Postoji li Bog, vjerojatno je bio napušen dok je stvarao žirafu. Cerekao se veselo i neobuzdano praveći čudnovato, krakato i nezgrapno stvorenje, dugovratu istočkanu kravu koja se u trku klati u svim smjerovima i mora široko raskrečiti tanke prednje noge želi li se sagnuti da se napije vode iz potoka.
Morate se nasmiješiti kad se ona podigne kao kran dizalice i spokojno brsti lišće s vrha krošnje, s dva majušna, za borbu beskorisna roga navrh tjemena, i krznom sa smećkastim pjegama što je, pogledate li bolje, nalik kamuflažnom dezenu pustinjskih uniformi. Žirafi ono služi da se sakrije, stopi s okolišem. Osjeti li opasnost, glupača se valjda ukipi i stisne oči vjerujući da će je grabežljivac zamijeniti za grm, da će njezina petmetarska pojava ostati nekako nezamijećena na treperavom horizontu savane. Ispuni vas dragost kada vidite toga naivnog, smotanog, blekastog i opičenog biljojeda od osamsto kilograma i ne možete vjerovati da bi ga netko iz čistog mira ubio, a nije baš idiot poput Nadana Vidoševića.
Ali, eto, ubio je, i to u jednoj pristojnoj skandinavskoj zemlji, s blagoslovom vlasti, po zakonu. Već kad se rodio u zoološkom vrtu u Kopenhagenu, kad je zbunjen bubnuo u ovaj neprijateljski svijet, a kod žirafa taj čin nipošto nije bezopasan jer okot pada s visine od dva metra, mužjak Marius bio je osuđen na smrt. Zoo je ispunio kvotu žirafa i ovaj novorođeni je bio prekobrojan, suprotan propisu Europske unije. Službenik koji na vratima ureda ima pločicu s nevjerojatnom titulom “koordinator za parenje životinja” zaključio je kako je u kavezu sa žirafama previše srodnih primjeraka i kako je realna opasnost da bi Marius, kad mu za to dođe vrijeme, “udari donja u gornju”, što bi rekli naši seljaci, mogao zaslijepljen pohotom straga zaskočiti kakvu rodicu. Birokrati koji se, uzgredno kazano, počesto i sami čine kao da su im tata i mama bliski rođaci, prevenirali su incest i naredili smaknuće.
Ima li u Danskoj Markićke?
Unatoč prosvjedima društava za zaštitu životinja i velikodušnim ponudama za udomljavanje nesretnika što su u Kopenhagen stigle iz zooloških vrtova u Švedskoj i Velikoj Britaniji, sedmogodišnji je Marius prije nekoliko dana skončao od metka, duša mu je preselila na ahiret, a zemni ostaci, na veselje djece i omladine, posluženi za objed lavovima u susjednom kavezu. A jednaku mjeru, zanimljivo, planiraju u još jednom mjestu u Danskoj. I u Zoou u Jyllandu, na zapadu zemlje, su zabrinuti zbog nekontroliranog parenja žirafa. Imaju dva mužjaka i jednu ženku pa se će i u njih, sva je prilika, nauljiti kratka cijev, a velike mačke brkove omastiti žirafovinom.
Sa zaprepaštenjem sam čitao o danskim likvidacijama afričkih biljojeda, otkriće da i u civiliziranom svijetu biološku ravnotežu uštimavaju pištoljima kao da je najcrnji Balkan posrijedi ispunila me velikim nemirom. Ovaj drugi slučaj u Jyllandu osobito mi je nejasan i nisam se mogao ne upitati u čemu je stvar? Zašto se ženska žirafa ne smije jebati s dva frajera? Ako joj je jedan partner, zašto drugi ne bi mogao biti friend with benefit? Zar je u Danskoj na snazi nekakav zakon o seksualnoj doličnosti životinja? I u njih ureduje nekakva Željka Markić? Stroga kršćanska zajednica od žirafa očekuje da poštuju ustavnu definiciju braka...?
Dođe vam zaista da se zamislite nad ovime, pa i ako inače niste naročito zainteresirani za životinjska prava. Činjenica da postoji nekakva politička organizacija, Europska unija, kojoj otprije nekog vremena i mi pripadamo, i da u njoj činovnici zaposleno žure od kancelarije do kancelarije s pravilnicima za ravne krastavce i okrugle rajčice, gdje su propisima uređene čak i spolne navike stanovnika zooloških vrtova, mora vas zabrinuti. Ako i ne vidite vezu, tiče se i vašeg života da nekakav voajer dobija plaću “koordinatora parenja životinja” brižljivo bilježeći kad je koja ženka topla, odlučujući kojem bi je mužjaku bilo zgodno namjestiti i bez pardona potpisujući smrtne presude nepodesnim kandidatima.
Svi smo mi Marius
Jer, vidite, nevoljni Marius otegao je papcima kao junfer, napustio je ovaj svijet ne osjetivši slast tjelesnog sjedinjavanja s djevojkom, otpisan kao tehnološki višak. Ustrijeljen je velikim kalibrom i još vruć poslužen na gozbu lavovima zato što je netko već radio njegov posao. A to je, vidite, nešto što Europska unija stalno čini, i ne samo žirafama. Dobro, priznat ću, s primjercima ljudske vrste briselska se administracija neće obračunati Heckler & Kochom, no jedva će biti nešto milostivija s našim zemljoradnicima, škverskim variocima i cjevarima ili tkaljama iz tekstilnih fabrika. Ima li boljih kandidata, nađe li se da netko negdje, u Kini ili Indoneziji njihov posao radi jeftinije i brže, hrvatski traktoristi, varioci, cjevari i tkalje neoliberalnoj će ekonomiji biti beskorisniji od Mariusovog penisa.
Savladajte stoga gađenje i pogledajte snimke grabežljivaca koji u danskom zoološkom vrtu očnjacima komadaju mladunče žirafe. Mogli biste lako podijeliti njegovu sudbinu jer ste i vi jedan takav bijedni i bespomoćni, čudnovati, krakati i nezgrapni biljojed. Njemački pastor Martin Niemöller danas bi vjerojatno napisao:
Prvo su došli po žirafe,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio žirafa.
Zatim su došli po brodograditelje,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio brodograditelj...