Legendarni frontman Rolling Stonesa Mick Jagger prošlog je mjeseca napunio 65 godina i dobio status umirovljenika, a mirovina će mu iznositi 91 funtu (oko 900 kuna) tjedno. Tako Mick može računati i na 3500 kuna mjesečno od države te besplatan javni prijevoz. No da bi ostvario pravo na punu mirovinu, mora čekati još pet godina. Ova je povlastica osigurana samo onim Britancima koji su napunili 70, a imat će pravo i na besplatnu toplinsku izolaciju kuće. Na upite hoće li prestati nastupati, odgovara: - Pokušavam ne misliti o vremenu kad sve ovo više neću moći raditi.
- Mi se za razliku od Jaggera brinemo o svom vrtu, a penzija nam nije ništa manja od Mickove -kažu Barbara i Stjepan Jimmy Stanić. Baš kao i Jagger, Jimmy Stanić ima penziju od 3500 kuna, a isto toliko ima i Barbara. Supružnici Stanić žive u novozagrebačkom naselju Utrina i većinu vremena provode na svom gruntu, a ponekad i odrade neku gažu te si time malo pojačaju kućni budžet.
Prema podacima Hrvatske glazbene unije, neki od naših najpoznatijih glazbenika primaju državnu mirovinu u rasponu od 1500 do 3400 kuna.
Generaciji “penzića” pripadaju primjerice Boris Barbarović, Vedran Petar Božić, Marinko Colnago, Drago Diklić, Vladimir Kočiš Zec, Višnja Korbar, Maja Perfiljeva, Đorđi Peruzović, Miljenko Prohaska, Stjepan Jimmy Stanić, Zvonko Špišić, Ana Štefok, Zdenka Vučković, Ana Zubović, Arsen Dedić i Gabi Novak.
Zvonko Špišić, pravi zagrebački dečko, živi na Trešnjevci, a u obiteljskoj kući ima kafić znakovitog naziva Bicikl. Nedavno je dobio Porina za životno djelo, a prilikom primanja nagrade naglasio je da je on jedan “veseli penzioner”.
- Meni je moja penzija i više nego dovoljna, žao mi je ‘novih’ penzionera, kao što je Zec, jer oni imaju puno manje penzije od nas koji smo u mirovini već 16 godina. Mislim da se radi o iznosu od svega 1270 kuna. Neki pak od naše Vlade dobivaju umjetnički dodatak pa se nemaju što žaliti - komentirao je Špišić i dodao da njegova generacija uglavnom ima istu visinu mirovine, do 3500 kuna.
U zasluženoj mirovini je i bračni par Erker Hegedušić, a dok je Hrvoje u penziju odlučio otići tek s punim radnim stažem, Ksenija je bila primorana otići ranije. Iako umirovljenici, oboje i dalje rade.
- Supruga je u mirovini od prije dvije godine, a kako je mirovina nepotpuna, iznosi tek 1000 kuna. Ja sam od 1996. godine u mirovini, a to sam učinio samo zato što je bilo vrijeme. Dobivam ravno 3000 kuna, i time pokrivamo režije, komunalne račune i slično. Mirovina bi mi bila i manja, no 23 godina staža na radiopostaji malo ju je povećalo. Uopće ne razmišljamo što bi bilo da i dalje nismo u mogućnosti raditi, čovjeka bi tada počela hvatati panika. Glazbenici ionako nikada ne prestaju raditi nakon što dobiju status umirovljenika - ispričao je Hrvoje Hegedušić.
I frontman Crvenih koralja Boris Babarović Barba, koji je zagrabio u sedmo desetljeće života, i dalje pjeva poput zaljubljenog tinejdžera, kao da je to najuobičajenija stvar na svijetu, a mirovinu pojačava Vladimir Kočiš Zec radeći još uvijek punom parom. Rado nastupa i Đorđi Peruzović rođen 1940., kojega mnogi zovu hrvatski Sinatra. Živi asketski, ne puši, ne pije, no vježba glasnice.
Kralj hrvatske rock gitare Vedran Božić još uvijek nastupa i radi sa svojim matičnim Telephone Blues Bandom. No, to nije slučaj s nekadašnjim zvijezdama hrvatske estrade Anom Štefok, Zdenkom Vučković, Anicom Zubović koje žive isključivo od penzije. Anica Zubović imala je i velikih problema pri ostvarivanju prava na mirovinu. Deset godina staža u Hrvatskoj i 21 godina u Srbiji izrodili su se u vrlo mizernu penziju, jer nije uspjela dokazati da je u Hrvatskoj radila! Naši glazbenici u mirovini nisu te sreće da im država obnavlja fasade kuća ili uvodi plinsko ili centralno grijanje.
Doduše, imaju i oni besplatan javni prijevoz, ali za razliku od Micka Jeggera nemaju imovinu od dvije milijarde kuna, i ne žale se. Gotovo nijedan od njih nije kupio stan u najelitnijem dijelu grada, ne vozi neki “ludi” džip i ne fotografira se na jahti koju dnevno plaća tisućama šuškavih eura. Svi oni dostojanstveno provode svoje penzionerske dane, na svojim gruntovima, u vikendica ma i kletima. A baš kao i neuništivi frontman Stonesa aktivni su penzioneri, koliko im to uvjeti na našoj estradi dopuštaju, pa još poneku kunu zarade pjevanjem.
Vedran Božić, kralj hrvatske rock gitare, utjecao je na veliki broj mladih gitarista. Rođen je u Zadru 1947. g., a 1963. počinje javno nastupati. Od tada se kontinuirano bavi glazbom, i to radom u nekoliko naših grupa (Roboti, MI, Boško Petrović Quintet, Time, Parni Valjak, Supersession Fidri - Sedak, Telephone Blues Band, Rockmasters i dr.). Dobitnik je niza nagrada, Status, za najboljeg gitarista, Crni mačak za životno djelo, a Mega Muzika dodijelila mu je priznanje za najveći utjecaj na električne gitariste u rock glazbi. O njegovom nastupu s Jimyjem Hendrixom napisano je već također dosta toga. U Frankfurtu je 1969. nastupao s članovima grupe Roboti, Hendrix je tamo došao a budući da su svirali njegove kompozicije, pozvali su ga da im se pridruži. Trenutačno najviše radi sa svojim matičnim Telephone Blues Bandom.
Drago Diklić
Drago Diklić, hrvatski jazz muzičar, kantautor zabavne glazbe i jedan od najznačajnijih predstavnika zagrebačke škole šansone. Rođen je 1937. u Sinju, a 1941. s roditeljima dolazi u Zagreb gdje je pohađao gimnaziju i usporedno bio đak muzičke škole. Nakon sviranja po zagrebačkim plesnjacima, 1958. odlazi u inozemstvo što označava početak profesionalnog bavljenja glazbom. Nakon povratka u Zagreb, osniva orkestar Profesionalci te 1962. počinje skladati vlastite kompozicije. 1971. preuzima Zagrebački festival zabavne glazbe. Osnivač je i vlasnik jedne od najstarijih diskografskih kuća i muzičke produkcije ALTA - Zagreb.
Višnja Korbar
Višnja Korbar rođena je u Krapini 1942. godine. Počela je pjevati još u srednjoj školi, u zagrebačkom Varieteu (Prvi pljesak) na kojemu je 1960. godine i pobijedila. Prve pjesme snimila je za tadašnji Radio Zagreb, položivši prethodno audiciju (nekad je, eto, ipak postojala i selekcija). Prvi se put pojavljuje na festivalu zabavne glazbe Opatija ‘62.
Zdenka Vučković
Zdenka Vučković je svoju pjevačku karijeru započela 1958. godine i to kao petnaestogodišnja djevojčica potpunim trijumfom na prvom Opatijskom festivalu sa pjesmom “Moja mala djevojčica” i “Kućica u cvijeću”. Od ranih šezdesetih godina zaposjela je sam vrh popularnosti i tu je poziciju čvrsto držala sve do početka sedamdesetih godina. U tom razdoblju bila je najtiražnija Jugotonova ekstra zvijezda. Zdenka je nakon prve pobjede na Opatijskom festivalu prisutna na skoro svim festivalima u Jugoslaviji. Najviše je nastupala na Zagrebačkom festivalu (čak više od 30 nastupa).
Anica Zubović
Anica Zubović rođena je u Zagrebu, 28. veljače 1932. godine. U 50-tim godinama dvadesetoga stoljeća, počela je pjevati narodne međimurske pjesme, kao na pimjer, “Rožica sam bila”. Pjevala je i dalmatinske narodne pjesme u duetu s Vilmom Isler. Ponekad je dalmatinske narodne pjesme pjevala u kvartetu s Borisom Nikolićem, Silvijem Sutlovićem i Vilmom Isler. a.
Već krajem 60-tih godina, Anica Zubović je prešla u pozadinu, njezina popularnost primjetno je bočela bljedejeti. Postavši udovicom u već trećem braku, Anica Zubović 1981. se godine vratila u rodni Zagreb. Poslije povratka je još nekoliko godina pjevala u Zboru Radio Zagreba. Problemi za Anicu Zubović su počeli onog trenutka kada je trebala dobiti penziju. Deset godina staža u Hrvatskoj i 21 godina u Srbiji, izrodili su se u jednu vrlo slabu penziju! Anica Zubović danas živi u Grebengradskoj ulici na Trešnjevci.
Zvonko Špišić
Zvonko Špišić, skladatelj, interpretator (prije svega šansone), autor je tekstova i aranžer. Rođen je u Zagrebu 26. veljače 1937. godine. Profesionalno se bavi glazbom od 1958. godine i do sada je objavio preko 320 skladbi, a za svoj rad primio je šezdesetak domaćih i inozemnih nagrada i priznanja, među ostalim nagradu “Josip Slavenski”, Zlatni grb grada Zagreba i Zlatnu notu zagrebačkog festivala, Estradnu (saveznu) nagradu, nagradu Zlatna kamelija na festivalu u Opatiji, Zlatnu ružu Portoroža, Drugu nagradu na festivalu u Poznanu (Poljska) i niz drugih.
Prvi je prema broju izvedenih pjesama i nagrada na festivalima u Zagrebu i Krapini, a donedavno treći prema broju osvojenih nagrada u Splitu.
U opusu Zvonka Špišića istaknuto mjesto zauzimaju pjesme vezane uz Zagreb, kao što su “Zagrebečko španciracije”, “Grič u suncu, “Grič u seni”, “Trešnjevačka balada”, Zagrebačko ljeto”, “Zagreb i ja”, “Zakaj volim Zagreb” i mnoge druge.
Boris Babarović
Frontmen Crvenih koralja Boris Babarović - Barba također je zagrabio u sedmo desetljeće života, a pritom i dalje pjeva poput zaljubljenog tinejdžera, kao da je to najuobičajenija stvar na svijetu. Prije dvije godine izdao je i samostalni album “21 karat”.
Gordana Vukres
Najpoznatiji penzići
Mick ne namjerava spavati na lovorikama brinući se, poput svakog poštenog penzionera, na primjer o svome vrtu.
|
|
|
- Mi se za razliku od Jaggera brinemo o svom vrtu, a penzija nam nije ništa manja od Mickove -kažu Barbara i Stjepan Jimmy Stanić. Baš kao i Jagger, Jimmy Stanić ima penziju od 3500 kuna, a isto toliko ima i Barbara. Supružnici Stanić žive u novozagrebačkom naselju Utrina i većinu vremena provode na svom gruntu, a ponekad i odrade neku gažu te si time malo pojačaju kućni budžet.
Prema podacima Hrvatske glazbene unije, neki od naših najpoznatijih glazbenika primaju državnu mirovinu u rasponu od 1500 do 3400 kuna.
Generaciji “penzića” pripadaju primjerice Boris Barbarović, Vedran Petar Božić, Marinko Colnago, Drago Diklić, Vladimir Kočiš Zec, Višnja Korbar, Maja Perfiljeva, Đorđi Peruzović, Miljenko Prohaska, Stjepan Jimmy Stanić, Zvonko Špišić, Ana Štefok, Zdenka Vučković, Ana Zubović, Arsen Dedić i Gabi Novak.
Mirovina za rasvjetu
- Otišao sam u mirovinu vrlo rano, no samo zato što je u pitanju bilo zdravlje. Mislio sam da će me to nekako zaštititi, ali vraga me zaštitilo. I sada radim po cijele dane, nema tu zapravo mirovine. Startao sam s tek 1009 kuna! Sada sam ispod 3500 kuna, ali imam besplatne lijekove i mjesto u tramvaju. Tješi me što ni Mick Jagger nije daleko od mene! Mirovina je taman dovoljna da platim stubišno svjetlo, tek toliko dok se vraćaš doma navečer da se ne spotakneš - našalio se Arsen.
|
|
Zvonko Špišić, pravi zagrebački dečko, živi na Trešnjevci, a u obiteljskoj kući ima kafić znakovitog naziva Bicikl. Nedavno je dobio Porina za životno djelo, a prilikom primanja nagrade naglasio je da je on jedan “veseli penzioner”.
- Meni je moja penzija i više nego dovoljna, žao mi je ‘novih’ penzionera, kao što je Zec, jer oni imaju puno manje penzije od nas koji smo u mirovini već 16 godina. Mislim da se radi o iznosu od svega 1270 kuna. Neki pak od naše Vlade dobivaju umjetnički dodatak pa se nemaju što žaliti - komentirao je Špišić i dodao da njegova generacija uglavnom ima istu visinu mirovine, do 3500 kuna.
U zasluženoj mirovini je i bračni par Erker Hegedušić, a dok je Hrvoje u penziju odlučio otići tek s punim radnim stažem, Ksenija je bila primorana otići ranije. Iako umirovljenici, oboje i dalje rade.
- Supruga je u mirovini od prije dvije godine, a kako je mirovina nepotpuna, iznosi tek 1000 kuna. Ja sam od 1996. godine u mirovini, a to sam učinio samo zato što je bilo vrijeme. Dobivam ravno 3000 kuna, i time pokrivamo režije, komunalne račune i slično. Mirovina bi mi bila i manja, no 23 godina staža na radiopostaji malo ju je povećalo. Uopće ne razmišljamo što bi bilo da i dalje nismo u mogućnosti raditi, čovjeka bi tada počela hvatati panika. Glazbenici ionako nikada ne prestaju raditi nakon što dobiju status umirovljenika - ispričao je Hrvoje Hegedušić.
|
|
I frontman Crvenih koralja Boris Babarović Barba, koji je zagrabio u sedmo desetljeće života, i dalje pjeva poput zaljubljenog tinejdžera, kao da je to najuobičajenija stvar na svijetu, a mirovinu pojačava Vladimir Kočiš Zec radeći još uvijek punom parom. Rado nastupa i Đorđi Peruzović rođen 1940., kojega mnogi zovu hrvatski Sinatra. Živi asketski, ne puši, ne pije, no vježba glasnice.
Hiperaktivni glazbenici
Kralj hrvatske rock gitare Vedran Božić još uvijek nastupa i radi sa svojim matičnim Telephone Blues Bandom. No, to nije slučaj s nekadašnjim zvijezdama hrvatske estrade Anom Štefok, Zdenkom Vučković, Anicom Zubović koje žive isključivo od penzije. Anica Zubović imala je i velikih problema pri ostvarivanju prava na mirovinu. Deset godina staža u Hrvatskoj i 21 godina u Srbiji izrodili su se u vrlo mizernu penziju, jer nije uspjela dokazati da je u Hrvatskoj radila! Naši glazbenici u mirovini nisu te sreće da im država obnavlja fasade kuća ili uvodi plinsko ili centralno grijanje.
Doduše, imaju i oni besplatan javni prijevoz, ali za razliku od Micka Jeggera nemaju imovinu od dvije milijarde kuna, i ne žale se. Gotovo nijedan od njih nije kupio stan u najelitnijem dijelu grada, ne vozi neki “ludi” džip i ne fotografira se na jahti koju dnevno plaća tisućama šuškavih eura. Svi oni dostojanstveno provode svoje penzionerske dane, na svojim gruntovima, u vikendica ma i kletima. A baš kao i neuništivi frontman Stonesa aktivni su penzioneri, koliko im to uvjeti na našoj estradi dopuštaju, pa još poneku kunu zarade pjevanjem.
Vedran Božić, kralj hrvatske rock gitare, utjecao je na veliki broj mladih gitarista. Rođen je u Zadru 1947. g., a 1963. počinje javno nastupati. Od tada se kontinuirano bavi glazbom, i to radom u nekoliko naših grupa (Roboti, MI, Boško Petrović Quintet, Time, Parni Valjak, Supersession Fidri - Sedak, Telephone Blues Band, Rockmasters i dr.). Dobitnik je niza nagrada, Status, za najboljeg gitarista, Crni mačak za životno djelo, a Mega Muzika dodijelila mu je priznanje za najveći utjecaj na električne gitariste u rock glazbi. O njegovom nastupu s Jimyjem Hendrixom napisano je već također dosta toga. U Frankfurtu je 1969. nastupao s članovima grupe Roboti, Hendrix je tamo došao a budući da su svirali njegove kompozicije, pozvali su ga da im se pridruži. Trenutačno najviše radi sa svojim matičnim Telephone Blues Bandom.
Drago Diklić
Drago Diklić, hrvatski jazz muzičar, kantautor zabavne glazbe i jedan od najznačajnijih predstavnika zagrebačke škole šansone. Rođen je 1937. u Sinju, a 1941. s roditeljima dolazi u Zagreb gdje je pohađao gimnaziju i usporedno bio đak muzičke škole. Nakon sviranja po zagrebačkim plesnjacima, 1958. odlazi u inozemstvo što označava početak profesionalnog bavljenja glazbom. Nakon povratka u Zagreb, osniva orkestar Profesionalci te 1962. počinje skladati vlastite kompozicije. 1971. preuzima Zagrebački festival zabavne glazbe. Osnivač je i vlasnik jedne od najstarijih diskografskih kuća i muzičke produkcije ALTA - Zagreb.
Višnja Korbar
Višnja Korbar rođena je u Krapini 1942. godine. Počela je pjevati još u srednjoj školi, u zagrebačkom Varieteu (Prvi pljesak) na kojemu je 1960. godine i pobijedila. Prve pjesme snimila je za tadašnji Radio Zagreb, položivši prethodno audiciju (nekad je, eto, ipak postojala i selekcija). Prvi se put pojavljuje na festivalu zabavne glazbe Opatija ‘62.
Zdenka Vučković
Zdenka Vučković je svoju pjevačku karijeru započela 1958. godine i to kao petnaestogodišnja djevojčica potpunim trijumfom na prvom Opatijskom festivalu sa pjesmom “Moja mala djevojčica” i “Kućica u cvijeću”. Od ranih šezdesetih godina zaposjela je sam vrh popularnosti i tu je poziciju čvrsto držala sve do početka sedamdesetih godina. U tom razdoblju bila je najtiražnija Jugotonova ekstra zvijezda. Zdenka je nakon prve pobjede na Opatijskom festivalu prisutna na skoro svim festivalima u Jugoslaviji. Najviše je nastupala na Zagrebačkom festivalu (čak više od 30 nastupa).
Anica Zubović
Anica Zubović rođena je u Zagrebu, 28. veljače 1932. godine. U 50-tim godinama dvadesetoga stoljeća, počela je pjevati narodne međimurske pjesme, kao na pimjer, “Rožica sam bila”. Pjevala je i dalmatinske narodne pjesme u duetu s Vilmom Isler. Ponekad je dalmatinske narodne pjesme pjevala u kvartetu s Borisom Nikolićem, Silvijem Sutlovićem i Vilmom Isler. a.
Već krajem 60-tih godina, Anica Zubović je prešla u pozadinu, njezina popularnost primjetno je bočela bljedejeti. Postavši udovicom u već trećem braku, Anica Zubović 1981. se godine vratila u rodni Zagreb. Poslije povratka je još nekoliko godina pjevala u Zboru Radio Zagreba. Problemi za Anicu Zubović su počeli onog trenutka kada je trebala dobiti penziju. Deset godina staža u Hrvatskoj i 21 godina u Srbiji, izrodili su se u jednu vrlo slabu penziju! Anica Zubović danas živi u Grebengradskoj ulici na Trešnjevci.
Zvonko Špišić
Zvonko Špišić, skladatelj, interpretator (prije svega šansone), autor je tekstova i aranžer. Rođen je u Zagrebu 26. veljače 1937. godine. Profesionalno se bavi glazbom od 1958. godine i do sada je objavio preko 320 skladbi, a za svoj rad primio je šezdesetak domaćih i inozemnih nagrada i priznanja, među ostalim nagradu “Josip Slavenski”, Zlatni grb grada Zagreba i Zlatnu notu zagrebačkog festivala, Estradnu (saveznu) nagradu, nagradu Zlatna kamelija na festivalu u Opatiji, Zlatnu ružu Portoroža, Drugu nagradu na festivalu u Poznanu (Poljska) i niz drugih.
Prvi je prema broju izvedenih pjesama i nagrada na festivalima u Zagrebu i Krapini, a donedavno treći prema broju osvojenih nagrada u Splitu.
U opusu Zvonka Špišića istaknuto mjesto zauzimaju pjesme vezane uz Zagreb, kao što su “Zagrebečko španciracije”, “Grič u suncu, “Grič u seni”, “Trešnjevačka balada”, Zagrebačko ljeto”, “Zagreb i ja”, “Zakaj volim Zagreb” i mnoge druge.
Boris Babarović
Frontmen Crvenih koralja Boris Babarović - Barba također je zagrabio u sedmo desetljeće života, a pritom i dalje pjeva poput zaljubljenog tinejdžera, kao da je to najuobičajenija stvar na svijetu. Prije dvije godine izdao je i samostalni album “21 karat”.
Karijere nagrađene zasluženom imovinomVedran Božić |
Gordana Vukres