Hotel je svratište, ugostiteljski objekt gdje se putnika ugošćuje uz naplatu na dogovoreno vrijeme.
Povijest hotela veoma je duga: u Olimpiji i Epidaurusu postojali su objekti sa sobama oko peristila koje su iznajmljivane imućnijim posjetiteljima obrednih svetkovina; u Rimskom Carstvu duž cesta bila su različita hospitia i deversoria; u srednjem vijeku crkve su imale ksenodohe i ospicije za smještaj hodočasnika, osobito duž hodočasničkih cesta (poput Frankigenskog puta); u drugom tisućljeću profiliraju se krčme i gostionice, a njihovi se vlasnici udružuju u cehove s pravilnicima; od XIX stoljeća, s jačim razvitkom trgovine i kapitalizma, razvija se hotelijerstvo kao grana turističke privrede.
Za hotel je nekada bilo dovoljno da ima sobe, ali je razvitak standarda uvjetovao da se u hotelima povećava komfor, uz nuđenje inih ugostiteljskih usluga, pa se od XX stoljeća hoteli kategoriziraju po stupnjevima komfora, obično zvjezdicama (od jedne do pet, iznimno do sedam).
“Hotel” je u hrvatskome posuđenica, internacionalni galicizam: u francuskome je “hôtel-Dieu” od VII stoljeća naziv ubožnice-bolnice (hospital) i gostionice (hospicium), obično uz stolnicu; “hôtel de ville” je gradska vijećnica; od XVI stoljeća “hôtel” je i naziv palače u gradu koja feudalcu služi za povremeni boravak i za smještaj uglednih gostiju. Stariji francuski oblik “hostel” upućuje na latinski izvor “hospital” od “hospes” (gost), iz indoevropskog korijena “*ghostis-” (stranac).