POLITIČKI RAPORT

TKO ĆE NA MEGDAN TRUMPU: IZBOR DEMOKRATA ĆE BITI RADIKALAN U bitku sa samovolji sklonom predsjedniku će poslati ženu, geja ili socijalista

(FILES) In this file photo (L-R) Democratic presidential hopefuls Minnesota Senator Amy Klobuchar, Mayor of South Bend Pete Buttigieg, Massachusetts Senator Elizabeth Warren, Former Vice President Joe Biden and Vermont Senator Bernie Sanders participate in the fifth Democratic primary debate of the 2020 presidential campaign season co-hosted by MSNBC and The Washington Post at Tyler Perry Studios in Atlanta, Georgia on November 20, 2019. - With the Democratic primary in Iowa kicking off Monday, the polls remain tight. Here are the favorites... and two names to watch out for. (Photo by SAUL LOEB / AFP)
AFP

Strah od jačanja ljevice - a to su za američke pojmove i Sanders i Warren, a donekle i Buttigieg, kao liberalni predstavnik gej zajednice - u SAD-u je jači od straha od samovolji sklonog nepredvidljivog predsjednika. Zasad

Sve, naravno, može biti točno tako kako su ljudi u Iowi, pretežno bjelačkoj državi američkog Srednjeg zapada, zamislili budućnost SAD-a. Nije teško zaključiti da je za mnoge birače i SAD sazreo za smjenu političke generacije, ali i okoštalog dvostranačkog političkog modela čija se potrošenost potvrdila pobjedom Donalda Trumpa na prošlim predsjedničkim izborima. Zašto SAD, umjesto Trumpa koji je u vrijeme predizbora u Iowi još bio u procesu opoziva, ne bi vodio mladi predsjednik, progresivni demokrat, deklarirani homoseksualac… Jer, da ga izaberu, Pete Buttigieg bio bi dosad najmlađi američki predsjednik, prije mjesec dana tek je proslavio 38. rođendan (Theodore Roosevelt, kao najmlađi u povijesti, napunio je četrdeset dvije prije ulaska u Bijelu kuću).

Amerika će na ovim izborima imati priliku odlučiti želi li na vrhu države imati osobu koju su mnogi skloni okarakterizirati kao diktatora (Trumpa), socijalista (Bernieja Sandersa), ženu, senatoricu i harvardsku profesoricu blisku ljevici (Elisabeth Warren) ili mladog, progresivnog, socijalno osviještenog gej predsjednika. Jedini klasični kandidat, Joe Biden, potpredsjednik Baracka Obame, još, doduše, nije potpuno isključen iz igre, ali u Iowi nije zaradio nijednog delegata da mu u lipnju pomogne na demokratskoj konvenciji koja će izabrati kandidata kojega podupire stranka. Nakon Europe, čini se da je vrijeme standardnih, uigranih političara od zanata i u SAD-u na zalasku.

Jedini centrist u kampanji

Teško je, iako možda politički nekorektno, ne primijetiti kako je, izuzmemo li Buttigiega, koji je s Berniejem Sandersom podijelio pobjedu u Iowi, ove godine u SAD-u riječ o staračkoj kampanji. Sandersu je 78, Elisabeth Waren napunit će prije izbora 71, Joe Biden samo je godinu mlađi od Sandersa… Čak i jedini pravi rezervni kandidat je u ozbiljnim godinama.

Michael Bloomberg - koji se odlučio uključiti u utrku kada se pokazalo da jedini centrist u kampanji, Joe Biden, gubi na popularnosti koju pokazuju ankete - s navršenih 77 godina Bidenov je vršnjak i možda, iako je zanemario prvi krug predizbora u Iowi, ima šansu da izdrži do kraja. Od ostalih demokrata koji su u utrci, Michaelu Bennetu je, doduše, “tek” 55, ali ni on, kao ni Tulsi Gabbard (38) ili Deval Patrick (63) nisu kandidati s kojima se u stožeru demokrata ozbiljno računa.

Iowski predizborni caucusi

Kako danas stvari stoje, u utrci za demokratsku nominaciju preživljavaju Sanders i Buttigieg, svaki sa 26-postotnom podrškom u Iowi. Elisabeth Warren kao treća (18,2 posto) i Biden kao četvrti, sa 15,8 posto podrške, ali bez ijednog dodijeljenog delegata koji će ga podržati na lipanjskoj konvenciji.

Iowski predizborni caucusi nisu se dosad pokazali nepogrešivima. Ni Bill Clinton, ali ni Ronald Reagan desetljeće prije (kao predsjednik koji je globalnim razmjerima u obilježio razdoblje) tamo nisu prošli prije odrađenog prvog predsjedničkog mandata. Iowa, u pravilu, podržava predsjednika koji je na polovici dvomandatnog razdoblja. Zato i na republikanskom predizbornom okupljanju, održanom istog dana kada i demokratsko, Donald Trump, unatoč nekolicini protukandidata i pokušaju opoziva koji je u Senatu propao tek dva dana kasnije, nije imao problema prikupiti 97 posto glasova podrške.

Zagrebemo li povijesne rezultate, vidjet ćemo da je Jimmy Carter (koji je daleko važniji posao od predsjedničkog obavio nakon mandata, kao posebni diplomatski izaslanik u više svjetskih kriznih žarišta) u Iowi 1976. bio je drugi, iza premoćno vodećeg (37/28 posto) “nikoga”. Bill Clinton je 1992. bio tek četvrti, s tri posto podrške (što je znatno manje od Bidenovih današnjih 15,6 posto, ali Clinton je tada kao 46-godišnjak bio daleko mlađi), daleko iza vodećega Toma Harkina, senatora iz Iowe, kojega se više ni Amerikanci vjerojatno ne sjećaju.

Malo bolje prošao je Ronald Reagan, koji je 1980. bio drugi, iza vodećeg Georgea Busha (starijeg), koji je svoji mandat ipak morao čekati još osam godina (demokrati su podržali Cartera, koji se ipak pokazao jednomandatnim). Čak i Trump je u Iowi prije četiri godine bio tek drugi, četiri postotna boda iza Teda Cruza (demokrati su se tada odlučili za Hillary Clinton). Isprve je 2008. prošao Barack Obama (tada mu je bilo 47), ali republikanska Iowa tada je ciljala na pobjedu Mickea Huckabeeja, dok je nominaciju na kraju zaradio John McCain, koji se tek provukao kao četvrti.

Dosad se nijedan iowski caucus nije održao u vrijeme dok je predsjednik SAD-a bio u proceduri opoziva. Na republikanskom je ove godine Donald Trump zaradio 97-postotnu podršku, što je uobičajeno kada je riječ o predsjedniku na kraju prvog mandata (dobio ju je i jednomandatni Jimmy Carter 1980.), ali to još nije jamstvo da će Trump, iako je preživio pokušaj smjene, zaraditi i svoj drugi predsjednički mandat. Republikanski senator Mitt Romney (bio je predsjednički kandidat 2012.) pokazao je već u srijedu, u noći Trumpova “odrješenja” od grijeha, da ni svi republikanci ne misle da je Trump dobar predsjednik niti da njihova poslušnost stranci uvijek mora biti bezuvjetna.

Trumpov govor o stanju nacije, održan dan nakon iowskih predizbora, ali i dan prije senatske presude u procesu njegova opoziva (nije ga spomenuo) New York Times je već okarakterizirao kao “niz prikladnih televizijskih rečenica”, doduše, ništa neobično ni neočekivano za Trumpu tradicionalno nesklonu publikaciju, ali znakovito u vremenu u kojemu se značajan dio politike sveo na umješnost marketinga, što je područje u kojemu je Trump daleko iskusniji od svih svojih protivnika. On zna da je važnije biti uvjerljiv nego točan. Govor o stanju nacije bio je snažan početak kampanje predsjednika u uredu, s prilikom za još jedan mandat.

Ekonomija je čvrsta, a nezaposlenost na rijetko niskim stopama. Međunarodna politika američke birače ionako nikada nije zabrinjavala ako nije riječ o sudbini njihovih vojnika na globalnim ratištima, a na glasove obitelji nelegaliziranih imigranata ne računa. Jaz među klasama Trumpa nikada nije zabrinjavao (na tome kampanju grade svi ovogodišnji demokratski kandidati osim Bidena i Bloomberga), a podršku krupnog korporativnog sektora osigurao je rezanjem poreza.

Što se, međutim, dogodilo u Iowi, gdje, čini se, baš ništa na demokratskim predizborima nije bilo onako kako je zamišljeno? Čini se da su demokrati zaključili kako je vrijeme da se u upotrebi novih tehnologija izjednače s republikancima. Trumpovo upravljanje državom putem Twittera, ali prije svega angažman Stevea Bannona, Cambridge Analytice i informatičke mreže koju je financirao američki milijarder Robert Mercer, pokazalo se kao potpuno nov model za postizanje političkih rezultata.

Trumpov prethodnik Barack Obama, kojem su nakon teških pregovora na kraju silom (dekretom državne službe sigurnosti) oduzeli njegov privatni BlackBerry kada se useljavao u Bijelu kuću (dobio je službeni, zaštićeni), možda je bio internetski entuzijast i spretan komunikator, godinama je tako radio sa svojim studentima, ali u vrijeme njegova predsjedanja manipulacija velikim bazama podataka, pogotovo privatnih, bila je alat kojim se koristila obavještajna zajednica. Ako je predsjednik za to i znao, a vjerojatno jest (Edward Snowden objavio je zastrašujuće podatke o tome još 2013.), to nije bio njegov način komunikacije, niti je Obama tako osigurao svoju prvu pobjedu na izborima. Uoči drugog mandata već je bio informatički osvješteniji, ali nitko ga nije optužio za zloporabu.

Drukčiji profil potreba

Kada se Cambridge Analytica uključila u kampanju za Brexit britanskog marketinškog gurua Dominica Cummingsa (danas je posebni savjetnik britanskog premijera Borisa Johnsona) započela je nova era potpuno kompjuterizirane politike. Ono što su do tog trenutka radili samo specijalisti superbrze robotizirane trgovine na financijskom tržištu, odjednom je, modificirano za drukčiji profil potreba, postalo najvažniji politički alat današnjice. Britanskom izlasku iz EU u velikoj je mjeri kumovala umjetna inteligencija.

Štoviše, pitanje je što bi se dogodilo da Cummings nije angažirao fanatizirane klince iz Cambridge Analytice. Kada se Brexit pokazao kao dobro obavljen posao, Steve Bannon već je bio šef Trumpove kampanje, a Mercerova Analytica radila je punom parom za Trumpovu izbornu pobjedu. Rezultat znamo, a sustav je u međuvremenu (dobrim dijelom još u vrijeme kampanje) upotpunjen eksteritorijalnim “tvornicama” lažnih vijesti i drugim, za politiku spretnim alatima.

Ukratko, demokrati su, uoči prvog predizbornog okupljanja u Iowi, zaključili da tehnološki i znanjem značajno zaostaju za uhodanom Trumpovom mašinerijom. Angažirana je tvrtka Shadow, iza koje stoji neprofitni, demokratima sklon financijsko-informatički think tank Acronym, kako bi pomogla u poslu koji zapravo nikome nije bio jasan. Trebalo je pomoći demokratskim kandidatima da se u vještinama rada s elektronskim bazama podataka približe Trumpovim (Bannonovim, Mercerovim…) pogonima.

Za akciju je zadužen David Plouffe, svojedobno šef kampanje Baracka Obame (pomogao je i Hillary Clinton), a prema pisanju New York Timesa u studenom prošle godine, za novu strategiju Acronym je prikupio 75 milijuna dolara. Shadow je napravio aplikaciju koja je trebala biti glavni alat na predizborima, omogućiti trenutan i detaljan uvid u stanje na terenu i pomoći biračima prilikom brzog prestrojavanja u vrijeme početnih predizbornih skupova (Iowa je tradicionalno uvijek prva). Aplikacija je zakazala. U vrijeme kada su rezultati caucusa trebali biti objavljeni, nitko nije imao pojma što se događa. Aplikacija je na telefonima velikog broja korisnika bila mrtva, a da stvari budu gore, zakazale su i starinske telefonske linije. Odjednom više ništa nije bilo u funkciji. Acronym se brzinom munje ogradio od odgovornosti za kolaps sustava.

“Mi smo neprofitna organizacija, a ne tehnološka kompanija. Kao takvi, nismo isporučili nikakvu tehnologiju Demokratskoj stanci u Iowi, predsjedničkoj kampanji ni Nacionalnom odboru demokrata”, piše u početku serije od nekoliko Acronymovih tvitova objavljenih u utorak navečer. “Acronym je samo jedan od investitora tvrtke Shadow, a investiramo u više neprofitnih projekata širom progresivnih medija i tehnološkog sektora”, piše u sljedećem tvitu. “I sami čekamo objašnjenje događaja koji su se dogodili u Iowi”, piše u posljednjem.

Objašnjenja koja su pristigla kasnije, što iz demokratskog stožera, što iz Acronyma i Shadow Inca, većinom od pojedinaca koji su bili upoznati s procesom, ali nisu željeli biti citirani - kao anonimne ih navode mediji poput Timesa, Guardiana, Politica i HuffPosta (danas u vlasništvu kompanije Verizone) - uzroke iowskoj katastrofi vide u prekasnoj narudžbi softvera, ali i u nepoštovanju procedure zadane za takve posebne narudžbe. Aplikacija nije prije upotrebe bila testirana, nije ju odobrio odsjek za cybersecurity Agencije za domovinsku sigurnost. Za razliku od Obamina digitalnog tima uoči izbora za njegov drugi mandat, kada se tjednima prije ključnih događaja simulirao svaki mogući scenarij propasti, sada se sve radilo na dan predizbora, na samom terenu, bez mogućnosti provjere.

Informacijski mrak

Kada se na tu softversku katastrofu nadogradila preuranjena objava pobjede Petea Buttigiega, koji je slavlje započeo dok su drugi bili u informacijskom mraku, priče o zavjeri postale su neizbježne. Prva zajednička reakcija bila je da je Buttigiegova pobjeda namještena, varirale su teorije tko ju je namjestio - je li to maslo Trumpova stožera, rezultat (Trumpove) zloporabe tajnih službi, po modelu kakav rabi CIA kad namješta izbore u zabačenim banana državama, je li riječ o obračunu među samim demokratima, koji su u panici da gube glasače zaratili međusobno…

Trump se naslađivao, tvitovi obitelji to nisu skrivali (“Demokrati ne znaju organizirati vlastiti predizborni skup, a vodili bi državu”, piše u jednom, najcitiranijem). HuffPost je na kraju zaključio da je riječ o “smrtonosnoj kombinaciji tehnoutopizma i lijenosti, pogrešnom bahatom uvjerenju da će softver riješiti svaki problem”. I vjerojatno su u pravu.

Iskustvo prijašnjih izbora

Sustav predizbora kakav postoji u Iowi, iako je dobio svoju aplikaciju za pametne telefone pa tako zakoračio u svijet podatkovnih oblaka i umjetne inteligencije, danas se još temelji na staroj papirnatoj tehnologiji koju je, pogotovo u situacijama kada se sve od početka do kraja događa javno, pred očima svih sudionika, teško falsificirati. Ako rezultati pokazuju da su najveću podršku dobili Sanders i Buttigieg, to je najvjerojatnije zato što se tako dogodilo.

Iskustvo prijašnjih izbora pokazuje da će se Buttigieg vjerojatno izgubiti na putu do kraja, a da bi Sanders, kao najpopularniji član četvorke, mogao biti nositelj demokratske inicijative protiv Trumpa, pogotovo uz sve popularniju 30-godišnju Alexandriju Ocasio-Cortez u stožeru. Mogla bi to biti i Warren, koja se, za razliku od Sandersa, unatoč (za Ameriku) lijevim političkim idejama nikada nije deklarirala kao “socijalistkinja”, štoviše, koristi svaku priliku da istakne svoju privrženost slobodnom tržištu. Možda, iako u širokom krugu birača nepopularan i dosadan, još može preživjeti i Biden, jedini politički centrist među radikalima. A možda je američkoj javnosti doista dojadila uniformnost kandidata, pa Buttigieg izgura do kraja kao politički relativno umjeren predstavnik američke gej zajednice.

Unatoč neuspjelom opozivu, nevjerojatnoj seriji skandala, starih, ali i sasvim nedavnih, unatoč nizu međunarodnih gafova, opasnih oružanih akcija i zaredalim bolnim ispovijestima otjeranih suradnika, čini se da su dobre karte još u Trumpovim rukama. Strah od jačanja ljevice - a to su za američke pojmove i Sanders i Warren, a donekle i Buttigieg, kao liberalni predstavnik gej zajednice - u SAD-u je jači od straha od samovolji sklonog nepredvidljivog predsjednika. Zasad.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo