravne materijalne i kadrovsko-financijske poslove Josipa Jurčevića, dok je Petar Šola uplatio 15 tisuća kuna, a suoptuženi Brekalo dvije tisuće. Nedugo nakon što je Opatovina projekt dobila milijunski bankarski zajam supruge tadašnjih pomoćnika ravnatelja SOA-e navodno su svoj udio prodale Šoli. Brkić je poslije u medijima iznosio da je njegova supruga “samo kratkotrajno ušla u vlasničku strukturu jer mu je brat bio u Australiji”.
Kad je Varga priveden, sam je policijskim istražiteljima navodno rekao da je njegove usluge koristio i Brkić.
Cirkus ide dalje
Ljudi iz Brkićeva kruga, pak, cijelo vrijeme uvjeravaju da sve te afere konstruiraju ljudi koji žele njegovu smjenu. No, znakovito je da pritom uvijek otkrivaju vrlo malo podataka pa je teško reći čime oni argumentiraju taj stav. Brkića zapravo, otkad je 2011. godine ušao na političku scenu, kao bivšeg policajca protivnici prozivaju za veze s paraobavještajnim podzemljem. Bio je i u središtu afera zbog pozajmica koje je HDZ uzimao od Prvog plinarskog društva (PPD) Pave Vujnovca, zbog optužbi o diplomskom radu na Visokoj policijskoj školi, pa zbog kredita koji je dobio od Karlovačke banke te brojnih poslovnih prostora koje je unajmio njegov brat, a cijelo se vrijeme o njemu govori kao o predvodniku desne struje HDZ-a.
“Cirkus koji je počeo prije deset mjeseci ide dalje, a kao što sam već rekao, u njemu i dalje ne želim sudjelovati. Zasad ću samo dodati da je sramotno u što su pojedinci pretvorili državne institucije”, odgovara ovih dana Brkić.
No, je li Brkić sada, u jeku izbora za Europski parlament, ipak postao prevelik teret HDZ-u? Je li njegova smjena ovaj put ipak nužna?
“Brkić će se sigurno boriti do kraja, nema šanse da samo tako odustane i makne se”, govori nam izvor iz njegove blizine.
Naš drugi sugovornik problematizira opet cijeli postupak te pita: “A što ako sve te žene kažu da su mu same dopustile pristup podacima i cijeli postupak padne u vodu?” Brkićeva bivša supruga već je stala u njegovu obranu, a što su rekle ostale, zasad nije poznato.