POSLJEDNJA ŠANSA

SUROGAT-MAJKA JEDINI JE SPAS ZA SJEVERNOG BIJELOG NOSOROGA Kloniranjem i potpomognutom oplodnjom protiv istrebljenja životinjskih vrsta

FILE PHOTO: Wardens assist the last surviving male northern white rhino named 'Sudan' as it grazes at the Ol Pejeta Conservancy in Laikipia national park, Kenya June 14, 2015. REUTERS/Thomas Mukoya/File Photo
Thomas Mukoya / REUTERS

Sudan

Prije nekoliko dana svijet je obišla vijest da je uginuo teško bolesni Sudan, posljednji živi mužjak sjevernog bijelog nosoroga. Ta je vrsta sada spala na samo dvije ženke: 28-godišnju Sudanovu kći Najin i 17-godišnju unuku Fatu. Sudan je imao 45 godina, što je za mužjaka sjevernog bijelog nosoroga pristojna starost jer u prosjeku žive 40-50 godina. Posljednjih tjedana imao je infekciju na nozi koja je gotovo tipična za vrlo stare nosoroge pa su ga veterinari u rezervatu OI Pejeta u Keniji, gdje je živio posljednjih 10 godina, naposljetku eutanazirali.

Češki ZOO

Rođen je na području Južnog Sudana, a u dobi od tri godine isporučen je češkom zoološkom vrtu Dvur Kralove, specijaliziranom za afričku faunu. Tako je izbjegao tužnu smrt mnogih sjevernih bijelih nosoroga u Sudanu i središnjoj Africi, koji su zbog ratnih sukoba ostali bez svoga staništa te postali omiljena meta krivolovaca u potrazi za lakom zaradom. Cijena jednog kilograma rogova te vrste na crnom tržištu se penje i do 50.000 dolara. I to sve zbog mita da su nosorogovi rogovi učinkovit lijek protiv mnogih bolesti i vrlo moćan afrodizijak. Prema podacima Svjetske zaklade za prirodu (WWF), početkom 1960-ih bilo je oko 2300 sjevernih bijelih nosoroga, deset godina kasnije ta se brojka smanjila na 500, a sada su preostale samo Najin i Fatu. I one žive u rezervatu OI Pejeta.

Rođene su u ZOO Dvur Kralove: Najin je dijete Sudana i Nasime, a Fatu je rođena u vezi Najin i Sunua, koji je uginuo 2014. godine. Uplašeni za budućnost sjevernih bijelih nosoroga, koji su praktički već među izumrlim vrstama jer ih nema u divljini, znanstvenici su te 2014. godine prikupili uzorak Sudanove sperme i zaključili su da je slabe kvalitete. No, srećom postoje zamrznuti uzorci sperme još 10 mužjaka. Ipak, nijedan od tih uzoraka neće se moći koristiti u medicinski potpomognutoj oplodnji Najin i Fatu jer obje imaju problema sa zdravljem. Najin je već zašla u godine, a k tome ima ozljede nogu, zbog čega ne bi mogla iznijeti trudnoću, a Fatu ima defekt na maternici, zbog čega joj ne bi mogao biti usađen zametak. Znanstvenici stoga razmišljaju da kreiraju embrije od zamrznutih uzoraka sperme i jajašaca te da ih implantiraju u surogat-majku srodne vrste južnog bijelog nosoroga, koja broji 20.000 jedinki.

Problemom medicinski potpomognute oplodnje nosoroga već godinama se bave timovi ZOO Global u San Dijegu i Leibnizova instituta za zoološka i istraživanja divljih životinja u Berlinu. - Najin ili Fatu vidjet će još jednog sjevernog bijelog nosoroga prije nego što uginu. To vam mogu jamčiti - rekao je za časopis Nature biolog Thomas Hildebrandt, voditelj tima u Leibnizovu institutu. Medicinski potpomognuta oplodnja sjevernog bijelog nosoroga tehnički je vrlo zahtjevan posao, a iziskuje i mnogo novca. - Već godinama se bavimo sjevernim bijelim nosorogom. Tehnike medicinski potpomognute oplodnje nikad nisu bile korištene na toj vrsti, ali u europskim zoološkim vrtovima provodimo eksperimente na sličnoj vrsti, južnome bijelom nosorogu - izjavio je za talijanski dnevnik Il Sole 24 ore prof. Cesare Galli, vlasnik biotehnološke kompanije Avantea. Galli smatra da bi postupak medicinski potpomognute oplodnje kod sjevernog bijelog nosoroga stajao oko devet milijuna dolara.

Kineski znanstvenici

Kao druga, također skupa, mogućnost za spas sjevernog bijelog nosoroga spominje se kloniranje. Tom je tehnikom u ljeto 1996. godine na svijet došla ovca Dolly, prvi sisavac klon. Znanstvenici su u dosad klonirali dvadesetak vrsta sisavaca, uključujući svinju, psa, mačku, konja, miša i druge. Nedavno su kineski znanstvenici pokazali prve klonirane primate, dva identična dugorepa makaki majmuna po imenu Zhong Zhong i Hua Hua.

- Vrsta kojoj prijeti izumiranje mogla bi se sačuvati uz pomoć kloniranja ako postoji njoj neka vrlo srodna vrsta koja bi se mogla koristiti kao surogat majka. U slučaju sjevernog bijelog nosoroga, to može biti srodna vrsta južnog bijelog nosoroga - kaže molekularna biologinja dr. Đurđica Ugarković, znanstvena savjetnica Instituta “Ruđer Bošković”.

- Može se koristiti tehnologija kloniranja slična onoj koja se koristi kod drugih vrsta, npr. ovce ili krave, tzv. prijenos somatskih jezgri. Treba imati dobro sačuvane stanice životinje koja se namjerava klonirati. Te stanice se u procesu kloniranja fuzioniraju s jajnom stanicom surogat-majke kojoj je prethodno uklonjena jezgra. Tako nastane jajna stanica koja sadrži genetski materijal vrste kojoj prijeti izumiranje. Nakon toga se jajna stanice potakne na diobu, pri čemu nastaje embrij koji se implantira u surogat-majku - objasnila je dr. Ugarković.

Skupo i neučinkovito

Znanstvenici već dugo upozoravaju da bi se kloniranje moglo iskoristiti za spas vrsta kojima prijeti izumiranje. No, postupak kloniranja je vrlo skup, mukotrpan i nije osobito učinkovit. Tako je škotski znanstvenik Ian Wilmut stvorio ovcu Dolly tek u 277. pokušaju, a makaki majmunčići Zhong Zhong i Hua Hua došli su na svijet nakon 120 pokušaja. - Treba napomenuti da učinkovitost kloniranja još nije visoka tako da treba koristiti brojne stanice, odnosno jezgre, da se dobije jedan embrij koji se može uspješno razviti u odraslu jedinku. Također, ako se želi neka vrsta sačuvati, odnosno obnoviti njezina populacija, treba klonirati veći broj genetski različitih jedinki, što, naravno, poskupljuje postupak. Mislim da relativno niska učinkovitost kloniranja i visoka cijena postupka predstavljaju veliku prepreku u korištenju kloniranja u konzervacijskoj biologiji. Ako se u budućnosti tehnologija kloniranja usavrši i pojednostavni, pretpostavljam da će naći veću primjenu u očuvanju vrsta kojima prijeti izumiranje ili su već izumrle - rekla je Đurđica Ugarković.

Znanstvenici su već koristili kloniranje kod nekih vrsta na rubu istrebljenja, ali nisu postigli uspjeh. Primjerice, australski biolog Alen Trounsona nekoliko je godina pokušao klonirati simpatičnog tobolčara vombata koji živi u Australiji i na Novom Zelandu, ali je na kraju odustao od toga pothvata.

Iako kloniranje vrsta na rubu istrebljenja zasad ne donosi spektakularne rezultate, neki znanstvenici ozbiljno razmišljaju o korištenju te tehnike radi ponovnog vraćanja u život davno izumrlih vrsta. Poticaj za to dao je još 2008. godine japanski istraživač dr. Teruhiko Wakayama koji je iz stanica uginulog miša starih 16 godina i zamrznutih na minus 20 Celzijevih stupnjeva, klonirao zdravog miša. Neki znanstvenici smatraju da bi se uz pomoć kloniranja ponovno mogli oživjeti vunaste mamute, čiji su dobro očuvani ostaci nađeni u sibirskom permafrostu. Zvuči kao znanstvena fantastika, no embriji mamuta dobiveni kloniranjem mogli bi se umetnuti u surogat-majku slonicu. Još nevjerojatnije zvuče spekulacije prof. Georgea Churcha, genetičara sa Sveučilišta Harvard, koji smatra da bi se uz pomoć kloniranja mogli ponovno oživjeti neandertalci. Church je prije nekoliko godina u razgovoru za njemački Spiegel iznio kako bismo dijelove neandertalskog DNK mogli umetnuti u ljudske matične stanice i uz pomoć kloniranja kreirati zametak koji bi se zatim usadio u maternicu surogat-majke. Očekivano, njegova je ideja izazvala žestoke reakcije u javnosti.

Tagovi

Izdvajamo