Pa, da! Nikad ništa nije onako kako se čini i kako izgleda. Uopće nije bitno u čemu i kako se razlikuju kandidati, koji od njih zna više stranih jezika, tko bolje trči, brže čita i ljepše pjeva. Neko je vrijeme izgledalo da dobre šanse ima onaj koji privuče pozornost, ispali nešto karakterno i odlučno. Krivo.
Idealni predsjednički kandidat nije onaj koji nudi promjenu, nego onaj koji ne bi mijenjao ništa. Birači su ionako masa koja ne voli promjene, osobito ne one koje zahtijevaju neko odricanje. Birači hoće da sve ostane najmanje isto, a ako se mijenja, onda se mora mijenjati na bolje. Odricanja neka uzme netko drugi, a ako se svi probudimo u zemlji bogatoj kao Švicarska, super.
Predsjednik može donijeti promjenu, ako je riječ o promjeni koju će izvesti na sebi i svom stilu vladanja. Dosta dugo je prije izbora kao bitna bila tema hoće li se predsjednik iseliti ili ostati na Pantovčaku. Što su birači napravili? Zapljeskali toj ideji. Ni jedan predsjednik nije se iselio. Što su birači napravili? Nastavili pljeskati. Biračima se apsolutno fućka hoće li predsjednik glumiti žrtvu i živjeti u vagonu na Zapadnom kolodvoru ili se voziti u koloni Mercedesa. Još je možda bolje da se vozi u koloni limuzina, tada birači znaju da netko troši njihove pare. Neobično, birači to vole.
Birači vole cajke. Može misliti tko što hoće, ali birači hoće cajke. Brojke to pokazuju. I Thompsona. Onima drugima ostaje Mrle i onaj V.I.S. Niprije. Predsjednik koji ne podnosi cajke gubi svoju biračku bazu. Zato kandidat koji namjerava biti na Pantovčaku neka ne dira cajke i kič. Ljudi vole kad vlada netko njima nalik. Vole onoga koji će sjediti u crkvama. Na demonstracijama u ponedjeljak smo vidjeli tko je ispao najpopularniji, vjeroučitelji. Dakle, vjeronauk u školama ostaje. Ideja da se promijeni Ustav i da predsjednik bude pravi gospodar, ispala je prihvatljiva. Kandidat bi si digao plaću na 70.000 kuna. Može.
Otpustio bi uhljebe po općinama. Može i to, uhljebi po općinama su manje biračko tijelo nego birači koji ih preziru. Preselio bi se na Pantovčak, može i to. Rekao je da bi napunio zatvore ovima koji traže i primaju mito. Može, ionako birači koji vjeruju u spas na izborima ne vjeruju da su i kriminalci, dakle, takve se može trpati u zatvore. To su sve stvari koje ne smetaju biračima. Jedna kandidatkinja bi stalno pjevala i ne da da joj se dira u pjevanje. Kuži kada je ova zemlja antifašistička, a kada svim žrtvama treba odati pijetet, kada se navija, a kada otkriva povijesna istina o nogometu. Onaj bi kandidat uveo zabranu nekih političkih stranaka. Smeta li to biračima? Ne, oni su ionako birači drugih stranaka, dakle njima se ništa ne mijenja. Stoga, može i to. Postoji i onaj kandidat koji bi prvo organizirao referendum o ovrhama. To je biračima super jer im se ne uzima. Uveo bi da birači ostvaruju svoje pravo da biraju i državnog odvjetnika i naplatitelja u naplatnim kućicama. Prekopao bi Jasenovac, ustvari arhive i utvrdio istinu. Može, biračima je ionako dosta svega. Ukinuo bi posrednike i prestao biti fikus, iako se natječe baš za to. Sazivao bi sjednice Vlade i možda bi završio rat jer misli da ratovi nisu gotovi. Može, hrpa birača je još u ‘91. a ima ih i u ‘41. Ima i onaj koji bi da je sve normalno. Normalno, u zemlji u kojoj je sve nenormalno. Može i to.
Dakle, najbolji je predsjednik, a može i predsjednica, netko sa smislom za glazbu, netko kome se ne zamjera domoljublje, netko koga svi vole i tko može skupiti 10.000 potpisa. Severina, ali ona je pametnija. Nije u utrci za predsjednicu.