Bio je to jedan od onih govora o kojima se priča. Izrečen je prije dva mjeseca u Hrvatskom saboru. Nezavisni zastupnik, filozof Marko Vučetić u polupraznoj sabornici obrazlagao je zastupnicima zašto će glasati za ratifikaciju Istanbulske konvencije. - Mi smo stoljećima žene izlagali nasilju. Sad smo odlučili da ćemo izaći iz te skrivenosti nasilja i da ćemo humanizirati svijet. A to možemo samo ako kažemo da smo žene nepravedno ponizili - rekao je zastupnik Vučetić, a njegov je govor prenošen na društvenim mrežama kao primjer govora koji ljudi žele čuti.
Nema nadahnuća
Naravno, ali i nažalost, nisu svi govori niti tako kreativni, niti toliko kvalitetni kao što je to bio govor nezavisnog zastupnika. Vrlo često Sabor je mjesto govora koji ne služe da bi ikoga nadahnuli, nego s nekim drugim ciljem. Posljednji primjer je SDP-ova akcija podnošenja 380 amandmana na tzv. lex LNG, ne bi li otežali izglasavanje zakona o gradnji plutajućeg LNG terminala u Omišlju. Rijetko se dogodi da jedna tema toliko inspirira zastupnike. No cilj je ovih amandmana da otežaju donošenje zakona kad već to ne mogu spriječiti glasanjem protiv zakonskog prijedloga.
Analiza koju je, iz puke znatiželje, za Jutarnji list napravio BonsAI, informatička tvrtka, pokazala je da teme o kojima govore zastupnici ovise o tome pripadaju li stranci na vlasti ili su u oporbi, očekivano i o programu stranke, interesima pojedinih zastupnika, ali i o njihovoj stručnoj spremi.
Htjeli smo izbrusiti svoje vještine obrade podataka i u traženju hrvatskih otvorenih izvora podataka nabasali smo na eDoc, web stranicu Sabora na kojoj su svi transkripti sjednica pa nas je zanimalo što će podaci objektivno reći o radu našeg parlamenta te na koji to sve način možemo obraditi - kaže Slaven Mišak iz BonsAI-ja.
Slaven Mišak i Adriano Baćac iz IT tvrtke BonsAI
- Posebno nas je veselilo da se radi o kompletno javnom skupu podataka koji ne podliježe GDPR-u, čije uvođenje nam je otežalo rad s bilo kakvim osobnim podacima - dodao je, dok je Adriano Baćac, data scientist, koji je uronio u sve to, priznao da pripada onoj grupaciji mladih koja jednostavno nema potrebu naučiti i znati bilo kojeg zastupnika u Saboru. To, pak, govori i o tome koliko saborska politika i ono što rade političke elite ne dopire do mladih 25-godišnjaka.
Važne teme iskristalizirane
Jednostavno, umjetna je inteligencija u stanju izdvojiti i analizirati riječi prema našim zahtjevima i testovi kojima smo podvrgnuli saborske govore pokazali su razne zanimljive stvari. Iskristalizirale su se teme koje su važne i na kojima inzistiraju pojedine stranke, ali su odale i koliko su koji zastupnici, uopće, bili motivirani da drže govore i obrate se kolegama zastupnicima i javnosti. Miro Bulj je zastupnik koji je tijekom prošle godine izgovorio 350 tisuća riječi! Nitko mu nije bio ni blizu. Istina, upitno je koliko je od tih govora ostalo upamćeno, ali na sreću, moderne tehnologije svakog govornika tretiraju jednako. Većina zastupnika u jednoj godini izgovori oko 10 tisuća riječi i to su zastupnici koje prosječno informirani građanin upamti, dobar dio njih se približi brojci od 50 tisuća riječi, a 31 zastupnik premaši tih 50 tisuća i količinom izgovorenog se približi zastupniku Bulju. Gordan Jandroković, predsjednik Sabora, primjerice, 30. je najaktivniji govornik 2017. godine u parlamentu po količini izrečenih riječi sa 50 tisuća riječi. Ne, nije on obavezan puno govoriti, treba uzeti u obzir da njega sama funkcija navodi da izgovara puno riječi dok upravlja sjednicama. Zastupnik Pernar je bio drugi najpričljiviji sa 250 tisuća riječi, a Branimir Bunjac i Gordan Maras su izgovorili nešto manje od 250 tisuća riječi. Tomislav Žagar i Anka Mrak-Taritaš izgovorili su svaki po 150 tisuća riječi, Tomislav Panenić oko 125 tisuća riječi, a Branko Bačić 120 tisuća riječi. Nikola Grmoja, Andrej Plenković, kao i Ivan Šuker izgovorili su svaki svojih 100 tisuća riječi. Pritom treba uzeti u obzir da se Andreja Plenkovića moglo i izostaviti iz zastupničkih govora budući da on kao premijer nije više zastupnik, no kako je riječ o govorima u Saboru, a i potrudio se - riječ je o respektabilnih 100 tisuća riječi - to je ostao u prikazu saborskih govora.
Kreiranje word clouda, oblaka riječi iz zastupničkih govora i izdvajanje najčešćih i jedinstvenih pojmova koje su članovi pojedinih stranaka izgovarali nisu mjerilo kvalitete govora, ali mogu indicirati određene interese koje zastupnici nameću u temama svojih govora. Svi zastupnici izgovaraju sve riječi, no neke su specifičnije za pojedine stranke. Analizirali smo riječi koje izgovaraju zastupnici HDZ-a, SDP-a, Mosta i Živog zida i pokazalo se da među zajedničke najčešće riječi za sve ove četiri stranke ulaze: vlada, društvo, problem, protiv, osoba, drug, nemati, nov, politika, većina, jak, tema, interes, broj, Sabor, milijarda, dobiti, stran, pun, europski, EU, situacija, sredstvo, slučaj, ministar, kuna, milijun, HDZ, građanin, djeca, tisuća, dobro, bitan, proračun, zemlja, javan, posao, sud, kraj i naš.
One prezentiraju prvenstveno ozbiljnost tema o kojima se razgovaralo jer svaka ukazuje na neki težak sadržaj u kojem su se pojavljivale i često izgovarale, dok onih koje bi ukazivale na rješenje i dobar ishod jednostavno nema.
Među riječima koje su bitne HDZ-u nalaze se, među ostalim, pojmovi kao što je: strategija, cilj, potreban, naknada, plan, član, smisao i druge.
Graf koji prikazuje broj zastupnika
Njpričljiviji zastupnici: govornička aktivnost saborskih zastupnika temeljem njihove stranalke pripadnosti
Graf koji prikazuje aktivnost zastupnika
Aktivnost zastupnika po strankama
Sociologu Draganu Bagiću to je očekivano. On smatra da je leksik HDZ-ovih zastupnika prepun proceduralnih pojmova što odražava njihovu poziciju u parlamentu. - Zastupnici HDZ-a očito najčešće brane i zastupaju Vladinu politiku i akte, a to su akti operativnog karaktera, pa stoga kod njih i dominiraju tehničko-proceduralni pojmovi više nego stvari koje imaju simboličku ulogu - smatra Bagić. Naravno, on, kao i svi drugi sugovornici ističe kako je nezahvalno zaključivati previše na temelju selekcije riječi koje su izvađene iz konteksta, rečenica i govora u kojima se pojavljuju. Smatra da bi analiza govora mogla puno toga pokazati, pa bi primjerice on postavio određene riječi kao kriterij, a to mogu biti domovina, narodna banka ili nešto treće, pa se onda utvrđuje koliko se ti pojedini pojmovi pojavljuju kod pojedinih stranaka. To što HDZ koristi tehničko-proceduralne pojmove dobrim je dijelom rezultat njihove pozicije vladajuće stranke koja nameće teme svoje vlade, smatra.
Za Mariju Brajdić-Vuković, sociologinju, čak i ova prilično jednostavna analiza u dijelu u kojem izdvaja riječi jedinstvene za pojedinu stranku je zanimljiva jer govori o tome što je u meritumu onoga za što se stranke, odnosno njihovi zastupnici specifično zalažu. - To mi djeluje važno jer se često čini da teško razdvajamo za što se zalažu, primjerice SDP i HDZ, kad stvari ostavimo izvan svjetonazorskog diskursa progresivno-liberalno, nacionalno-konzervativno, pa se često pitamo po čemu su SDP socijaldemokrati, a HDZ konzervativna stranka. Također teško nam je ponekad odrediti za što se zalažu Most i Živi zid, iako ih u najvećoj mjeri doživljavamo populističkim strankama, smatra Brajdić-Vuković.
Umrtvljena stranka
Za nju je, prema onome kako se stranke predstavlja kroz oblak riječi, HDZ prilično umrtvljena stranka. - HDZ djeluje kao stranka birokracije i administracije. Njihove najčešće specifične riječi ispadaju iz čisto birokratskog rječnika: procedura, korisnik, dopuna, aktivnost, obveza, strategija, cilj, smisao, usluga, plan. Glagoli su također u skladu s isključivo birokratskim diskursom: donijeti, vijećati, naglasiti, utvrđivati. Zanimljivo je da izvan birokratskog rječnika, drugih specifičnih, jedinstvenih, riječi zastupnici HDZ-a nemaju - uočila je sociologinja Brajdić-Vuković.
Za komunikologa Mateja Brečića, glavnog urednika portala Retorika.hr, leksik HDZ-ovih zastupnika ukazuje na nešto drugo. - Njihovih 90 posto jedinstvenih riječi odražavaju reforme - kaže i ističe pojmove kao što su strategija, pomoć, donijeti što iščitava kao namjeru da se HDZ pozicionira i usmjeri prema EU. - Žele dodatno naglasiti taj segment unutar stranke i pojedinaca u njoj. Struktura saborskih zastupnika se dosta primijenila i dok su nekada imali dosta onih koji nisu bili europski orijentirani, sada su svi malo okrenuti prema EU - kaže Brečić. Pa, ipak, za sociologinju Brajdić-Vuković to je dosta problematično za stranku takvog značaja kao što je HDZ. - Ne bi li oni, ipak, bez obzira što su stranka na vlasti morali gurati neke druge svoje teme? Ovako ispada da se samo brane, ne javljaju se kao akteri, nego da su samo stranka na vlasti koja ne mora nositi svoje programe - kaže Brajdić-Vuković i pita da li bi se pokazalo, kada bi se napravila usporedba s prošlim godinama u kojima je HDZ vodio Hrvatsku da govore samo o domovini, obrani i sličnim temama? - Ovako izgledaju kao stranka bez ideje, kao da su samo servis premijera i Vlade jer ne pokazuju svoju posebnu, HDZ-ovu agendu u Saboru već djeluju prazno i bezidejno - kaže Brajdić-Vuković.
Mekši glagoli SDP-a
HDZ-u nasuprot, jedinstveni pojmovi SDP-a su dosta drugačiji. U glavnoj opozicijskoj stranci su jedinstvene riječi tijekom prošle godine bile: škola, reforma, određen, potpun, obrazovanje, mlad, a uzme li se veći uzorak od top 100 riječi, primjerice 300 tada se kao jedinstvene, samo kod SDP-a pojavljuju zdravstvo, ravnatelj, početi, pravobraniteljica, izuzetan, voljeti i druge. Za Mariju Brajdić-Vuković to znači da SDP prema svojim specifičnim najčešćim riječima djeluje kao stranka koja se brine o javnom sektoru. - U tom smislu možemo je doživjeti kao socijaldemokratsku jer su najčešće specifične riječi: zdravstvo, ravnatelj, pravobraniteljica, škola, reforma, obrazovanje i tržište, a spominje se još i pridjev mlad i izuzetan. Glagoli su također mekši pa se među njima nalaze rješavati, ostati, početi i voljeti kao specifični - kaže Brajdić-Vuković. Politologinja Gordana Vilović kaže da prema specifičnim riječima koje pripadaju HDZ-u uočila stranku koja se želi nametnuti kao lider, dok je SDP okrenut mladima i budućnosti, što iščitava iz pojmova škola, reforma, mlad, obrazovanje. Matej Brečić je uočio istu stvar, ali ističe kako za SDP kao za ozbiljnu stranku nije dovoljno da bude usmjeren samo na jednu temu jer ih to ne čini političkom snagom sposobnom da učini nešto značajnije u društvu. - SDP se usmjerio na kurikularnu reformu i očito su dobro targetirali mlade i ljude srednje dobi, onim skupinama koje su prilično fokusirane na obrazovanje - kaže Brečić i dodaje kako svoju prezentaciju javnosti ne bi smjeli temeljiti samo na temi obrazovanja kada se zemlja, između ostalog, nalazi u teškoj gospodarskoj situaciji.
Za Dragana Bagića opozicija nema akte u svojoj retorici kao što to koristi HDZ. - Vladajući svode sve na tehniku, na pojedina rješenja, a opozicija koristi općenitije teme i rečenice i to se može lako uočiti - tumači Bagić. - U SDP-ovu word cloudu ima dosta obrazovanja - uočio je Bagić, što objašnjava okolnostima da ova analiza obuhvaća prošlu godinu kada se puno govorilo o kurikularnoj reformi, što je SDP-u glavna tema domena, područje njihove javne politike i sredstvo pritiska na vlasti. - SDP je htio napraviti vezu između svog mandata, onoga što dio javnosti želi i pritiska na vlast. Oni žele da se misli: - Mi smo pokrenuli reformu obrazovanja, građani je žele, a vi (HDZ) je zaustavljate. To je njihova poruka, dio strategije i to se može iščitati iz njihovih govora i učestalosti pojmova - opisuje Bagić sadržaj specifičnih riječi SDP-ovih zastupnika.
Mostove specifične riječi, između ostalog, čine: udruga, gospodarstvo, most, primjer, stvaran, rješenje, županija. Živi zid je prošle godine pak, u svojim specifičnim riječima, između ostalih, koristio: vratiti, zanimati, svijet, dan, priča, obitelj, ruka, euro, kredit, ovrha, račun, porez.
Most i Živi zid imaju jako nespecifične riječi, uočava sociolog Bagić. - Iz njihovih jedinstvenih riječi u presjeku najčešćih 100 se ne može iščitati program i programska orijentacija, što je vjerojatno rezultat aktivnosti npr. Mire Bulja kod Mosta - kaže Bagić, misleći pod time na brojnost tema o kojima je govorio Bulj. Iznenađuje ga što se pojavljuje riječ oružje jer ona ne odražava program Mosta.
Žestina i razračunavanje Mosta
Brečić ne zamjera toliko korištenje nekih neočekivanih izraza, smatra da su se Živi zid i Most pozicionirali riječima kao što su porez, gospodarstvo, ali ističe kako je sve postavljeno u dva smjera, napadu na političke i gospodarske elite i s druge strane, potragu za nezadovoljnim biračima opterećenim ovrhama i kreditima. - To bi se moglo pokazati kontraproduktivno - smatra Brečić jer se žele profilirati kao pokret spasa, a sve riječi koje koriste sugeriraju da su mainstream stranka, populisti s klasičnim populističkim mantrama.
Iz Mostova političkog diskursa Brajdić-Vuković vidi žestinu i razračunavanje budući da među specifičnim riječima imaju i prijava, te kazneni, a u glagolima odgovarati i odgovoriti. - Živi zid doista djeluje kao najviše populistička stranka u Saboru jer među svojim specifičnim riječima ima: obitelj, oružje, birač, ruka, porez, račun, sudac, kriminal, ideologija, kamata, porez, ovrha, deložacija, rus, amer, čime najviše apelira na ugroženost, obespravljenost, vanjske i unutarnje neprijatelje, državu i bankarski sustav kao neprijatelja - smatra Brajdić-Vuković. Zaključuje kako ovo sve “dakako, ne govori da su stranke te koje imaju jasne ‘ideologije i strategije’, već da oni koji se najčešće javljaju za riječ na taj način reprezentiraju svoje stranke, odnosno da oni tako vide programe ideje i načela svojih stranaka - kaže Brajdić-Vuković.
Politologinja Gordana Vilović je, u stvari, prilično razočarana jer su sve te izdvojene, specifične riječi koje izgovaraju zastupnici zapravo siromašne. Ona, kao i mnogi građani, čuje saborske govore i rasprave i smatra da se u Saboru nižu gomile riječi bez pravog sadržaja koji bi ocrtavao nekog velikog oratora. - U pravim raspravama se vide veliki državnici, a meni se čini da toga nema i da izgovorene riječi nemaju svoj pravi sadržaj - govori. Komunikolog Matej Brečić kaže da je za uspjeh nekog govora potreban i kontekst jer se mnogi dobri govori izgube ako nisu izrečeni u pravom trenutku. Naravno, postoje tehnike kako organizirati i sročiti dobar govor, ali se on rijetko čuje u Saboru. Puno češće se čuju greške kada se napada nekog zastupnika, no sve ovisi o dobroj argumentaciji, a ako ona nije pripremljena i odgovarajuće prezentirana, govori izgube značaj koji su mogli imati.