Sljedeće četiri godine bit će ozbiljan test za američko jedinstvo i stabilnost. Američke su podjele potpuno razotkrivene dugom i grubom kampanjom, a čini se da će ih dolazeća administracija Donalda Trumpa produbiti. Brojne su pukotine u američkom društvu. Postizborna karta pokazuje jasnu geografsku podjelu između crvenih republikanskih i plavih demokratskih država s nekoliko neopredijeljenih država u sredini. Clinton je premoćno pobijedila u sjevernim primorskim državama na istočnoj i zapadnoj obali, ali nije uspjela osvojiti sjeverni "zahrđali pojas" gdje je Obama trijumfirao prije osam godina. Trump i republikanci su osvojili su značajnu većinu na sjeveru, u središtu i na jugu zemlje te čak uspjeli vratiti gotovo uravnoteženu Floridu. Ove unutardržavne podjele na svoj način zrcale rasjek Unija-Konfederacija tijekom Građanskog rata od 1861. do 1865. između Dubokog Juga i Jenki Sjevera. Neki su radikali čak predlagali odvajanje Kalifornije gdje je Clinton osvojila 62 posto glasova. Iako tako očajnički potezi neće uspjeti, oni indiciraju dubinu emocija koje su generirali izborni rezultati.
Još snažniji konflikt u američkom društvu je podjela na urbano i ruralno, koju mnoga istraživanja nisu ispravno promotrila. Premoćna većina ruralnih područja i stanovnika malih gradova je glasala za Trumpa. Oni su tradicionalno sumnjičavi prema "washingtonskim strukturama" i vjerovali su da je Trump izvan njih te da će protresti saveznu vladu i iskorijeniti korupciju službenika i osobni interes elita.
Geografske podjele ojačane su kontrastom radničke klase i uredskih radnika. Radnička klasa otpuštana tijekom velike recesije 2008. grčevito se borila da nađe posao i gorko se žalila da više nema njezinih proizvodnih poslova. Uistinu, za američke je kompanije postalo profitabilnije prebaciti tvornice izvan granica. I sam Trump ima poslovne ispostave preko mora, ali ih je tijekom izbora nastojao prikriti. Neprestano je obećavao u SAD "vratiti poslove" koji su izgubljeni u globaliziranoj konkurenciji. Njegovi protekcionistički recepti ustvari bi mogli pogoršati ekonomske uvjete, ali na bazičnoj razini su privukli građane. Mnogi od radnika koji su ga podupirali, osjećali su da imaju pravo na dobro plaćene poslove, protivili su se imigrantima koji su bili spremni raditi za manje i smatrali su da ih je Demokratska stranka napustila. Svi ti antagonizmi hranili su podjelu imigranti-domaći koju je Trumpova kampanja stalno iskorištavala.
Republikanski kandidat je izdvojio Meksikance i muslimane kao stereotipe koji su privukli bijesne radnike i bijele kršćanske nacionaliste. Oslikao ih je ne samo kao prijetnju sigurnosti, nego i američkim radnim mjestima i ekonomskom prosperitetu. Rastuća ksenofobija također se odražava u stalnim rasnim podjelama, unatoč činjenici da je Amerika proteklih osam godina imala crnog predsjednika. Trumpova je kampanja izbacila na vidjelo brojne prigovore i predrasude te otvorila vrata podršci bijelih supremacista, iako se Trump poslije nastojao distancirati od otvoreno rasističkih grupa. Muslimani su predstavljeni kao sumnjivi element u američkom društvu koji bi mogao skrivati teroriste. Trumpova prijetnja da zabrani svim muslimanima ulazak u zemlju izazvala je valove šoka ne samo u islamskoj zajednici, nego i među drugim religijskim manjinama. Poslije je reterirao, ali gorak okus predrasuda i diskriminacije ostaje.
U izbornoj je utrci izronila još jedna važna podjela: na ljude s visokom te one sa samo temeljnom naobrazbom i nostalgijom za mitskom prošlošću. Ovi potonji su većinom glasali za Trumpa jer su upili njegovu simplicističku poruku "Učinimo Ameriku opet velikom" bez ikakvog racionalnog tumačenja kako on to kani učiniti.
Tijekom kampanje se pojavio i generacijski jaz jer su se mnogi milenijci, koji su podupirali socijalista Bernieja Sandersa iz Demokratske stranke u predizborima, prebacili u tabor Hillary Clinton. Izlazne ankete pokazale su da su stariji, posebno umirovljenici, naginjali Trumpu prije svega jer nisu vjerovali Clinton ili nisu imali povjerenja u ženu kao vrhovnog zapovjednika. Ovaj rodni jaz ostaje vidljiv po cijeloj naciji, što Trump vješto koristi. Frustracija među mladima se pokazuje od izbora jer prosvjeduju protiv njega u brojnim gradovima. Preostaje vidjeti hoće li se prosvjedi transformirati u neki konstruktivni politički aktivizam ili će generirati različite oblike protuvladine militantnosti.
U postizbornoj slabosti nekoliko je političkih figura pozvalo Trumpa da odbaci neke od stavova koji su produbili podjele u američkom društvu. Iako je izabrani predsjednik izjavio da želi ujediniti zemlju, ostaje vidjeti dopire li Trump uistinu do brojnih zajednica koje je njegova kampanja otuđila. S pomirbom s vrha ili bez nje, američko društvo prolazi konvulzije kakve nitko nije mogao zamisliti prije izbora. Sljedeće četiri godine bit će nepredvidivo putovanje kroz društvenu politiku.