O tom se slučaju puno pisalo i u nas. 19. travnja 1989. uvečer u njujorškom Central Parku divljalo je tridesetak tinejdžera, uglavnom afroameričkog i latinoameričkog podrijetla, tukli su prolaznike i bicikliste, a jednog učitelja gotovo ubili željeznom cijevi. Najdrastičniji je bio slučaj 28-godišnje joggerice Trishe Meili, inače bankarice za investicije iz ugledne obitelji, nju je navodno spopalo nekoliko maloljetnika, prebilo, silovalo i ostavilo da umre.
To se nije dogodilo, ona je preživjela, ali zbog gubitka pamćenja nije mogla ukazati na napadače. Njujorški gradonačelnik Mario Cuomo upozorio je da je to alarm, znak da s čitavim društvom nešto nije u redu, a tadašnji biznismen Donald Trump zakupio je stranice u četiri vodeća lista i tražio uvođenje smrtne kazne.
Policija je reagirala promptno, u naredna 24 sata uhapsila je pet tinejdžera, četiri Afroamerikanca i jednog Latinoamerikanca, svi su priznali da su sudjelovali u napadu na joggericu, ali kako je ispitivanje obavljeno bez prisutnosti roditelja i odvjetnika, poslije su povukli svoje izjave. Ipak, na dva odvojena suđenja svi su proglašeni krivima ne samo za sudjelovanje u neredima nego i za divljačko silovanje mlade žene.
Maloljetni su osuđeni na kazne u rasponu od pet do deset godina, a jedini 16-godišnjak među njima na 5 do 15 godina u zatvoru za odrasle. Porota je bila mješovitog sastava, bilo je tu i bijelaca i Afroamerikanaca, odluka nije donesena nabrzinu jer se vijećalo punih tjedan dana, međutim, čudno je da nikome nije zasmetalo što se tragovi napadača na žrtvi nisu poklapali s DNK optuženih.
Četvorica su tijekom devedesetih odslužila kazne, dok je peti među njima pušten na slobodu početkom novog milenija, jer je u međuvremenu, točnije 2002., izvjesni Matias Reyes priznao da je on počinio zvjerstvo u Central Parku (tada je imao 17 godina). Ništa mu to nije značilo, jer je već bio osuđen na doživotni zatvor zbog četiri silovanja i jednog ubojstva, ali je s vremenom postao religiozan i nije htio da drugi ispaštaju zbog njegova zločina.
Slučaj se i dalje razvlačio jer su krivo optuženi tužili državu i naposljetku dobili odštetu od 40 milijuna dolara, ali su odmah uložili novu žalbu. O njima je ugledni dokumentarist Kevin Burns 2012. snimio film “Petorica iz Central Parka”, svečano promoviran u Cannesu, ovog ljeta će premijeru imati opera o istoj temi, a svakako najveći publicitet dobila je Netflixova dramska mini-serija u četiri nastavka “Kad nas vide” (When They See Us) u režiji Ave DuVernay, koja je upravo postavljena na platformu streaming giganta.
Sigurna investicija
U pitanju je poznata redateljica, prva Afroamerikanka čiji je film nominiran za Oscara: bila je to “Selma”, ekranizacija autentične zgode iz 1965., kada je pokret za građanska prava Afroamerikanaca dosegnuo usijanje, a nominaciju je dobio i David Oyelowo za ulogu Martina Luthera Kinga. Bilo je protesta zašto nije nominirana i redateljica, međutim, po nekima to bi bilo pretjerivanje, film je prije svega plijenio temom, a ne i izvedbom.
Naredni uspjeh DuVernay postigla je dokumentarcem “Trinaesti” iz 2017., u kojem je sugestivno opisala kako je u Americi nakon Građanskog rata ukinuto ropstvo, ali se ono nastavilo na mnogo suptilnije načine. Za njega je nominirana za Oscara i dobila nagradu Emmy, što je uvjerilo Disneyja da joj lani povjeri blockbuster “Nabor u vremenu”: postala je tako prva afroamerička redateljica koja je raspolagala budžetom od 130 milijuna dolara, međutim, ta ambiciozna fantastika nije povratila uložene troškove.
Serija za Netflix pokazala se puno sigurnijom investicijom. Kritike su izvrsne, reakcije na web portalu www.imdb.com sjajne (ocjena korisnika je 9,1 od 10 mogućih), a sve se to odigrava u razdoblju kad se postupno profiliraju favoriti za nagradu Emmy: “Kad nas vide” natječe se u kategoriji serija ograničenog trajanja, u kojoj je konkurencija žestoka (“Černobil” i “Oštri predmeti” samo su neki od natjecatelja), pa mu pojačani publicitet ovakve vrste nije na odmet.
Prema prvoj epizodi stekli biste dojam da je to obiteljska drama. Divljanje u Central Parku svedeno je na minimum, a svaki od kasnije okrivljenih predstavljen je u svom društvu ili u kućnoj atmosferi. Reklo bi se - dobri dečki - no kad ih dohvati policija, situacija se naglo mijenja. Apsurdno je da su oni “otkucali” jedan drugoga, što se eksplicira u drugoj epizodi. Jedan od njih čuo je da je netko drugi nešto loše napravio i izlanuo se o tome na policijskom ispitivanju. Bilo je tu i puno naivnosti, policajci su im obećali da će ih pustiti kući čim kažu ono što ih zanima, a to je mamac na koji se hvataju lakovjerni, pa se prizna i nepočinjeni zločin.
Policijski detektivi to vješto koriste, izigravaju ih uzajamno, tako da su naposljetku izdvojili petoricu glavnih osumnjičenih. Budući da je to slučaj o kojem bruji ne samo Amerika nego i svijet, traže se brza rješenja, čak i kad se ne poštuje policijska i sudska procedura kako spada. Tim je lakše što su okrivljeni klinci koji dosad nisu imali posla sa zakonom, koji ne znaju što su im prava i ponašaju se diletantski kako u pritvoru tako i na suđenju.
Laku pobjedu žele izvojevati Linda Fairstein (Felicity Huffman), šefica odjela za seksualne zločine njujorškog tužilaštva, i Elizabeth Lederer (jedva prepoznatljiva Vera Farmiga zahvaljujući neobičnoj frizuri), pomoćnica državnog tužitelja. Njih dvije kao da igraju ping-pong sa sudskim sustavom koji odlično poznaju i jedva da ih zanima jesu li okrivljeni uistinu pravi zločinci ili se naprosto ne snalaze u čitavoj toj gužvi. Odluka porote je za tinejdžere poput hladnog tuša, ali po reakciji javnosti momci su zaslužili i mnogo strožu kaznu.
Unesrećenu joggericu Trishu Meili tretiraju kao sporedni lik, u seriji se, recimo, uopće ne spominje kako su nju povrijedila drska pitanja intimne prirode koja su joj postavljali branitelji optuženih, međutim, za redateljicu i koscenaristicu svih epizoda mini serija se bavi prije svega sudbinama petorice tinejdžera koje su obijedili za nepočinjeni zločin. Njihov boravak u zatvoru čak i nije tako strašan, no kad ih puste na slobodu nakon odslužene kazne počinju prave nedaće.
Oni su sad već odrasli momci: tko će zaposliti tipa koji je okrivljen za najužasniji prijestup u New Yorku osamdesetih godina? Posljednja četvrta epizoda bavi se Koreyem Wiseom (Jharrel Jerome), okrivljenikom koji je dobio najveću kaznu i izdržavao je u zatvoru za odrasle. Njegova su iskustva najmučnija, katkad mu je bolje da je u samici, iako je i tamo neizdrživo, a upravo on upoznaje kažnjenika koji se pohvali da je silovao joggericu, pa pritom to prizna i upravi zatvora. Njegov DNK se potpuno podudarao s onim nađenim na njegovoj žrtvi. Korey je odmah pušten, po klauzuli da mu se nikad nije sudilo, pa zatvorske kazne nije ni bilo.
Velike novčane odštete
Mini serija je izazvala brojne reakcije, Linda Fairstein napala je Avu DuVernay da je izvrtala činjenice kako bi dobila njoj poželjnu dramsku konstrukciju i čak je napisala kolumnu o tome za Wall Street Journal. Fairsteinica je u međuvremenu postala spisateljica sudskih bestselera (junakinja Alexandra Cooper radi na slučajevima koji frapantno podsjećaju na neke autoričine), ali je znakovito da joj je izdavač Dutton otkazao ugovor nakon premijere mini-serije.
Slično je prošla i Elizabeth Lederer, ona je predavala na Columbia Law School, no dobila je otkaz, opet zbog te mini-serije. Ava DuVernay postiže tako male pobjede nad pravim krivcima za lažirani proces (iako svi njegovi zakučasti detalji još uvijek nisu razjašnjeni), petorica iz Central Parka dobila su velike novčane odštete, međutim upropašteno mladenačko doba nitko im ne može vratiti.