Čini mi se da je došao trenutak kad treba postaviti pitanje što će ostati od temeljnih socijaldemokratskih ideja u Hrvatskoj kad Davor Bernardić izgubi sljedeće parlamentarne izbore. Nije problem u tome što će Plenkovićev HDZ ostati na vlasti, nego u tome kako će izgledati hrvatska politička scena za dvije-tri godine ako je i pametni političari počinju ubrzano stupidizirati. HDZ-u treba suvisla alternativa. Bez alternative demokracija kao sustav konkurencije političkih, socijalnih i ekonomskih ideja gubi smisao, ali to neće biti tematika ove kolumne.
Pravi povod zbog čega ovo pišem jest činjenica da me poprilično zgranulo ono što sam pronašao na osobnoj Facebook stranici SDP-ova predsjednika, Davora Bernardića.
Kako je on osoba koja nema baš strpljenja za redovitu komunikaciju s novinarima, nego to čini sporadično i kad mu nešto treba, učinilo mi se najlakšim potražiti objašnjenje njegovog poprilično čudnog ponašanja u zadnje vrijeme na njegovom Fejsu. Mjesto je to, barem ja tako zamišljam, gdje bi inače predsjednik jedne velike stranke trebao na simpatičan način prezentirati široki spektar partijskih i osobnih političkih akcija. Međutim, Bernardićeva Facebook stranica poprilično je opskurno mjesto; imate dojam kao da ste ušli u stan neke opsjednute osobe koja se fokusirala na svoj fetiš te je stoga zaboravila realan svijet oko sebe. U ovom našem slučaju ta osoba (Bernardić) očigledno zamišlja da je neka vrsta ekstravagantnog superheroja ‘S’.
Ako je neka Facebook stranica digitalni dom nekog nebitnog čudaka, nije to neki problem. Ima nas svakakvih. Ali ako se radi o osobnoj stranici jednog od vodećih političara, onda je poprilično zastrašujuće da mu je sve na stranici pod znakom ogromnog bijelog slova S u velikom crvenom kvadratu. On misli da je superheroj Satiričar, a i tako su ga počeli u trač-pričama nazivati njegovi stranački kolege. Shvaća li Bernardić da to ljudi čine posprdno? Teško pitanje. Teško je procijeniti razinu nove Bernardićeve opsjednutosti.
Na njegovoj Facebook stranici, naime, sve pršti od slova ‘S’; dominiraju riječi satira, sloboda, slobodno… koje su, što je vrlo indikativno, često pisane verzalom ili podebljane. Moram upozoriti kako mi tridesetogodišnje novinarsko iskustvo govori kako su ljudi koji vam pišu pisma u kojima galame tako što pojedine riječi pišu velikim slovima, ili ih podebljavaju, vrlo često pomalo neuravnoteženi, svadljivi karakteri. Dakle, već i prvi vizualni dojam Bernardićeva Fejsa nikako nije dobar. Agresivna neuravnoteženost najkraći je opis.
Analiza samog sadržaja još više zabrinjava od vizualnog dojma, moglo bi se reći da je potresna. Ako izuzmemo da nas je Bernardić na Fejsu izvijestio o održavanju domjenka SDP-a te kako je s Komadinom bio na kineskoj Novoj godini i jednoj rukometnoj utakmici, napisao je, uz to, u samo dva tjedna čak 25 objava na temu satire i slobode govora. Bernardić ‘S’, čitaj Satiričar, nije komunicirao praktično ništa drugo na svojoj Facebook stranici osim o zaštiti slobode govora i prava na satiru i sve pod velikim slovom S kao ilustracijom njegova Fejs identiteta. Pri tome moram primijetiti kako se, ako je vjerovati medijskim izvještajima, taj isti Satiričar i zagovornik slobode govora, u istom razdoblju dosta bijesno obrušio na zatvorenim partijskim sastancima na pojedine medije koji su kritizirali njegov rad. Bjesnio je ‘S’ čak i na lijeve medije, inače vrlo naklonjene SDP-u kao političkoj opciji. Toliko o principijelnosti superheroja ‘S’ Bernardića.
Je li Frljićev novi kazališni uradak zaista toliko dobar da se Bernardić zbog njega višekratno bavi satirom ili je ta kazališna predstava, u kojoj su Hasanbegoviću i Bujancu dana svinjska lica, zapravo jedino zanimljiva po tome što se hrvatski redatelj napokon spustio na istu vulgarnu razinu desničara koje pokušava, izrazimo se bernardićevski, satirizirati? To je nebitno. U toj dilemi ne leži odgovor na pitanje zašto se predsjednik SDP-a najednom ponaša kao opsjednuti super-S.
Nešto je bitnije postaviti pitanje kako se Bernardiću uspjelo dogoditi da Plenkovića i HDZ uspije napasti zbog gašenja provokativne Facebook stranice Di su pare. Velika je to glupost, pogotovo jer je sam Bernardić uporno održava na životu. Od tog bizarnog čina Bernardićeve političke autodestrukcije, više ljudi me je upitalo što je tom Bernardiću; zašto se tako čudno ponaša. Teško i ozbiljno pitanje.
Ovo zapravo pišem zato što cijenim Bernardića. Pametan dečko. Dva puta je kao klinac (1996. i 1998.) bio državni prvak u fizici. Jednom (1997.) doprvak. Više puta bio je član državne reprezentacije na međunarodnim natjecanjima i Fizikalnoj olimpijadi. Kao mladi političar pokazao je ne samo veliku ambicioznost, nego i veliku radišnost; njemu i Bandiću rano ustajanje i rad na terenu svako nisu nepoznanice. U tome prednjače na domaćoj sceni, kojom inače dominiraju ljenjivci raznih vrsta i podvrsta. Uz to, Bernardić je visokoobrazovan, ali pokazao je da želi znati još više te je usprkos vremenskoj oskudici uspio proći vrlo zahtjevan MBA program poslovne škole Cotrugli. Taj pametni i dobro obrazovani Bernardić sasvim sigurno nije neki ignorant koji ne zna da ne mogu Plenković niti HDZ zabraniti ili ukinuti Facebook stranicu Di su pare ili bilo što drugo na Facebooku. Vrlo je, dakle, moguće da Bernardić provodi neku vrstu planiranog gerilskog napada u kojem svjesno napada nevine kako bi sebi dao na važnosti. Nažalost, cijela ta akcija ima jedan ‘mali’ feler: potpuno je besmislena i štetna.
Ako Bernardić kopira stranačkog kolegu Marasa koji misli da će pukim galamdžijskim ponavljanjem vrlo jeftinih teza steći masovnu naklonost birača, već je prema istraživanjima javnog mnijenja trebao primijetiti da to ne funkcionira. Kad stignu ankete koje će govoriti o razdoblju u kojem je Bernardić zamislio da je veliki Satiričar superheroj s velikim bijelim slovom S na crvenom kvadratu koji juri od cenzora do cenzora i mijenja im osobni opis teškim verbalnim udarcima, rezultati će za SDP biti još porazniji.
Postoji neka mala šansa kako Bernardić svojom akcijom pod kodnim imenom ‘S’ pokušava svjesno dislocirati SDP na novi teritorij, osvojiti neke nove birače. Ako je tome tako, to je također dosta loše osmišljeno. Jedino što bernardićevsko-marasovska strategija može polučiti, jest rat sa Živim zidom i Mostom za toksični dio hrvatskog političkog teritorija, onaj gdje caruju razne demagogije i populizam. S takvom političkom legitimacijom niti se osvaja vlast, niti se može vladati.
Bernardićev posao mogao bi biti zaista jednostavan. Trebao bi pothranjivati odmjerenu retoriku koja će korespondirati s interesima radništva, državnih službenika i ljevici tradicionalno naklonjenih intelektualaca. Za razliku, Satiričarevi riječi pogađaju intelektualnu rezonancu uske skupine ne previše bistrih salonskih ljevičara i, rekao bih, poprilično dezorijentiranih ljudi.
Uz to, Bernardić bi trebao shvatiti da je jedno kad u Saboru Miro Bulj galami bedastoće na kojima se ne može temeljiti bilo kakva javna politika. Buljev background i fizionomija takvi su da on svojom retorikom dobiva epitet ‘narodskog čovjeka’. Bernardić buljizacijom može zaraditi samo prezir, nitko mu neće povjerovati da je ‘narodski čovjek’.
Uostalom, buljizacija javnog diskursa neće nas baš nigdje dovesti. Živimo u svijetu znanja, u hiperkonkurentnom svijetu u kojem čak i najmoćniji i najveći teško drže korak s inovativnošću. Sjedinjenim Državama desilo se da su ove godine prvi put pali ispod desetog mjesta Bloombergove ljestvice 50 najinventivnijih ekonomija svijeta. Ako Amerikanci više ne mogu držati korak s Južnom Korejom, Švedskom, Singapurom, Njemačkom…. nego gledaju u leđa čak i Francuskoj, Danskoj ili Finskoj, nama bi valjda trebalo jasno kako nas promoviranje velikog ‘S’ kao vrhunskog principa neće pomaknuti s našeg 42. mjesta koje jedva držimo ispred Tunisa i Srbije. Tu bi nam, eh, mogao pomoći Bernardić fizičar i MBA-ovac. No ta osoba negdje se izgubila u 195 centimetara visokom tijelu kojim sada upravlja jedno isprazno ‘S’. Povedimo akciju ‘Pomozimo Bernardiću’. Evo mog doprinosa:
6 savjeta za Bernardića: 1) bilo bi mu puno bolje da se malo opusti, počne pričati svojim normalnim jezikom (ako ga nije zaboravio) i prestane afektirati. 2) Ako to ne ide prirodno, pa neka popije pivo prije javnog nastupa. 3) Neka ne pretjeruje s pivom. 4) Zabraniti bi mu trebalo da dalje koristiti društvene mreže. Tu je poput elementarne nepogode za stranku. 5) Neka mu to stoga radi netko drugi. 6) A naročito mu treba preporučiti da izbjegava bilo kakvu naznaku razmišljanja o nekim specijalnim komunikacijskim akcijama koje se mogu pretvoriti u Satiričara.
Ovo zadnje je opasno ne samo za karijeru Davora Bernardića i SDP, nego i za cijeli politički sustav zemlje.