Buduća predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen nastavlja konzultacije o sastavu svoga budućeg tima. Razgovara s nominiranim članovima Komisije, posjećuje države članice, širi listu suradnika i vjerojatno izrađuje planove i o prioritetima koje će isticati na početku svog petogodišnjeg mandata koji bi, ako sve prođe prema planu, trebao početi 1. studenoga, dakle prvi dan kad Ujedinjena Kraljevina više ne bi trebala biti članica Europske unije.
Pred Ursulom von der Leyen težak je posao. Kako je i njezin izbor rezultat balansiranja nekoliko kriterija, i ona sama mora pripaziti i u Komisiji osigurati ravnotežu. Već se puno pričalo o tome kako neće uspjeti stvoriti ravnotežu ili ravnopravnost spolova. Velika većina onih koje su članice predložile kao članove EK su muškarci. Zato se radi pritisak na onaj mali broj država koje još nisu odlučile koga će slati u Bruxelles da u njezin tim pošalju žene.
Drugi balans koji Ursula von der Leyen neće moći osigurati jest zemljopisni. Taj kriterij, iako su tijekom pregovora spominjali da je važan, prekršili su šefovi država ili vlada EU. Od pet ključnih funkcija u institucijama EU o kojima su se dogovorili u paketu, niti jedna nije pripala nekome iz srednje ili istočne Europe. To će biti veliki korak natrag jer je u proteklih nekoliko godina jednu čelnu poziciju u EU uvijek imao netko iz istočne Europe. Istina je da je to uvijek bio netko iz Poljske, ali je taj nepisani kriterij poštovan. Jerzy Buzek bio je šef Europskog parlamenta, a njegov zemljak Donald Tusk uskoro završava petogodišnji mandat na čelu Europskog vijeća.
Za predsjednika Vijeća kao Tuskov nasljednik već je izabran Belgijanac Charles Michel. Šef Europskog parlamenta je Talijan David Sassoli, predsjednica Europske komisije Njemica Ursula von der Leyen, a predsjednica Europske središnje banke bit će Francuskinja Christine Lagarde. Šef službe vanjskih poslova EU, koja je obično i mjesto potpredsjednika Europske komisije, dodijeljena je Španjolcu, odnosno Kataloncu Josepu Borrellu.
Države istočne Europe na neki su način same krive što neće imati niti jednog svog čovjeka na čelu institucija EU. Kao prvo, nisu ujedinjene i nemaju isti interes. Kao drugo, izabrale su, čini se, krivu bitku tijekom teških pregovora o paketu s imenima kandidata za pet ključnih funkcija. Najbitnije im je bilo, ako je suditi prema izjavama lidera tih država, spriječiti izbor Nizozemca Fransa Timmermansa za predsjednika Europske komisije. Sada se neki od tih lidera hvale kako su bili uspješni u tome. No, time su izgubili svoj utjecaj u daljnjem tijeku pregovora i tako ostali bez bilo koje važne funkcije.
Od Ursule von der Leyen očekuje se da državama istočne i srednje Europe malo nadoknadi taj gubitak utjecaja pri dodjeli resora u Europskoj komisiji. No, ni tu ona nema puno prostora. Već je odlučeno da prvo dvoje potpredsjednika, dakle dvaju najvažnijih članova Komisije nakon nje, budu Nizozemac Frans Timmermans i Dankinja Margrethe Vestager. Kako bi prirodno bilo da potpredsjedničko mjesto pripadne i visokom predstavniku za vanjsku politiku i sigurnost Josepu Borrellu, time se zapravo zaokružuje broj važnijih funkcija u institucijama EU. Čak i ako se odluči da polovica Komisije budu potpredsjednici, i da ih bude dosta iz istočnih i srednjoeuropskih država, to neće puno značiti.
Ključne države članice - Francuska, Njemačka, Nizozemska i Italija - svakako će imati prednost pri izboru koji resor žele za svog kandidata. To da sama predsjednica EK odlučuje kome će dati koji resor samo je u teoriji tako. Kao što je i s famoznom frazom da “svaki povjerenik svoju putovnicu ostavlja na vratima zgrade EK jer ne radi za svoju državu, nego za dobrobit svih građana EU”. Uz to što su članovi EK, svi povjerenici na su neki način i izaslanici svojih vlada u Komisiji. Zbog toga je i zadržano načelo da svaka država ima svog povjerenika. Možda je Jean-Claude Juncker imao moć reći “ne” članicama, pa i odbiti njihove zahtjeve i prijedloge, ali za Ursulu von der Leyen to će biti malo teže.
Na kraju će se svaka država pretvarati da je dobila važan resor. Jer, nevažnih i nema. A najvažniji su zapravo oni za koje se izdvaja najviše novca iz proračuna, ali oni koji se tiču financija, trgovine, energetike, okoliša i tržišnog natjecanja, što su i najvažniji upravo zbog utjecaja na europsku i svjetsku ekonomiju. A što će dobiti kandidati iz država istočne i srednje Europe - vidjet će se uskoro. Bilo bi dobro da netko iz tih država dobije resor regionalne politike i poljoprivrede jer kako su i dalje neto korisnici proračuna EU, a najviše novca ide upravo za ta područja, imati nekoga iz tih država bilo bi važno i sada kad se odlučuje o budućem višegodišnjem proračunu EU. A tu se i očekuje nova bitka između Zapada i Istoka Europe. Između neto platitelja i neto korisnika.