Lijepo je to u svojoj kolumni na t-portalu primijetio Dražen Vukov Colić: “… kada se ovaj posjet očisti od buke i bijesa, osjećaja i strasti, politike i ideologije, ispada da su jedan agnostik (Josipović) i jedna pravoslavni predsjednik (Tadić) ipak pokušali ostvariti značajan dio onoga što je Ivan Pavao II. izgovorio prigodom svog prvog posjeta Hrvatskoj u rujnu 1994.”
‘Na svetost pozvani’
Te riječi Hrvatima najdražeg pape doista su rijetko bile ponavljane s propovjedaonica u Hrvatskoj. Ipak, Katolička crkva u Hrvatskoj uvrstila ih je u jedan od svojih najvažnijih programskih dokumenata. “Pastoralne smjernice HBK na početku trećeg tisućljeća”, objavljene 2002. pod naslovom “Na svetost pozvani” s potpisom svih katoličkih biskupa u Hrvatskoj, lijepim, jasnim i nedvosmislenim jezikom objašnjavaju što u današnjem vremenu znači temeljni kršćanski poziv na svetost.
Na samom početku, citirajući koncilske dokumente i Ivana Pavla II., biskupi poučavaju da ideal kršćanske svetosti nije samo za rijetke “velikane”, nego poziv svim kršćanima. Štoviše, to “visoko mjerilo redovitog kršćanskog života” preporučuje se svim ljudima.
Veliki broj od sto smjernica doista se tiče općeljudskih vrijednosti i vrlina. Proglas je obilježen i snažnom socijalnom notom dok nabraja suvremene grijehe i nepravde kao što su pohlepa, korupcija, neodgovornost za opće dobro, bespoštedna borba za vlast i vlastite interese, terorizam i uništavanje okoliša.
Snažan naglasak u nekoliko je točaka stavljen i na liječenje rana koje su našem društvu zadali rati i nepravde u ekonomskim procesima nakon njega. “Zbog toga je na našim prostorima promicanje svetosti prvenstveno povezano sa zauzimanjem za pomirenje, solidarnost i socijalnu pravdu”, stoji u dokumentu koji točno dijagnosticira “duboko nepovjerenje koje postoji između naših građana zbog nacionalnih ili političkih razloga, kao i s obzirom na temeljne društvene institucije, te sve većih socijalnih podjela i neosjetljivosti na najslabije i najsiromašnije”. Tko to danas ne bi supotpisao?
Osveta i mržnja
Nadalje, Bogu se zahvaljuje za mudrost i predanost kojom su “pastiri svoga naroda, na čelu s kardinalom Franjom Kuharićem, za vrijeme Domovinskog rata, čvrsti u vjeri, budili i držali živom u cijelom narodu toliko potrebnu nadu, brinući se ujedno da u žrtvama terora i agresije ne prevlada osjećaj osvete i mržnje, toliko protivan Kristovu pozivu na oproštenje i ljubav prema neprijatelju”.
Naposljetku, naglašavajući važnost ekumenske suradnje i dijaloga na ovim prostorima, dokument citira i taj prevažan ulomak iz Papine propovijedi izrečen gotovo zapovjednim tonom na zagrebačkom Hipodromu: “Ti, Zagrebačka crkvo, koja danas slaviš 900 godina milosti Gospodnje, pozvana si, zajedno s drugim Crkvama u Hrvatskoj, da budeš apostol obnovljene sloge… U ovim krajevima danas stavljenima na toliku kušnju vjera mora ponovno postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protječu ovim zemljama. Kao Sava, koja izvire u Sloveniji, protječe vašom domovinom… te u Srbiji utječe u Dunav… Te dvije rijeke se susreću, isto kao što su pozvani na susret razni narodi koje one povezuju”.
Zašto ovako opširno citiram jedan crkveni dokument? Prvo zato što je vrijedan pažnje i aktualan. Ali, nažalost, i zato što samo povećava moje duboko razočaranje izostankom predstavnika crkava, i Katoličke i Pravoslavne, u velikom i važnom djelu dvojice predsjednika. Bez obzira na to što ih, koliko sam upućen, nisu službeno pozvali državni protokoli, siguran sam da bi njihovo samoinicijativno priključivanje bilo zdušno prihvaćeno.
Doista sam se nadao da će barem jedan biskup i jedan episkop osnažiti predsjedničke geste i djela, onako kako su to proljetos učinili kardinal Puljić i reis-ul-ulema Cerić pošavši s Josipovićem u Ahmiće i Križančevo Selo. Uvjeren sam da u prisutnosti makar jednog svog dobrohotnog pastira nesretne vukovarske žene i majke s krunicama u rukama ne bi okrenule leđa ruci pruženoj preko Dunava.
Sakralni marketing
Ali, zato se iste večeri jedan crkveni velikodostojnik pojavio na mjestu na kojem sam ga najmanje očekivao. Blagoslivljajući novi trgovački centar u Zagrebu, monsinjor Vladimir Stanković, čovjek nipošto bez težine u domaćoj crkvenoj hijerarhiji, pozvao je, kako prenosi Index, “sve dobre građane Hrvatske da dođu kupovati u tom velikom objektu”. Monsinjore, zar i nedjeljom?
Taj neupamćen i skandalozan primjer sakralnog marketinga, te jedan izostali i jedan neprimjereni blagoslov, najbolje komentira tvrdnja koju su u svoj poziv na svetost ugradili i hrvatski biskupi: “Danas više ništa nije sveto”.