Ništa tu nije jasno i očito. Ni kakvo je to ratno profiterstvo, ni zašto je kazna manja od one već jednom dosuđene, niti kakve su to ratne zasluge, a kamoli kakve veze ima to što dosad nije osuđivan. Sanader. Bivši hrvatski premijer.
Ivo Sanader je na ponovljenom suđenju proglašen krivim za ratno profiterstvo. Ratni profiteri su oni koje bi, ustvari, trebalo zauvijek utamničiti jer besramno iskorištavaju ljude koji nemaju izbora i na njima se bogate. Ratni profiteri su izdajice ljudskosti. Znamo, to su obično dileri oružja, oni koji naplaćuju izbjeglicama smještaj, kradu humanitarnu pomoć, tipovi koji preprodaju naftu kad je nestašica, trguju s neprijateljem, oni koji zarađuju na medicinskoj pomoći i opremi namijenjenoj ljudima na fronti, razni moćni koji su imali drskosti na MUP-ov račun, ne plativši porez, kupiti moćne limuzine i razne SUV-ove kojima su obilazili zagrebačke restorane igrajući se važnih državnih službenika dok su vojnici na prvim linijama lijepili trake po lampama starih Škoda, oni koji su se useljavali u stanove protjeranih Srba, dobivali pa preprodavali MORH-ove stanove, sve neki ološ i bitange pa do sitnih grebatora o povlastice koji su si pribavljali vojne činove i mirovine, a od rata vidjeli samo obavijest na TV ekranu o uzbuni. I Sanader. I on je, od ponedjeljka, nepravomoćni ratni profiter. On je, kaže presuda sutkinje Galešić, uzeo lovu od Hypo banke kako bi odobrila MVP-u kredit za kupnju veleposlanstva.
Sutkinja je rekla da je Hrvatskoj trebala zgrada veleposlanstva i da je, zato što je bio rat, ta korupcija ratno profiterstvo. I da nije bilo rata, Hrvatskoj bi trebalo veleposlanstvo. Ili ne bi, isto kao i u ratu. Možda je kupovina veleposlanstva bilo rasipanje. Dakle, to veleposlanstvo nije ništa promijenilo. Istodobno se konkretna banka tada tek probijala na hrvatsko tržište, njoj je bilo stalo plasirati novac, odobriti kredit. To znači da se stvar mogla i drugačije ispregovarati, mogli smo uzeti manji kredit, a Sanader je mogao naplatiti banci to što joj je doveo novog klijenta, što se Hrvatska zadužila kod nje. Ali to i dalje ne bi bilo ratno profiterstvo, tek drugo kazneno djelo. Rat je bio prilično udaljen od zaduživanja Hrvatske za taj kredit stoga je taj dio presude prilično nategnuta stvar.
Međutim, gdje je nestala godina dana iz one prve presude koju je srušio Ustavni sud? Sutkinja Galešić je, naime, došla do istog zaključka kao i sudovi koji su se prije bavili istim predmetom i proglasila Sanadera krivim u slučaju uzimanja mita od Hypo banke. Na prvom je suđenju za to djelo dobio 3,5 godine zatvora, sada mu je sutkinja dala godinu manje. Što se promijenilo da je optuženi postao za godinu dana manje kriv nego što je bio prvi put? Ista lova je u pitanju, ista banka, isti se ljudi spominju i isti Sanader tvrdi isto - nisam ja, ali sada hrvatskom sudu sve to vrijedi punu godinu manje. Ili mu je manje stalo. A ratno je profiterstvo baš ružna stvar prema jednoj državi i onda ta ista država dodijeli kaznu koja stvarno nikada nikoga neće uplašiti.
Nije da će ići u zatvor, više je odsjedio u fazi istrage, ali nije ni da je jasno zašto je dobio popust na prvotno izrečenu kaznu? Ili mu sada to što nije pravomoćno osuđivan vrijedi više? A možda sutkinji više vrijedi to što je riječ o branitelju. Iz one jedinice koja nije ratovala. To je, ustvari, ratno profiterstvo, kada se nekome tko se pozove na svoj braniteljski status oprosti zločin. Umjesto da ga se kazni strože, jer se usudio spomenuti da je nosio vojnu odoru u vrijeme kada je krao. Da se o premijerima ne govori. Zato fućkaš ratno profiterstvo kad su kazne na sniženju.