"Operacija Bernhard", vjerojatno najveća organizirana akcija krivotvorenja novca svih vremena, provedena je u logoru Sachsenhausen na kraju 2. svjetskog rata.
Logoraši, najbolji falsifikatori koje je Treći Reich pronašao, za potrebe nacističkog vodstva krivotvorili su goleme količine dolara i funti kako bi se njima destabilizirala neprijateljska ratna privreda.
Zaplet na kojemu se temelji scenarij novog filma "Die Fälscher" - "Krivotvoritelji", koji je premijerno prikazan na ovogodišnjem Berlinaleu, izgleda kao nečija maštarija, no zapravo je istinita priča o malo poznatom poglavlju nacističkog totalnog rata, spektakularnom pokušaju da se britanska ekonomija uništi inflacijom do koje bi došlo preplavljivanjem velikim količinama valute.
Kako je situacija Trećeg Reicha u posljednjim ratnim godinama postajala sve lošija, nacističkom je vodstvu postajalo jasno da je utjecati na gospodarstvo neprijatelja jednako važno kao i osigurati financije za vlastito preživljavanje. Sturmbannführer Bernhard Krüger, bivši istražitelj falsifikata, dobio je nalog da u Sachsenhausenu, sjeverno od Berlina, stvori savršenu krivotvoriteljsku radionicu.
Po njemu nazvana operacija Bernhard startala je 1942., a radi održavanja tajnosti, logorski blokovi 18 i 19 potpuno su odvojeni od ostatka logora. Personal za radionicu nacisti su regrutirali po drugim logorima - tiskare, grafičare, slagare i bankovne činovnike, koji su mogli izabrati kooperaciju ili smrt.
Film Stefana Ruzowitzkog, koji je ovih dana stigao i u njemačka kina, napetu logorašku dramu priča iz perspektive propalog umjetnika, ali uspješnog falsifikatora, Salomona Solowitscha. Lik se temelji na stvarnoj osobi - Salomonu Smolianovu, zvanom Sally, ruskom židovu, slikaru i najpoznatijem krivotvoritelju slika i novca svoga vermena. Kao i stvarni Smolianov, i filmski Solowitsch bio je daroviti umjetnik. - Zarađivati za život tiskanjem novca, to je već direktniji put - kaže Sally u filmu.
No biti židov i uz to kriminalac u Trećem Reichu značilo je samo jedno - deportaciju. Sally je iz Berlina odveden u logor Mauthausen, no ubrzo je prebačen u poseban odjel logora Sachsenhausen, kako bi zaposlenima u operaciji Bernhard pomogao na novom projektu - tiskanju dolara. Sally stiže u barake 18 i 19, i ondje upoznaje drugi glavni lik filma - grafičara Adolfa Burgera, također radnika operacije Bernhard.
Scenarij za "Krivotvoritelje" snimljen je upravo po Burgerovim memoarima "Des Teufels Werkstatt" (Vražja radionica). Rođen 1917. u Slovačkoj, on je kao židov i komunist na početku rata u Bratislavi uhićen zajedno sa suprugom Giselom i deportiran u Auschwitz. Krajem rata, Gisela je ubijena u logoru Birkenau, dok je Burger poslan u Sachsenhausen, na rad u posebni odjel zadužen za operaciju Bernhard, "zlatni kavez", gdje se i odvija radnja filma.
Kad je onamo 1944. stigao, Burger je isprva bio iznenađen skoro "komfornim" uvjetima života u usporedbi s drugim logorima - kreveti su bili mekši, nedjeljom se nije radilo, obroci su bili obilniji.
- Rečeno nam je da ćemo tiskati britanske funte i da će s nama dobro postupati dok god ne budemo sabotirali operaciju. Dobro smo obavljali posao, proizvodili smo novčanice s vrlo finim linijama koje je bilo zaista teško tiskati. Ali, ne mogu reći da se ponosim time što sam učinio. Još me muči da je taj novac možda produljio rat - kaže 90-godišnji Burger, koji danas živi u Pragu.
U "zlatnom kavezu" 144 "logoraša 1. klase" posljednje su tri ratne godine izrađivali novčanice od po pet, deset, 20 i 50 funti, koje su zatim posebnim procesima "starile". Iako je sabotaža bila opasna po život, mnogi su od zatvorenika pokušavali proizvoditi što je moguće više novčanica s greškom, kako bi dobili na vremenu, jer svima je bilo jasno - s krajem akcije ni oni više nikome neće biti potrebni, a budući da su bili upućeni u tajnu operaciju, sigurno neće ostati na životu.
- Znali smo da smo mrtvi, ali sve nam je bilo draže od pomisli na Auschwitz i Birkenau. Znate što sam uvijek govorio? Mi smo mrtvaci na godišnjem odmoru - sjeća se Adolf Burger.
I film, rađen u njemačko-austrijskoj koprodukciji, koncentrira se na sukob savjesti s kojim su krivotvoritelji suočeni. Radeći na operaciji, oni spašavaju vlastite živote i svojim radom pomažu nacističkoj ratnoj mašineriji, dok drugi zatvorenici završavaju u plinskim komorama.
Priča pritom uspoređuje Sallyja, umjetnika preživljavanja, koji smatra da se treba prilagoditi kako bi se izvuklo živu glavu, i Burgera, koji odbija svoju vještinu staviti na raspolaganje nacistima, i čiji utjecaj među logorašima sve više raste, te su sabotaže sve češće.
I zaista, operacija je i u stvarnosti, baš zbog pokušaja logoraša da sabotiraju proizvodnju valute, nailazila na velike prepreke i često bila usporavana. Ukupno je na kraju tiskano oko 134 milijuna funti, a napravljena je i velika količina maraka, biljega i raznih krivotvorenih dokumenata, nakon čega se započelo i s krivotvorenjem dolara.
Konačno, s probojem istočnog fronta početkom 1945. godine i nakon što je Crvena armija prešla rijeku Odru, nacisti su zatvorili krivotvoriteljsku radionicu. Falsifikatori i tiskarski strojevi prebačeni su po hitnom postupku u logor Ebensee u Austriji, a kratko prije nego što je američka vojska oslobodila logor, tiskarske ploče i preostali novac bačeni su u jezero Toplitz.
Nakon ovog prvog pronalaska pocele su se siriti legende o tajnim zlatnim rezervama ili ukradenim ujetninama iz Treceg Reicha potopljenima u jezeru, koje je ubrzo postalo meka tragacima za zlatnom iz cijeloga svijeta. Jezero duboko 103 metra i izuzetno opasno za ronjenje odnjelo je i zrtve, pa su nakon smrti jednog mladog ronioca 1963. godine koji je takodjer bio u potrazi za blagom, austrijske vlasti zabranile ronjenje u jezeru.
Kako bi konacno stalo na kraj pricama i opasnim akcijama, Ministarstvo unutarnjih poslova Austrije zapocelo je vlastitu akciju vadjenja potpljenih predmeta, pa je osamdesetih godina izvadjeno vise skrinja s falsificiranim novcem, dio tiskarskih strojeva i velika kolicina oruzja, zbog cega je jezero uskoro dobilo nadimak "Smetliste treceg Reicha." Ipak, legende o neprocjenjivom nacistickom blagu jezera Toplitz pletu se jos i danas.
Iva Krtalić Muiesan
Logoraši, najbolji falsifikatori koje je Treći Reich pronašao, za potrebe nacističkog vodstva krivotvorili su goleme količine dolara i funti kako bi se njima destabilizirala neprijateljska ratna privreda.
Zaplet na kojemu se temelji scenarij novog filma "Die Fälscher" - "Krivotvoritelji", koji je premijerno prikazan na ovogodišnjem Berlinaleu, izgleda kao nečija maštarija, no zapravo je istinita priča o malo poznatom poglavlju nacističkog totalnog rata, spektakularnom pokušaju da se britanska ekonomija uništi inflacijom do koje bi došlo preplavljivanjem velikim količinama valute.
Kako je situacija Trećeg Reicha u posljednjim ratnim godinama postajala sve lošija, nacističkom je vodstvu postajalo jasno da je utjecati na gospodarstvo neprijatelja jednako važno kao i osigurati financije za vlastito preživljavanje. Sturmbannführer Bernhard Krüger, bivši istražitelj falsifikata, dobio je nalog da u Sachsenhausenu, sjeverno od Berlina, stvori savršenu krivotvoriteljsku radionicu.
Po njemu nazvana operacija Bernhard startala je 1942., a radi održavanja tajnosti, logorski blokovi 18 i 19 potpuno su odvojeni od ostatka logora. Personal za radionicu nacisti su regrutirali po drugim logorima - tiskare, grafičare, slagare i bankovne činovnike, koji su mogli izabrati kooperaciju ili smrt.
Film Stefana Ruzowitzkog, koji je ovih dana stigao i u njemačka kina, napetu logorašku dramu priča iz perspektive propalog umjetnika, ali uspješnog falsifikatora, Salomona Solowitscha. Lik se temelji na stvarnoj osobi - Salomonu Smolianovu, zvanom Sally, ruskom židovu, slikaru i najpoznatijem krivotvoritelju slika i novca svoga vermena. Kao i stvarni Smolianov, i filmski Solowitsch bio je daroviti umjetnik. - Zarađivati za život tiskanjem novca, to je već direktniji put - kaže Sally u filmu.
No biti židov i uz to kriminalac u Trećem Reichu značilo je samo jedno - deportaciju. Sally je iz Berlina odveden u logor Mauthausen, no ubrzo je prebačen u poseban odjel logora Sachsenhausen, kako bi zaposlenima u operaciji Bernhard pomogao na novom projektu - tiskanju dolara. Sally stiže u barake 18 i 19, i ondje upoznaje drugi glavni lik filma - grafičara Adolfa Burgera, također radnika operacije Bernhard.
Scenarij za "Krivotvoritelje" snimljen je upravo po Burgerovim memoarima "Des Teufels Werkstatt" (Vražja radionica). Rođen 1917. u Slovačkoj, on je kao židov i komunist na početku rata u Bratislavi uhićen zajedno sa suprugom Giselom i deportiran u Auschwitz. Krajem rata, Gisela je ubijena u logoru Birkenau, dok je Burger poslan u Sachsenhausen, na rad u posebni odjel zadužen za operaciju Bernhard, "zlatni kavez", gdje se i odvija radnja filma.
Kad je onamo 1944. stigao, Burger je isprva bio iznenađen skoro "komfornim" uvjetima života u usporedbi s drugim logorima - kreveti su bili mekši, nedjeljom se nije radilo, obroci su bili obilniji.
- Rečeno nam je da ćemo tiskati britanske funte i da će s nama dobro postupati dok god ne budemo sabotirali operaciju. Dobro smo obavljali posao, proizvodili smo novčanice s vrlo finim linijama koje je bilo zaista teško tiskati. Ali, ne mogu reći da se ponosim time što sam učinio. Još me muči da je taj novac možda produljio rat - kaže 90-godišnji Burger, koji danas živi u Pragu.
U "zlatnom kavezu" 144 "logoraša 1. klase" posljednje su tri ratne godine izrađivali novčanice od po pet, deset, 20 i 50 funti, koje su zatim posebnim procesima "starile". Iako je sabotaža bila opasna po život, mnogi su od zatvorenika pokušavali proizvoditi što je moguće više novčanica s greškom, kako bi dobili na vremenu, jer svima je bilo jasno - s krajem akcije ni oni više nikome neće biti potrebni, a budući da su bili upućeni u tajnu operaciju, sigurno neće ostati na životu.
- Znali smo da smo mrtvi, ali sve nam je bilo draže od pomisli na Auschwitz i Birkenau. Znate što sam uvijek govorio? Mi smo mrtvaci na godišnjem odmoru - sjeća se Adolf Burger.
I film, rađen u njemačko-austrijskoj koprodukciji, koncentrira se na sukob savjesti s kojim su krivotvoritelji suočeni. Radeći na operaciji, oni spašavaju vlastite živote i svojim radom pomažu nacističkoj ratnoj mašineriji, dok drugi zatvorenici završavaju u plinskim komorama.
Priča pritom uspoređuje Sallyja, umjetnika preživljavanja, koji smatra da se treba prilagoditi kako bi se izvuklo živu glavu, i Burgera, koji odbija svoju vještinu staviti na raspolaganje nacistima, i čiji utjecaj među logorašima sve više raste, te su sabotaže sve češće.
I zaista, operacija je i u stvarnosti, baš zbog pokušaja logoraša da sabotiraju proizvodnju valute, nailazila na velike prepreke i često bila usporavana. Ukupno je na kraju tiskano oko 134 milijuna funti, a napravljena je i velika količina maraka, biljega i raznih krivotvorenih dokumenata, nakon čega se započelo i s krivotvorenjem dolara.
Konačno, s probojem istočnog fronta početkom 1945. godine i nakon što je Crvena armija prešla rijeku Odru, nacisti su zatvorili krivotvoriteljsku radionicu. Falsifikatori i tiskarski strojevi prebačeni su po hitnom postupku u logor Ebensee u Austriji, a kratko prije nego što je američka vojska oslobodila logor, tiskarske ploče i preostali novac bačeni su u jezero Toplitz.
| Bernhard Krüger od vodstva Trećeg Reicha dobio je nalog da u Sachsenhausenu stvori savršeno opremljenu krivotvoriteljsku radionicu. Po njemu nazvana operacija Bernhard startala je 1942., a radi održavanja tajnosti, blokovi 18 i 19 potpuno su odvojeni. Personal za radionicu nacisti su regrutirali po drugim logorima - tiskare, grafičare, slagare, koji su stavljeni pred izbor: kooperacija ili smrt |
Nakon ovog prvog pronalaska pocele su se siriti legende o tajnim zlatnim rezervama ili ukradenim ujetninama iz Treceg Reicha potopljenima u jezeru, koje je ubrzo postalo meka tragacima za zlatnom iz cijeloga svijeta. Jezero duboko 103 metra i izuzetno opasno za ronjenje odnjelo je i zrtve, pa su nakon smrti jednog mladog ronioca 1963. godine koji je takodjer bio u potrazi za blagom, austrijske vlasti zabranile ronjenje u jezeru.
Kako bi konacno stalo na kraj pricama i opasnim akcijama, Ministarstvo unutarnjih poslova Austrije zapocelo je vlastitu akciju vadjenja potpljenih predmeta, pa je osamdesetih godina izvadjeno vise skrinja s falsificiranim novcem, dio tiskarskih strojeva i velika kolicina oruzja, zbog cega je jezero uskoro dobilo nadimak "Smetliste treceg Reicha." Ipak, legende o neprocjenjivom nacistickom blagu jezera Toplitz pletu se jos i danas.
Nacističko blago u jezeru ToplitzDevet kutija punih novcanica i dio SS-ovog arhiva iz jezera je izvadjeno tek 1959. godine. Trag je do novca odveo reportera tjednika "Stern" Wolfganga Löhdea, koji je i napisao prvu pricu o "senzacionalnom otkricu u jezeru Toplitz," i za koju su mu stanovnici okolnih mjesta prepricali kako su krajem rata camcima vozili vojsku na sredinu jezera, gdje su se zatim u vodu bacale skrinje i kutije. |
Iva Krtalić Muiesan