Pučku školu završio sam u Tuhelju, a onda sm se preselio u Zagreb i upisao se u Klasičnu gimnaziju. Ali nisam je završio, nisu mi išli jezici. Položio sam za trgovca i zaposlio se kao pomoćnik u jednoj trgovini. Tri godine sam radio, a onda sam otišao u vojsku. U Drugom svjetskom ratu bio sam u domobranima, stacioniran u Zagrebu.
Oženio sam se odmah na početku rata, 1941., moja Marijana i ja imali smo troje djece. Imam i troje unučadi i dvoje praunuka. Ali zato što sam bio u domobranima, nakon rata nisam mogao naći posao. Na kraju me jedan moj dobar poznanik zaposlio kao skladištara u poduzeću Grič. Nisu požalili, bio sam dobar radnik, sposoban, i polako sam napredovao. Na kraju sam postao direktor poduzeća, i ostao sam direktor skoro do penzije. Zadnjih par godina radio sam kao savjetnik direktora.
U mirovini sam se počeo više baviti vinogradom i proizvodnjom portugisca. Moj se portugizec pio u restoranu Vidikovac, koji je vodio moj brat. Tamo je dolazio i Tito sa svojom svitom na štrukle i vino. Jednom je čak bio i Nixon. A recept za dugovječnost? Hranite se sa žlicom i dugo bute živjeli. To i puno ljubavi, i prijatelji, kojih na žalost više nema, i život bez poroka. Ja sam u životu znao uloviti sreću, iskoristiti pomoć dragih ljudi, ali tu sam njihovu dobrotu uvijek znao dvostruku vratiti.