Slučaj Tolušić na krajnje se čudan način zavrtio u medijima, što ostavlja nekoliko dvojbi.
Zašto je uopće Nacional odlučio objaviti fotografije lažnog Tolušića kako u beogradskom apartmanu uživa drogu u društvu jedne ženske osobe ako je doista riječ o montaži?
Što je bilo toliko važno da se javnosti predoče navodne fotomontaže koje i nisu bile iskorištene u svrhe u koje su mogle biti i postoji li tu uopće kazneno djelo? Mediji se, naime, svakodnevno suočavaju s lažnim vijestima i oni ozbiljniji, kada utvrde da je nešto fake news, jednostavno to ne objavljuju.
Ovdje je, nažalost, dojam da je vladajućima bilo u interesu da ova priča izađe u medijima, baš u vrijeme kada se govori o borbi s lažnim vijestima, što ne možemo tvrditi, ali u politici je dosta toga u dojmu. Jer, s jedne strane, Tolušić ispada beskrupulozni borac protiv poljoprivredne mafije kojemu žele naštetiti kompromitirajućim fotografijama, a s druge strane cijela se Vlada upregla da oštro osudi ovaj fake news, svi ministri u dogovorenoj komunikacijskoj strategiji ponavljaju da je riječ o pokušaju destabilizacije cijele Vlade, a više se ne priča o puno ozbiljnijim aferama i propustima aktualne vlasti.
To nas dovodi do pitanja kakva je to Vlada koju može ugroziti jedna škakljiva fotografija za koju je SOA-a vrlo brzo utvrdila da je krivotvorina? I kakva je to obavještajna služba koja na upit medija zaključi da je riječ o fotomontaži jer ministar, eto, nosi špic-papak, a ne zaobljene cipele kao na fotografiji? I zašto je, ako je riječ o “ozbiljnom i podmuklom načinu destabiliziranja vlasti”, Državno odvjetništvo o tome saznalo tek po objavi u medijima, a ne ranije, kada je SOA istraživala je li riječ o krivotvorini?