Nesreće u kojima, u širem centru, strada skupina pješaka, od kojih dvoje izgubi život, rijetke su, jer to mora biti sklop niza iznimno nepovoljnih okolnosti. U konkretnoj se situaciji radilo o neodgovorno brzoj, mahnitoj vožnji na skliskoj cesti, vozača nedovoljnog iskustva i vještine, u limuzini sportskih performansi, ali koja po dinamičkim karakteristikama i sustavima aktivne sigurnosti ne spada u prvu klasu.
Trebamo se još jednom zapitati što našu mladež motivira na ludovanje po cesti, u lošim uvjetima, iako je to protiv svake, prometne, i druge logike? Ova je nesreća u prvi plan izgurala i poznati problem lošeg, skliskog asfalta na našim cestama, zbog štednje u proizvodnji. Da je asfalt bio po standardima kakvi vrijede u Austriji, Njemačkoj, Italiji..., a pogotovo da je bio napravljen tehnologijom “mikroasfalta”, koja se sve više koristi na europskim prometnicama s dosta pješaka, neodgovorni bi vozač projurio Krapinskom. Sve bi se svelo na komentare prolaznika: “Vidi luđaka kako vozi...” Ovako se dogodilo, što se dogodilo.
Ne možemo kriviti ni policiju, jer ako netko hoće voziti sumanuto, može to napraviti u bilo kojem dijelu grada. Više je krivo pravosuđe, koje je i neučinkovito i preblago, prema najtežim prekršiteljima i recidivistima.
Mnogi se neće složiti, ali najbolji lijek za ovakve situacije su ležeći policajci i ako bude pameti, nakon ove nesreće će ih postaviti na Krapinskoj ulici. Trebalo bi promijeniti njihovu izvedbu, da prigušuju i usporavaju prebrzi promet, a da ne izazivaju udare na podvozje automobila. Nažalost, kod nas se najčešće ugrađuju neugodni gumeni blokovi.