KREĆE NOVI RAT?

KOMENTAR VLADE VURUŠIĆA Stvara li Vladimir Putin još jednu 'BiH' u susjedstvu?

Jesmo li opet pred novim ratom na krajnjem istoku Europe?
Armed masked men who call themselves members of Ukraine's disbanded elite Berkut riot police force stand at their checkpoint under a Russian flag on a highway that connect Black Sea Crimea peninsula to mainland Ukraine near the city of Armyansk, on February 28, 2014. The spiralling tensions in a nation torn between the West and Russia took today a severe new turn when Ukraine's interim president Oleksandr Turchynov accused Russian soldiers and local pro-Kremlin militia of staging raids on Crimea's main airport and another base on the southwest of the peninsula where pro-Moscow sentiments run high. AFP PHOTO / VIKTOR DRACHEV
 VIKTOR DRACHEV

Kada se početkom 90-ih u krvi i plamenu raspadala Jugoslavija, SSSR je pak kao ogroman imperij odlazila sa scene uz lovački gulaš i ukrajinsku votku Percovku u bjeloruskom partijskom odmaralištu Belovežska Pušča, gdje su predsjednici Rusije Boris Jeljcin, Ukrajine Leonid Kravčuk i Bjelorusije Stanislav Šuškevič dogovorili miran razlaz. I uvijek se taj podatak o mirnom raspadu takve zemlje spominjao kao neočekivano dobar primjer i dar s neba prisebnih političara.

No danas, 22 godine nakon što je SSSR otišao u ropotarnicu povijesti, tamni oblaci rata nadvili su se nad Ukrajinom i svijet strepi nad mogućim sukobom s Rusijom koja je 2008. imala i kratkotrajni rat s Gruzijom u kojem su, budimo iskreni, Gruzijci ipak prvi počeli, ali i platili tešku cijenu - ostali su bez dijela svog teritorija. Jesmo li opet pred novim ratom na krajnjem istoku Europe? Bilo je jasno da Putin neće samo tako pustiti Ukrajinu da otplovi iz njegova zabrana, pogotovo kada “pola Ukrajine” uzdiše za Rusijom. Ne može si dopustiti taj poraz koji mu može otežati stvari u Kremlju. Dio samih Ukrajinaca nije načisto što žele - Ukrajinu ili Rusiju. Rat s Rusijom koji će završiti - po gruzijskom scenariju - stvaranjem fantomskih tvorevina oslonjenih na Rusiju? Ili stvaranje još jedne nestabilne “BiH” sastavljene od dva suprotstavljena krila.

Ukrajina je u previranjima. Od kada je 1991. postala neovisna država, ciklički upada u duboke procjepe i crne rupe vlastitih nepoznanica, nerazumijevanja te patopsiholoških društvenih, socijalnih, nacionalnih, povijesnih i ideoloških rastrzanosti u sukobu s podvojenim ukrajinskim autodestruktivnim kulturno-etničkim identitetom. Sada su se stvari okrenule, jedna politička opcija izvojevala je pobjedu, ali time nisu riješeni problemi ukrajinskog identiteta i nacionalne frustracije. Nije lako biti ruski susjed. Nije lako biti ni Ukrajinac.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2020 15:03