Svaki pravi mali grad ima svoj dan, svoj trg, crkvu i dućan.
Lokalnog šerifa i tržnicu. Nepisana pravila života.
Tetu koji svi znaju, dilera na kojeg svi sumnjaju, mesara kojem vjeruju i mešetara kojem baš i ne.
A srijedom navečer Studentski dom na Savi izgleda, živi, zvuči i miriše baš tako, kao pravi mali grad. I stoga mu je trg i ove srijede oko 22 sata pun. Bučan, veseo i raskalašen.
Diljem glavne aleje, koja se proteže s istoka na zapad i siječe kompleks po sredini, grupe mladih formirale su krugove. U sredini među njima, na podu ili klupama, alkohol.
Jedni sjede na dekama i iz velikog bijelog karnistera rastaču bijelo vino. Drugi u krug dijele bocu “jegera”. Treći sjede na klupi s plastičnim bombama Löwenbräu piva.
Svi zajedno - punkeri, ljubitelji cajki, sportaši, politički aktivisti, djevojke u minicama i štiklama, tipovi u pidžamama, Zagorci, Dalmatinci... Nema ideologije, predrasuda, svatko može uletjeti u krug.
Važno je samo da ima čašu.
Sava je, kako dom kolokvijalno nazivaju, pravi mali grad. U svakom trenutku u 2037 soba smještenih u 12 zgrada paviljona živi, uči, jede i spava 4000 studenata. Iz cijele Hrvatske. Imaju svoju menzu, praonicu i sušionicu rublja, sportsku dvoranu s teretanom, društveni dom. Slastičarnicu, dućan i kiosk. Ambulantu i bankomate.
Menza je središte života. Godišnje se u njoj pojede 1,3 milijuna obroka, od čega 308 tisuća menija. Studenti svake godine pojedu 61 tisuću pizza, a u slastičarnici naruče 46 tisuća kuglica sladoleda...
"Mama i tata ne moraju znati baš sve”, kažu mi studenti sa Save. Kad kažu sve, možda misle na događaj otprije dva dana kad je Ivan cimeru uvalio 20 kuna da mu prepusti sobu na jednu večer kako bi pozvao curu na intimno druženje.
Ili na ono kad je Ana mjesečni džeparac potrošila na vino i cigarete, iako još nije ni 15. u mjesecu. Ili da je Frano preko studentske Facebook grupe, koja broji 26 tisuća ljudi, pod šifrom 420 uspio nabaviti smotuljak trave za vikend koji dolazi.
Dom na Savi ima svoja pravila, i službena i nepisana. Sastoji se od 12 paviljona u kojima svake godine živi, jede i spava četiri tisuće studenata iz cijele zemlje. Broj prijava je barem dvostruko veći, a dobitna formula za smještaj u njemu je dobar srednjoškolski prosjek pomiješan s nizom faktora: braniteljskim statusom roditelja, brojem braće i sestara koji se školuju, imovinskim stanjem, bračnim statusom roditelja...
Svih osam tisuća ljudi uvijek i prvo prijavljuje se za Savu, najbolji dom u Zagrebu, ali ne i jedini. Još su tri: SD Ante Starčević ili Šara, SD Cvjetno naselje te SD Lašćina. Svaki od njih je drugačiji, s posebnim karakterom i ugođajem.
- Cvjetno je kao cura koja se voli uređivati i pali se na starije frajere. Šara je zgodna štreberica, ali nije baš za partijanje. Lašćina je hipijevka koja ima svoj đir, ali Sava je ona popularna cura u školi za koju svi znaju i s kojom svi žele biti - kaže mi Marko...
Više pročitajte u tiskanom izdanju koje izlazi u paketu s Jutarnjim listom u četvrtak 26.4.