Zaustavljeni pokušaj osuvremenjivanja hrvatskog školstva, kurikularna reforma, polako ali sigurno prerasta u središnju hrvatsku temu. Nije da nema drugih problema čija se tamna sjena nadvija nad Hrvatskom. Dovoljno je sjetiti se Agrokora - tog Potemkinova “gospodarskog čuda” naraslog na dugogodišnjoj sistemskoj korupciji. Tema osuvremenjivanja domaćeg školstva kao ni jedna druga, dotiče ljude, dira roditeljsku brigu za budućnost vlastite djece i hrani strepnje dobrog dijela građana nad karakterom društva u kojem živimo. U simboličkom smislu, kurikularna reforma nadrasta samu sebe. Na njoj se zrcali prvi vidljivi širi otpor konzervativnoj radikalizaciji hrvatskog društva.
No, je li glavni kočničar osuvremenjivanja školskih programa na prošlotjednim prosvjednim skupovima imenovan?
Kao što je Božo Kovačević u komentaru objavljenom na portalu Telegram primijetio - samo je jedan transparent na zagrebačkom prosvjedu sublimirao ključni problem zaustavljanja i kidnapiranja kurikularne reforme. Onaj na kojem je pisalo “kurikulum, a ne klerikulum”. Nitko od govornika na prosvjedu nije spomenuo glavnog kočničara kurikularne reforme - Crkvu.
Jesu li profesori jedini koji šute o izvoru problema?
Nisu. I zato ne treba prosvjetare, koji su, za hrvatske prilike, demonstrirali natprosječnu hrabrost time što su se usudili javno govoriti na prosvjedu, prestrogo suditi jer zaobilaze imenovati glavnog kočničara. Ne čine to ni oni kojima su birači povjerili mandat i kojima je dat imunitet upravo zato da bi mogli slobodno govoriti u ime svojih birača. Upravo bi predstavnici lijevo liberalnih političkih stranaka jasno i glasno morali reći ono što se profesori ne usuđuju - da je izrazito konzervativni kler, preko ultrakonzervativnih laičkih udruga, odlukom sadašnjeg HDZ-ova ministra obrazovanja i prošlog Mostova, uzurpirao ključna mjesta u obrazovnom sustavu i tijelima koja bi trebala voditi kurikularnu reformu. Možda bi se tada i profesori usudili imenovati problem.