Gotovo cijelo ljeto mediji, javnost, ali i političari analizirali su mogućnost raspisivanja prijevremenih izbora. Pogonsko gorivo za takva promišljanja bila su s jedne strane slabost oporbe, posebno SDP-a koji se de facto raspao, a s druge suženi manevarski prostor samog predsjednika Vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića koji vlada s tankom saborskom većinom, a i u takvoj mršavoj većini ima problema jer nekoliko zastupnika HDZ-a njega nikad nije iskreno prihvatilo za svog šefa.
Tom logikom, Plenković bi ranim izborima pomeo SDP, a kroz proces sastavljanja izbornih lista “pročistio” bi i vlastite redove.
Posebno je ta ideja bila aktualna kada je dojučerašnji apsolutni gazda Like Darko Milinović ekspresno izbačen iz HDZ-a nakon što je izvršio autobusni desant na središnjicu stranke, što je značilo da bi Plenkovićeva većina pala na najmanji mogući broj - 76, u slučaju da Milinović napusti mjesto župana i aktivira saborski mandat.
Osim što Milinović još nije i vjerojatno se uopće neće vratiti u Sabor, Plenković je prije nekoliko dana dobio (ne)očekivan poklon iz redova svojih barem nominalno arhineprijatelja. Prvo se bivši SDP-ov veteran Zdravko Ronko transferirao u Bandićev klub, a onda je SDP napustila i Milanka Opačić. Dakle, većina je sada podebljana na 78 ili s Opačić 79 zastupnika.
Ali čak i da se, unatoč tome, premijer Plenković odluči za prijevremene izbore, pa podnese ostavku, što po zakonu znači da su automatski svi članovi Vlade učinili isto, to ne znači da je priča gotova i da će birači biti odmah pozvani na birališta.
Naime, predsjednik Vlade ostavku podnosi Saboru, koju zastupnici mogu potvrditi ili odbaciti. Odluka o raspisivanju prijevremenih izbora donosi se apsolutnom većinom, što znači da ruke mora podići najmanje 76 zastupnika.
U nekoj normalnijoj političkoj situaciji taj bi korak u Saboru bio puka formalnost - ruke bi digla i pozicija i opozicija, koja uvijek zaziva pad Vlade.
Međutim, politička scena u čudnom je stanju: HDZ-ovi glavni partneri iz HNS-a od izbora bježe kao vrag od tamjana. Svjesni su da ne bi dobili ni blizu sadašnjih pet mandata. Na novi mandat ne mogu računati još neki članovi saborske većine poput Tomislava Sauche, a pitanje je mogu li u Sabor još jednom ući Branko Hrg i Branimir Glavaš. Razumno je pretpostaviti da bi oni bili protiv ideje da sami sebe izbace iz Sabora usred četverogodišnjeg mandata. Teško da bi se odrekli još 24 saborske plaće - oko 400 tisuća kuna.
Pitanje je bi li za raspuštanje Sabora bili i neki HDZ-ovci poput Steve Culeja i Franje Lucića koji ne mogu računati da bi ih Plenković opet stavio na listu.
Nismo sigurni da bi za nove izbore bili i članovi Kluba Neovisni za Hrvatsku Bruna Esih, Zlatko Hasanbegović i Željko Glasnović, jer nije lako prijeći izborni prag od pet posto.
U ovo čudno vrijeme ni većina oporbenih stranaka i zastupnika ne želi izvanredne izbore bez obzira na to što govore pred kamerama. Uz iznimku Živog zida, sve relevantne ankete sugeriraju da bi svi ostali osvojili manje mandata nego što ih sada imaju. SDP sigurno ne želi izbore - većina njihovih zastupnika boji se da više neće ući u Sabor, jer ili neće biti na listi ili u Sabor neće jednostavno zato što bi SDP osvojio puno manje mandata nego na prošlim izborima.
I Most bi vjerojatno osvojio manje mandata, a pitanje je bi li GLAS koji sada ima četiri mandata uopće bio prisutan u idućem sazivu Sabora.
Zaključno, nitko ne može biti siguran bi li 76 zastupnika diglo ruke za raspuštanje Sabora jer mnogima od njih to bi bilo ravno političkom samoubojstvu.
Zastupnici koji idući saborski mandat mogu sanjati, ali na njega ne mogu ozbiljno računati:
1. Marin Škibola - 27-godišnji Riječanin u Sabor je ušao na listi Živog zida, a poslije djeluje kao nezavisni zastupnik. Već je napravio veliku uslugu HDZ-u prilikom glasanja o izboru Gordana Jandrokovića za predsjednika Sabora. Ne vjerujemo da mu se žuri na burzu rada.
2. Tomislav Žagar - u Sabor ušao na SDP-ovoj listi, a onda pretrčao u Mostov klub gdje djeluje kao nezavisni zastupnik. Ako se ne prišlepa nekoj velikoj stranci, idući saborski saziv pratit će vrlo vjerojatno preko TV ekrana.
3. Tomislav Saucha - bivša desna ruka premijera Milanovića iz SDP-a je pretrčao Plenkoviću u krilo nakon što je pukla afera “dnevnice” u kojoj ga tužiteljstvo tereti da je zamračio popriličan iznos državnog novca. Trenutačno djeluje u HNS-ovu klubu, ali zbog mizernog rejtinga te stranke u Sabor bi ponovno mogao ući najvjerojatnije samo na listi koju predvodi HDZ.
4. Ivan Lovrinović - čelnik stranke Promijenimo Hrvatsku u Sabor je ušao prvenstveno zahvaljujući Živom zidu koji je predvodio listu s koje je izabran. Ako se ponovno ne prikrpa nekoj “hit-stranci”, profesor ekonomije morat će, kako stvari danas stoje, potražiti novi posao.
5. Hrvoje Zekanović - zastupnik Hrasta u Sabor je ušao na listi HDZ-a. Nakon razlaza s Plenkovićem zbog ratifikacije Istanbulske konvencije idući mandat u Saboru teško će mu biti dohvatljiv.
6. Vlaho Orepić - bivši ministar unutarnjih poslova u Sabor je ušao na Mostovoj listi. Nakon razlaza s Božom Petrovom i Nikolom Grmojom djeluje kao nezavisni zastupnik. Iako je najavio osnivanje svoje stranke Nova politika, nismo sigurni da će mu to pomoći na idućim parlamentarnim izborima.
7. Milanka Opačić - nakon izlaska iz SDP-a nastavit će u Saboru djelovati kao nezavisna zastupnica. Između redaka već je najavila podršku Plenkovićevoj Vladi. U ovom trenutku čini se da će joj ovaj saborski mandat biti posljednji u karijeri.
8. Goran Beus Richembergh - u Sabor izabran na koalicijskoj listi predvođenoj SDP-om, a nakon raskola HNS-a otišao je u novoosnovani Glas. Rejting nove stranke strašno je loš pa je lako moguće da će i Beus nakon isteka ovog mandata morati potražiti novi posao.
9. Stevo Culej - pripadnik krajnje desne struje HDZ-a u javnim nastupima često govori ono što njegov šef stranke Plenković nipošto ne želi čuti. Njegov agresivan nastup prema pripadnicima raznih manjina, posebno Srbima, stajat će ga gotovo sigurno mjesta na idućoj izbornoj listi HDZ-a.
10. Stjepan Čuraj - osječki HNS-ovac u Sabor je ušao kao zamjena za šefa stranke Ivana Vrdoljaka. Ako se ne dogodi političko čudo u Slavoniji, Čuraj više nikad neće sjediti u Saboru. Za diplomiranog pravnika sigurno će se naći neki posao u realnom sektoru. Ili javnom, zašto ne?