Tip mora da je glasač Zlatka Hasanbegovića. Imaju istu fiks ideju. Ili vjerni sljedbenik Milana Bandića. Dosta ga je jednostavno opisati. Nosi lopatu, preklopnu, za vinograd, rat & ubiti susjeda. I plastičnu jaknu s kapuljačom. Tenisice za crkvu i kafić. Traperice za narodnjake navečer i roditeljski sastanak. Tip nije skroz glup, ima inteligenciju za primarne potrebe. Popne se na kantu kako bi dohvatio nešto što mu je visoko. Recimo, skinuo ploču s kućnim brojem i adresom.
Opisani je lik nekidan, a baš je padala kiša i nije bilo ni za psa prošetati, zaustavio svoj automobil, izvadio iz njega sklopivu lopatu za vinograd, rat & ubiti susjeda, uspentrao se na kantu za smeće ispod kućnog broja 4, na zgradi školskog muzeja, i tamo odlučio mijenjati povijest. Naravno da je svaki napad lopatom na školski muzej povijesni događaj, ma koliko bio idiotski jer ne napada se svaki dan spomenik obrazovanju u ime nazadovanja, ali ovaj je zbog lopate i improvizacije nasuprot znanja bio osobito simboličan. Pokazao je kako izgleda kada vodi Zlatko Hasanbegović. Nasilno i grubo, nakon čega ne ostaje ništa osim tragova nasilja.
Hoće li na mjestu ravnatelja Drame biti potvrđen Ivica Buljan koji je držao govor na prosvjednom skupu protiv preimenovanja Trga maršala Tita, provocirao je zlokobnim pitanjem Zlatko Hasanbegović nedavno Ninu Obuljen Koržinek, ministricu kulture. Prozvao ju je zato što je potvrdila mandat Dubravki Vrgoč, intendantici HNK. Pritom je kao snažan argument zašto se to nije smjelo dogoditi i zašto bi on izbacio Vrgoč iz HNK naveo da je Ivica Buljan, njen suradnik, ravnatelj Drame HNK, govorio na skupu protiv preimenovanja nekadašnjeg Trga maršala Tita.
U dosadašnjim smo nastavcima skužili kakav je lik Hasanbegović. Zanesen ustaštvom, njemu je iskreno žao što je taj režim propao, ozbiljno ga ljuti što su ga svi normalni okarakterizirali kao nešto izopačeno, nakaradno, bolesno i svirepo. A on mu se tako divi. I što ga tako tretiraju cijeli svijet. To je onaj vrag koji komplekse zamijeni slijepom misijom promjene svijeta. Na gore. A sve počinje čišćenjem. Tako je bilo s Trgom maršala Tita, sada bi valjda trebalo nastaviti s onima koji su protiv ustaštva. Recimo Dubravkom Vrgoč i Ivicom Buljanom. Zašto njih ne izbaciti na ulicu?
U mandatu Dubravke Vrgoč HNK je ostvario 60 posto veću posjećenost, ostvario velike uspjehe drame, baleta, imao oko 50 gostovanja u Hrvatskoj i inozemstvu, rekla je ministrica zastupniku Hasanbegoviću, dodavši da smatra kako nije njena uloga, kao ministrice, da promatra tko je bio na kojem prosvjedu.
Naravno, nitko se normalan neće zamarati prosvjedima, osobito ako nisu huškački i mrziteljski, a prosvjed protiv skidanja ploče je ipak bio prosvjed koji je trebao pokazati podršku antifašizmu, a ne tihoj neoustaškoj osveti u skidanju jednog naziva trga.
Stoga je ministrica poručila zastupniku Hasanbegoviću da će se i nadalje, pri procjeni kandidature bilo kojeg ravnatelja kulturnih ustanova, voditi rezultatima i programom i na temelju toga im davati ili uskraćivati podršku i položaj. Bio je to jasno izrečeni kriterij po kojem se donose odluke, sasvim drukčiji od kriterija koji je pokazao taj isti zastupnik Hasanbegović kada je bio ministar.
Za Hasanbegovića su tom prilikom, u Saboru, ministričine riječi bile tek promidžbeni falsifikati, a ona lažljivica, shodno dijalogu u kojem se nedostatak argumenata dopunjuje uvredama.
A onda se dogodila filmska scena. Trg Republike Hrvatske, nekadašnji Trg maršala Tita, prošli je tjedan ispunila mirna povorka od osam tisuća ljudi koji su došli kupiti kartu za kazalište. Došli su u HNK radi jedne predstave. I time dali najbolji argument Hasanbegoviću zašto Dubravka Vrgoč smije voditi HNK i zašto je Ivica Buljan, njezin odabir za voditelja Drame, odluka koju treba podržati. Zato što su na scenu postavili predstave koje su provocirale i dijelile publiku, pokazale da kazalište živi snagom koju ni jedan Hasanbegović ne može ugroziti. Uostalom, on je tek krenuo u kazalište. Njegov je svijet ispunjen gorčinom, osvetom, bijesom i smrću, likovima koji nose lopate za rat & ubiti susjeda. Tako daleko od života koji oni pokazuju na sceni.