53. festival igranog filma u Puli

Pretpremijernim prikazivanjem filma "Pirati s Kariba" u petak te službenim otvaranjem i projekcijom filma "Karaula" u subotu, ovaj vikend počinje 53. festival igranog filma u Puli.



Nakon godina koncepcijskog traganja pulski se festival ustalio i sada funkcionira na način sličan festivalima u Jeruzalemu i Solunu: dakle, istovremeno je i međunarodni festival te nacionalni festival s domaćim natjecateljskim programom. Premda posljednjih godina direkcija ulaže mnogo truda i pažnje u međunarodni segment festivala, činjenica je da je i publici i medijima prostor Pule ostao neraskidivo vezan uz domaći film te da domaće premijere i autori u Puli i dalje imaju središnje mjesto.



Domaći pulski program uoči početka festivala doima se prilično primamljivo. Prvi put od 1990. domaća igranofilmska konkurencija ima čak osam naslova, premda dojmljivost tog broja kvari činjenica da je jedan film zapravo lanjski ostatak ("Što je muškarac bez brkova"), a dva su filma TV naslovi prebačeni na 35 mm. Međutim, više od samog broja naslova impresivnim se čini sadržaj samog programa. U ovogodišnju borbu za nagrade upustit će se dva filma koji su već izborili status kino hita ("Što je muškarac…") ili pak mini hita ("Karaula").



Tu su najmanje jedan film uvršten u jak A festival ("Karaula") te dva naslova iz glavnog programa nadolazećeg Sarajeva. Povratničkim filmom Pulu će pohoditi Veljko Bulajić, čovjek koji je svojim filmovima obilježio komunističku eru, ali od 1990. nije radio. Premijernim filmom predstavlja se i Antonio Nuić kojega mnogi filmski profesionalci drže najzanimljivijim novim imenom posljednjih godina izišlim s ADU. Ovogodišnja Pula donosi i prvi hrvatski dječji film nakon punih 12 godina. Kao točka na i, najavni glasovi kažu da su se probudili i neki redatelji koje je već i dobri bog bio prekrižio, poput Branka Schmidta koji je, izgleda, nakon tolikih blijedih naslova snimio nešto dobro. Kad se sve zbroji, čeka nas intrigantna i izjednačena Pula, meni osobno najintrigantnija otkad sam u ovom poslu.



S tom očito zanimljivom selekcijom ima, čini se, samo jedan problem - u njoj je premalo premijera. Dva filma od osam iz konkurencije već su završili kino život s pristojnom gledanošću. Jedan je prikazan kao TV premijera i vidjelo ga je milijunsko gledateljstvo ("Volim te"). Jedan ("Trešeta") je prikazan na Danima hrvatskog filma, a četiri su prave premijere, dakle ono po što profesionalci dolaze u Pulu.

Hollywoodske pretpremijere



Što se tiče internacionalnog programa, on nastavlja u onom smjeru u kojem ide otkad je direkciju Pule preuzeo Zlatko Vidačković. Program se sastoji od dva dijela: glavnog, koji se oslanja na raskošnije filmove i igra u Areni, te Europolisa u kojem se prikazuje nova europska produkcija. Zbog populističkog karaktera Puli su donekle vezane ruke kad je u pitanju strani program, pa tako i ove godine programom dominiraju pitkiji i spektakularniji filmovi, a tu je drugu godinu zaredom i pobjednik Zlatne palme, ovaj put Loachov "Vjetar koji povija ječam".



Spektakularnost festivala ojačat će i pretpremijere triju holivudskih hitova u Areni. U petak navečer Pulu "predotvara" spektakl koji trenutačno tuče sve rekorde ("Pirati s Kariba 2 - mrtvačev kovčeg"), a u Areni će igrati još "Posjedonova avantura" i "Superman - povratak". Da ne bi ispalo da Pula prikazuje samo mainstream, treba reći da će ljubitelji egzotičnijih djela također doći na svoje. Njih posebno upozoravamo na dva filma korejske redateljske superzvijezde Kim Ki-duka, od kojih je jedan ("Bin jip") postariji, ali sjajan, a drugi ("Hwal") noviji i slabiji.



Nažalost, glavni problem međunarodnoga dijela Pule i dalje je nepostojanje prave festivalske dvorane. Manji dio odabranih stranih filmova može računati na netopirski drugi termin u Areni, a ostali će biti prikazani u maloj društvenoj dvorani Udruge Talijana (Circolo). S obzirom na to da je prikazivanje jednog respektabilnog stranog filma povezano s mnogo truda, novca, poštarine i kojekakvih troškova, upravo je šteta što takve filmove u Circolu katkad gleda desetak ili petnaestak ljudi. Ono što je već sto puta rečeno, može se reći još jednom: nonsens je raditi u jednom gradu filmski festival dok on nema obično, banalno - kino.

Problematičan sastav žirija



Uoči 53. Pule neproporcionalno se mnogo pozornosti posvećuje nečemu naizgled notornom - sastavu žirija. Oko međunarodnog žirija Vidačković i njegova ekipa uložili su priličan lobistički trud i doveli nekoliko uglednih imena svjetske kritike. Strane filmove ocjenjivat će Švicarac Moritz de Hadeln, čovjek koji je 21 godinu bio direktor Berlina, a prije i nakon toga Locarna i Venecije. Drugi (važniji) velikan iz žirija je Michel Ciment, klasik francuske kritike 60-ih, koji je osnovao i 40 godina vodio modernistički filmski časopis Positif.



Tu je i doajen britanske filmske kritike Derek Malcolm, kritičar Evening Standarda, koji je bio i guverner Britanskoga filmskog instituta. Uz njih, u žiriju su Jelka Štergel, direktorica ljubljanskog festivala, te losanđeleski kritičar Henry Sheehan. Za trud da se tako ugledni filmolozi dovedu u Pulu, gdje će gledati, među ostalim, i hrvatsku produkciju, pulskoj ekipi treba odati puno priznanje.



Nažalost, taj trud prilično je kompromitirao ministar kulture Biškupić koji je nametnuo neobični i tek djelomično kompetentni sastav domaćeg žirija, poništavajući tako trud vlastitih podređenih. Bojimo se da će se upravo zbog takvih kombinacija ove godine u Puli opet više govoriti o namještaljkama i (ne)poćudnim autorima, a manje o onome o čemu vrijedi pričati - Kaurismakiju, Loachu, Kim Ki-duku, Almodovaru…

(Wind That Shakes the Barley, Ken Loach, Irska - V. Britanija 2006.)



Neočekivani pobjednik ovogodišnjeg canneskog festivala. Ljevičarski veteran Loach u filmu se bavi irskom borbom za neovisnost 20-ih godina.(One Day in Europe, Hannes Stoehr, Njemačka 2005.)



Četiri priče s četiri kraja Europe, sve se odvijaju isti dan, na dan finala Lige prvaka. Zapažena komedija premijerno prikazana u Berlinu 2005.(The Proposition, John Hillcoat, Australija 2006.)



Australski vestern snimljen prema scenariju legendarnog rock glazbenika Nicka Cavea.



Volver

(Pedro Almodovar, Španjolska 2006.)



Novi film Pedra Almodovara znači i redateljev povratak u rodnu provincijsku Manchu. Prema mišljenju mnogih, "Volver" je najbolji film ovogodišnjeg Cannesa.(Paul Greengrass, SAD)



Dokumentarna drama o letu United Airlinesa na kojemu su 11. rujna putnici napali otmičare, ali je avion pao na tlo. Britanac Greengrass napravio je filmski "faction" bez zvijezda i patetike, koji je opravdano oduševio kritiku.(Hwal, Kim Ki-duk, Koreja)



Prošlogodišnji film korejske redateljske zvijezde Kim Ki-duka ne spada među njegova dojmljivija ostvarenja. Ipak, preporuka za one koji Kima još nisu gledali.(Hany Abu Assad, Palestina 2005.)



Film o posljednjem danu u životu jednog bombaša samoubojice. Film je izazvao znatnu pozornost prošle godine u Berlinu, nominiran je za Oscara, a u Zagrebu je igrao na Human Rights festivalu.(Bent Hamer, SAD - Norveška, 2005.)



Norvežanin Hamer snimio je film prema autobiografskom romanu Charlesa Bukowskog.(Mei ren yi jiu, Anna Hu, Kina - SAD 2005.)



Feministička obiteljska drama u režiji kinesko-američke autorice Anne Hu. Film je bio hit u matičnoj Kini.(Bihisht faqat baroi murdagon, Džamšed Usmonov, Tadžikistan 2006.)



Mladi i seksualno neiskusni seljanin u gradu se spetlja sa ženom mafijaša. Jedno od ugodnih srednjoazijskih iznenađenja godine.



3 željezo

(Bin-jip, Kim Ki-duk, Koreja 2004.)



Produktivni Korejac Kim Ki-duk nakon ovog filma snimio je još tri, uključujući "Luk". Ipak, "Bin-jip" spada u njegove najbolje radove i vrijedi ga vidjeti, makar sa zakašnjenjem.

MEĐUNARODNI PROGRAM
Vjetar koji povija ječam
Dan u Europi
Prijedlog
United 93
Luk
Raj sada
Factotum
Ljepota ostaje
Da bi došao u raj, prvo moraš umrijeti

(Laitakaupungin valot, Aki Kaurismaki, Finska 2006.)



Ljubitelji Kaurismakija doći će na svoje, premda "Svjetla sutona" ne spadaju u vrh Finčeve filmografije.

Uro

(Stefan Faldbakken, Norveška 2006.)



Dinamični policijski triler Norvežanina Faldbakkena osvojio je mnogo pohvala ove godine u Cannesu.

Doručak na Plutonu

(Breakfast on Pluto, Neil Jordan, Britanija 2005.)



Film o londonskoj travestitskoj glam sceni 70-ih, po romanu Irca Patricka Mc Cabea.

Šetač s Marsovih poljana

(Le Promeneur du champ de Mars, Robert Guediguian, 2005.)



Uoči smrti Francois Mitterrand radi knjigu-intervju s mladim novinarom, kao svoju ostavštinu.

Sjekira

(Le Couperet, Costa Gavras, Belgija - Španjolska)



Crnohumorni triler o kemičaru koji odluči poklati konkurente za svoje radno mjesto da bi se izbavio nezaposlenosti. Film potpisuje grčki internacionalni redatelj Gavras ("Z", "Nestali").

Pingpong

(Matthias Luthardt, Njemačka 2006.)



Psihološka drama mladoga nizozemsko-njemačkog redatelja prikazana je na Tjednu kritike ove godine u Cannesu.

Kriminalistički roman

(Romanzo criminale, Michele Placido, Italija 2006.)



Gangsterska epopeja o grupi mladih uličara koji su postali gospodari rimskog podzemlja 70-ih. Redatelj filma je stari slavni glumac Michelle Placido.

EUROPOLIS

Svjetla sutona

(Interfilm), režija: Branko Ištvančić, scenarij: Anto Gardaš, Silvio Mirošćenko, uloge: Ivo Gregurević, Dejan Aćimović, Mladen Vulić, Marko Pavlov, Ena Ikica, Robert Vass

Prvi hrvatski dječji film nakon punih deset godina, "Duh u močvari", temelji se na romanu i scenariju slavonskog omladinskog pisca Ante Gardaša. Film producenti opisuju kao "omladinski ekološki krimić". Riječ je o kinoprvijencu vojvođanskog Hrvata Branka Ištvančića, redatelja poznatog po cijenjenim dokumentarcima koji su obišli mnoge festivale.

Karaula

(Propeler Film), režija: Rajko Grlić, scenarij: Rajko Grlić i Ante Tomić, uloge: Toni Gojanović, Emir Hadžihafizbegović, Verica Nedeska, Sergej Trifunović

Snimljena prema hit-romanu Ante Tomića "Ništa nas ne smije iznenaditi", "Karaula" se bavi tragikomičnim peripetijama u karauli na jugoslavensko-albanskoj granici neposredno prije raspada Jugoslavije. Riječ je o prvom filmu nastalom u koprodukciji svih pet zemalja sljednica SFRJ. Film je u Hrvatskoj bio i pristojan hit (više od 40 tisuća gledatelja). Nakon što nije ušla u program Cannesa, "Karaula" je uvrštena u konkurenciju San Sebastiana, tako da od jeseni počinje i svoj inozemni život.

(Libertas produkcija), režija: Veljko Bulajić, scenarij: V. Bulajić, Ivo Brešan, Mirko Kovač, glavne uloge: Sven Medvešek, Sandra Ceccarelli, Goran Grgić

Biografski film o Marinu Držiću znači i velik povratak Veljka Bulajića, Titova majstora ratnih spektakala koji je posljednji film snimio potkraj osamdesetih. Skupi spektakl o Držiću snimao se dugo, uz mnogo financijskih problema i vratolomija iz kojih se vjerojatno nitko osim Bulajića ne bi uspio iskobeljati. "Libertas" svojom prisutnošću krasi i jedna od značajnijih diva novoga talijanskog filma, Sandra Ceccarelli.

(Telefilm/HRT), režija: Branko Schmidt, scenarij: B. Schmidt i Ognjen Sviličić, uloge: Krešimir Mikić, Sun Mei, Armin Omerović, Ivo Gregurević, Leon Lučev

Načinjen po ideji glumca Ive Gregurevića, "Put lubenica" odvija se u bosanskoj Posavini, na ruti kojom prolazi šverc ilegalnih imigranata na Zapad. Glavni junak je propalica i narkoman koji spasi mladu Kineskinju od utapljanja i štiti je od lokalne mafije. Ovu mješavinu melodrame i film noira potpisuje Branko Schmidt, redatelj koji je posljednjih 15 godina dobivao mnogo prilika, ali je rijetko uzvraćao dobrim filmom. Međutim, "Put lubenica" mnogi najavljuju kao obrat u Schmidtovoj karijeri, pa i njegov najbolji film. Međunarodnu premijeru film će imati u kolovozu na sarajevskom festivalu.

(Propeler film), scenarij i režija: Antonio Nuić, uloge: Rakan Rushaidat, Nataša Janjić, Emir Hadžihafizbegović, Franjo Dijak, Bojan Navojec, Eneš Bešlagić

"Sve džaba" cjelovečernji je prvijenac Antonija Nuića, redatelja koji se istaknuo izvrsnim kratkim filmovima i briljantnim trećim segmentom nogometnog omnibusa "Seks, piće, krvoproliće". Prema najavama, "Sve džaba" svojevrsni je poslijeratno-tranzicijski road movie radnjom smješten u Bosni. Riječ je o koprodukciji Hrvatske, BiH i Srbije. Mnogi upiru prste u ovaj film, očekujući da će biti glavno otkriće festivala. I "Sve džaba" otisnut će se u svijet na sarajevskom festivalu.

Što je muškarac bez brkova?

Režija: Hrvoje Hribar, scenarij: Ante Tomić i Hrvoje Hribar, uloge: Leon Lučev, Zrinka Cvitešić, Ivo Gregurević, Marija Škaričić, Bojan Navojec, Jelena Lopatić

Riječ je o filmu koji je malo kome nepoznanica, jer ga je gledao uglavnom - svatko! Hribarova adaptacija istoimenog romana Ante Tomića u hrvatskim je kinima skupila više od 150 tisuća gledatelja i postala najveći suvremeni hit hrvatskoga filma. Svoj populistički potencijal Hribarova će morlačka komedija sad moći testirati i na najvećem hrvatskom auditoriju, onom u Areni.

(HRT), režija: Dražen Žarković i Pavo Marinković, scenarij: Pavo Marinković, uloge: Josip Genda, Žarko Potočnjak, Siniša Brajčić, Bruna Bebić Tudor, Trpimir Jurkić

Na izoliranom odumirućem otoku kartaškoj je ekipi usfalio četvrti za trešetu. Trojica kartaša ne sve načine nastoje na škoj dovabiti četvrtog za kartanje. "Trešeta" je TV film nastao u suradnji tandema Dražen Žarković i Pavo Marinković, autora koji su 2001. načinili nogometnu komediju "Ajmo žuti". Izvorno zamišljena za male ekrane, "Trešeta" je u zadnji čas popunila pulsku rupu u broju.

(HRT), režija i scenarij: Dalibor Matanić, uloge: Krešimir Mikić, Ivana Roščić, Ivana Krizmanić, Nataša Janjić, Zrinka Cvitešić

Još jedan film koji je izvorno nastao kao TV film, pa je čak i premijerno prikazan na HRT-u u prosincu prošle godine. "Volim te" bavi se mladim dobrostojećim zagrebačkim yuppiem koji nenadano otkrije da je seropozitivan. Preko priče o AIDS-u, redatelj Matanić predstavlja posttranzicijsku zagrebačku generaciju X. Riječ je o trećem filmu trilogije o Zagrebu koju sačinjavaju još "Blagajnica  ide na more" i "Fine mrtve djevojke".

NACIONALNI PROGRAM

Duh u močvari

Libertas

Put lubenica

Sve džaba

Trešeta

Volim te

Jurica Pavičić