Hlučaj zlosretne obitelji Žužić ponovo je u središtu hrvatske medijske pozornosti. Dugo je vremena središnja osoba crnih kronika bio najmlađi član obitelji Hrvoje, koji je u alkoholiziranom stanju usmrtio jednu osobu, a jedna je ostala trajno invalidna. Za to je osuđen na rigoroznu, dosad nezapamćenu kaznu od pet godina zatvora.
Vozio pijan
Potom su u “osvetničkom pohodu” pripadnici zatvorske straže doveli mladog Žužića na suđenje u lancima. Potom su otac i sin bili na kavi u vrijeme kad je Hrvoje bio privremeno pušten iz zatvora zbog zdravstvenih razloga. Sedam dana kasnije otac Željko Žužić zaustavljen je u prometu s više od dva promila alkohola u krvi. U središtu pozornosti sada je supruga i majka, sutkinja Vesna Žužić, i to zato što ju je DSV oslobodio stegovne odgovornosti za sudjelovanje u predmetu s kojim je povezan njen suprug.
Državno sudbeno vijeće trebalo bi, prema Ustavu, imati 11 članova - 7 iz redova sudaca (sudac obavezno predsjednik), 2 iz redova sveučilišnih profesora i 2 iz redova odvjetnika. Trenutno, međutim, ono još ima samo 10 jer Sabor nije izabrao još jednog člana iz redova sveučilišnih profesora, što bi zbog činjenice da se time krši Ustav trebalo što prije učiniti. Odluka se donosi sa 6 glasova (natpolovična većina) bez obzira na to koliko je članova nazočno na sjednici.
Na spornoj sjednici bilo je 9 članova. Za oslobađanje od stegovnog postupka glasovali su Đuro Sessa, Katarina Buljan, iz Vrhovnog suda, te Miho Mratović, sudac Županijskog suda u Splitu. Đuri Sessi ovo je drugi mandat i u DSV ga nije nominirao Vrhovni sud nego sisački suci. U prošlom mandatu napredovao je s položaja suca Županijskog suda u Zagrebu na mjesto suca Vrhovnog suda. Mratoviću je ovo drugi mandat u DSV-u, a u prijašnjem mandatu promaknut je u suca Županijskog suda. Prošli mandat DSV-a prepoznat je u javnosti kao vrijeme brojnih samounapređenja te unapređenja podobnih i pogodnih, članova obitelji društveno-političke elite. Predstavnik odvjetničkog ceha Sučević bio je suzdržan pri glasovanju. To je protumačeno kao da nije bio za stegovni postupak.
Dojam nepristranosti
Za razrješenje Vesne Žužić glasovali su predsjednik DSV-a Ivan Turudić te članovi Atila Čokolić, Branko Brkić, Zvonimir Lauc i Nediljko Boban, koji je također bio član DSV-a kada je unaprijeđen s mjesta suca Prekršajnog suda u Zagrebu na mjesto suca Visokog prekršajnog suda. Sessa, Mratović i Boban međusobno su se pomagali u napredovanju dok su bili članovi DSV-a i obično glasaju sa sličnih pozicija. Na sjednici nije bio sudac Ante Galić.
Ministar Šimonović u vrlo je delikatnoj situaciji jer je razriješio v. d. predsjednice Općinskog suda u Velikoj Gorici Irenu Kvaternik zbog nepokretanja postupka protiv sutkinje Žužić. Nakon odluke DSV-a njegovo razrješenje sutkinje Kvaternik više je nego upitno. Predsjednik velikogoričkog Županijskog suda Bojić inicirao je postupak pred DSV-om, tražeći razrješenje sutkinje Žužić zato što je prekršila čl. 72 Zakona o parničnom postupku.
Naime, Sutkinja Žužić započela je raspravu vezanu uz zemljište u Velikoj Gorici znajući da je njezin suprug Željko Žužić direktor goričke poljoprivredne stanice u kojoj je imao i vlasnički udjel. Prema čl. 72 ZPP-a, sudac je dužan zastati s postupkom i obavijestiti predsjednika suda čim sazna za bilo koji razlog koji dovodi u sumnju njegovu nepristranost.
Ona to nije učinila nego je zakazala raspravu, a znala je da postoji razlog za (samo) izuzeće, što je sama navela u svom očitovanju. Državno odvjetništo stavilo je zahtjev za njezino (samo)izuzeće, tvrdeći da je znala za ulogu svog supruga, što je razlog za sumnju u njenu neobjektivnost i pristranost u suđenju. Europski sudski standardi (Sud u Strasbourgu) smatraju kako je dovoljan razlog za (samo)izuzeće činjenica da netko svojim postupanjem može stvoriti dojam nepristranosti.
Slučaj Besjedica
Tako je, na primjer, nedavno Ustavni sud u sporu o jednom sucu Županijskog suda u Zagrebu donio odluku o njegovoj mogućoj pristranosti jer je izdao dozvolu za posjet u zagrebačkom pritvoru Remetinec iako u tom trenutku nije bio sudac koji je vodio predmet. Kasnije mu je spis dodijeljen, no Ustavni je sud već samu činjenicu izdavanja dozvole smatrao dovoljnom da ostavi dojam pristranosti. Interesantno je da je Đuro Sessa, koji je u ovom slučaju glasao za oslobođenje od odgovornosti sutkinje Žužić, sam u nedavnim izjavama govorio o potrebi da iz ponašanja suca mora biti uočljiv dojam o njegovoj nepristranosti.
U izjavi za Novi list on sada govori kako “u Hrvatskoj sudačke pristranosti gotovo i nema i to iz razloga jer postoje vrlo jasni mehanizmi koji strankama u postupcima daju pravo da reagiraju na bilo kakvo pojavljivanje eventualne pristranosti”. Ovo je nevjerojatna izjava. Hrvatska ima 1800 sudaca.
Trenutačno se vodi samo 12 stegovnih postupaka, i to u zemlji čije sudstvo Europa i svijet smatraju korumpiranim i neučinkovitim. Sessu mnogi drže “karcinomom hrvatske sudbene vlasti”, koji svojim djelovanjem i izjavama sramoti sudačke redove.
Sjetimo se samo slučaja ukidanja imuniteta dubrovačkim sucima, grupi Besjedica i drugi. Tada je javno, skrivajući se iza titule predsjednika sudačke udruge, pokušao prejudicirati odluku DSV-a (čiji je bio član) ustajući u njihovu obranu prije sjednice DSV-a, čime je prejudicirao odluku kao potpredsjednik DSV-a, vršeći time pritisak na pravosudne dužnosnike.
Posao za USKOK
Redovito i nadalje dolazi kao sudac Vrhovnog suda u Županijski sud u Zagrebu, čime stvara dojam direktnog pristranog miješanja i utjecaja na rad sudaca. Ne samo to, prema informacijama iz suda, osobno vrši pritisak na sutkinju N. N., u vezi s predmetom Besjedica i drugi. No, to je već posao za USKOK.