Za Olimpijske igre u Pekingu organizatori grade ili renoviraju 37 stadiona, a cijela investicija stajat će ih 3,4 milijarde dolara. Od svih stadiona 32 su u Pekingu, dok je ostalih pet u drugim gradovima: Shenyang, Qinhuangdao, Tianjin, Qingdao i Šangaj, gdje će se održati natjecanja u jedrenju te nogometne utakmice.
Središnji kompleks Olimpijskih igara bit će Olympic Green u kojem će se nalaziti čak 13 stadiona, od kojih je pet potpuno novo. Olympic Green gradi se na površini od 1135 hektara, a novi stadioni su National Stadium, atletska dvorana, plivački, teniski i hokej centar. Olympic Green je dobio naziv po tome što je napravljen tako da će zahvaljujući tehnologiji trošiti puno manje energije nego je to uobičajeno za ovakve dvorane.
National Stadium, poznatiji pod imenom "ptičje gnijezdo", bit će centralna dvorana u kojoj će se ujedno održati ceremonija otvaranja i zatvaranja Igara. Njegova gradnja počela je 2003., a godinu radnije kineske su vlasti pozvale arhitekte iz cijelog svijeta da pošalju svoje prijedloge za stadion.
Na natječaju su pobijedili ugledni arhitekti Herzog & de Meuron, koji su kao savjetnika za dizajn uzeli poznatog kineskog umjetnika Ai Weiwei. Za vrijeme trajanja igara, stadion će primati oko sto tisuća gledatelja, ali nakon završetka Olimpijskih igara taj će se broj smanjiti na 80 tisuća. Od toga je 1500 mjesta rezervirano za VIP goste i isto toliko za novinare. Nakon detaljnog uvida u planove, odlučeno je da National Stadium postane glavni stadion igara, iako je prvotno to trebao biti olimpijski stadion Guangdong.
National Stadium je dug 330, širok 220, a visina mu je preko 69 metara. Protezat će se na površini od 250 tisuća četvornih metara, a za izgradnju će se potrošiti 36 kilometara čelika, odnosno 45 tisuća tona.
Cijeli kompleks će koštati 2,9 milijardi dolara, a još uvijek se ne zna hoće li imati pomični krov, budući da ta stavka dodatno povećava troškove. Stadion će imati dva terena za skok u dalj, tri terena za bacanje diska i kladiva, dva terena za bacanje koplja, tri terena za skok uvis te jedan teren za konjske trke.
Blizu glavnog terena nalazit će se dvije velike dvorane za zagrijavanje atletičara. Nakon Olimpijskih igara, kineska vlada namjerava preko natječaja National Stadium dati u koncesiju, jer će se moći koristiti u razne kulturne, poslovne, sportske i slične svrhe. Naime, sjedalice se mogu maknuti i vraćati po potrebi, a neke lože će najvjerojatnije biti u trajnom najmu.
Atletska dvorana (National Gymnasium) namijenjena je za odbojkaška, rukometna i atletičarska natjecanja i vrlo je blizu Olimpijskog sela. Površina mu je 40 tisuća četvornih metara te još 15 tisuća četvornih metara parkirnog prostora.
Prostor će imati 16 tisuća stalnih mjesta te tri tisuće privremenih, koji će biti korišteni isključivo za vrijeme igara. Poput cijelog Olympic Greena, tako će i dizajn atletske dvorane biti prilagođen tehnologiji smanjene potrošnje energije. Ova investicija je vrijedna 642 milijuna dolara i jedna je od dvorana koju će samostalno financirati kineska vlada.
Plivački centar (National Swimming Center) napravljen je za plivačka i vaterpolo natjecanja, a gradi se na površini od 50 tisuća četvornih metara s još dodatnih pet tisuća četvornih metara parkinga. U dvorani će se nalaziti jedan standardni olimpijski bazen s deset staza, jedan bazen za skokove u vode te dva za zagrijavanje.
Od 17 tisuća mjesta nakon igara ostat će samo četiri tisuće mjesta, a za vrijeme Olimpijskih igara 600 sjedala bit će za VIP goste i 1000 za novinare. Arhitektonsko rješenje za centar, nazvan još i Water Cube, napravili su arhitekti iz Sydneyja, iz tvrtke PTW Architects, a investicija je vrijedna 590 milijuna dolara.
Voda za Water Cube predstavlja strukturalni i tematski lajtmotiv sa središnjim oblikom kocke, koji je primarni oblik kuće u kineskoj tradiciji i mitologiji. Struktura centra napravljena je od vrlo lagane konstrukcije koja se dobila od vode u agregatnom stanju. Tako je, za razliku od tradicionalnih stadiona koji su napravljeni od čelika, kablova, betona i sličnih materijala, struktura i fasada Water Cubea napravljena je od istog materijala.
Laoshan Velodrome dvorana je za biciklističke utrke ukupne površine od 33 tisuće četvornih metara sa 250 metara dugačkom stazom ovalnog oblika za utrke. Za vrijeme trajanja Olimpijskih igara dvorana će imati kapacitet za šest tisuća gledatelja, a nakon igara smanjit će se za pola.
Veldrome su dizajnirali arhitekti iz njemačke tvrtke Schuermann Architects. S vanjske strane bit će sagrađen 300 metara dug tunel, odnosno prolaz koji će povezivati dvoranu s obližnjim parkom Bajiao, te sa novom željezničkom stanicom koja se gradi za potrebe igara. Gledatelji će moći ući u dvoranu direktno s vrta koji se nalazi na krovu, a ispod dvorane napravljen je parking za pet tisuća bicikala. Posjetitelji će moći koristiti razne pogodnosti Velodroma, kao što su sobe za opuštanje, wellness i Tai Chi.
Nakon odabira svih arhitektonskih rješenja, organizatori su naglasili kako su projekti pažljivo birani kako bi se izbjegla mogućnost da neke od dvorana u koje će biti utrošeno jako puno novaca, nakon Olimpijskih igara budu neupotrebljive.
- Odmah u startu srezali smo sve nepotrebne troškove kako bi izbjegli ekstravaganciju. Nastojali smo da svi projekti budu napravljeni s vrhunskom tehnologijom kako bi se u budućnosti u njima mogla održavati prvoklasna natjecanja, ali i da budu od koristi stanovnicima Kine - rekao je Liu Jingmin, potpredsjednik organizacijskog odbora Olimpijskih igara, pa će tako prostor National Gymnasiuma biti korišten kao nacionalni cirkuski centar te za velike rock spektakle, dok će primjerice Water Cube dijelom biti pretvoren u zabavni park.
Osim toga, cijeli kompleks i stadioni koji će se koristiti za Olimpijske igre, prilagođen je i za Paralimpijske igre.
Međutim, najveći projekt je međunarodni pekinški aerodrom na kojem se trenutačno gradi treći terminal. Paralelno s trećim terminalom nadograđuje se i autocesta koja će s novim terminalnom biti direktno povezana, a treći terminal bit će veći od dva stara. To će biti najveći terminal na svijetu koji je napravljen u samo jednoj fazi, a nalazit će se na površini od 900 tisuća četvornih metara.
Sastojat će se od glavnog putničkog terminala i dva terminala za željeznicu koji će se protezati na pet nadzemnih i dva podzemna kata. Treći terminal imat će nevjerojatnih 66 pisti i 120 izlaza za putnike, kojima će od ulaza na treći terminal do najzadnjeg izlaza trebati manje od pet minuta. Treći terminal gradi britanska tvrtka Foster and Partners, a u Aziji je od pekinškog prometniji samo aerodrom u Tokiju. Za vrijeme Olimpijskih igara procjenjuje se da će pekinški aerodrom biti prometniji od Heathrowa i pariškog Charles de Gaullea.
Početkom 2008. godine trebale bi biti dovršene još dvije metro linije, te posebna metro linija koja će voditi do Olympic Greena, dok će se broj autobusnih linija povećati i biti će ih 650. Ujedno će se sagraditi još dvjesto
kilometara novih željezničkih tračnica, te će se uvesti nove željezničke linije.
Merita Arslani
Središnji kompleks Olimpijskih igara bit će Olympic Green u kojem će se nalaziti čak 13 stadiona, od kojih je pet potpuno novo. Olympic Green gradi se na površini od 1135 hektara, a novi stadioni su National Stadium, atletska dvorana, plivački, teniski i hokej centar. Olympic Green je dobio naziv po tome što je napravljen tako da će zahvaljujući tehnologiji trošiti puno manje energije nego je to uobičajeno za ovakve dvorane.
National Stadium, poznatiji pod imenom "ptičje gnijezdo", bit će centralna dvorana u kojoj će se ujedno održati ceremonija otvaranja i zatvaranja Igara. Njegova gradnja počela je 2003., a godinu radnije kineske su vlasti pozvale arhitekte iz cijelog svijeta da pošalju svoje prijedloge za stadion.
Na natječaju su pobijedili ugledni arhitekti Herzog & de Meuron, koji su kao savjetnika za dizajn uzeli poznatog kineskog umjetnika Ai Weiwei. Za vrijeme trajanja igara, stadion će primati oko sto tisuća gledatelja, ali nakon završetka Olimpijskih igara taj će se broj smanjiti na 80 tisuća. Od toga je 1500 mjesta rezervirano za VIP goste i isto toliko za novinare. Nakon detaljnog uvida u planove, odlučeno je da National Stadium postane glavni stadion igara, iako je prvotno to trebao biti olimpijski stadion Guangdong.
National Stadium je dug 330, širok 220, a visina mu je preko 69 metara. Protezat će se na površini od 250 tisuća četvornih metara, a za izgradnju će se potrošiti 36 kilometara čelika, odnosno 45 tisuća tona.
Cijeli kompleks će koštati 2,9 milijardi dolara, a još uvijek se ne zna hoće li imati pomični krov, budući da ta stavka dodatno povećava troškove. Stadion će imati dva terena za skok u dalj, tri terena za bacanje diska i kladiva, dva terena za bacanje koplja, tri terena za skok uvis te jedan teren za konjske trke.
Blizu glavnog terena nalazit će se dvije velike dvorane za zagrijavanje atletičara. Nakon Olimpijskih igara, kineska vlada namjerava preko natječaja National Stadium dati u koncesiju, jer će se moći koristiti u razne kulturne, poslovne, sportske i slične svrhe. Naime, sjedalice se mogu maknuti i vraćati po potrebi, a neke lože će najvjerojatnije biti u trajnom najmu.
Atletska dvorana (National Gymnasium) namijenjena je za odbojkaška, rukometna i atletičarska natjecanja i vrlo je blizu Olimpijskog sela. Površina mu je 40 tisuća četvornih metara te još 15 tisuća četvornih metara parkirnog prostora.
Prostor će imati 16 tisuća stalnih mjesta te tri tisuće privremenih, koji će biti korišteni isključivo za vrijeme igara. Poput cijelog Olympic Greena, tako će i dizajn atletske dvorane biti prilagođen tehnologiji smanjene potrošnje energije. Ova investicija je vrijedna 642 milijuna dolara i jedna je od dvorana koju će samostalno financirati kineska vlada.
Plivački centar (National Swimming Center) napravljen je za plivačka i vaterpolo natjecanja, a gradi se na površini od 50 tisuća četvornih metara s još dodatnih pet tisuća četvornih metara parkinga. U dvorani će se nalaziti jedan standardni olimpijski bazen s deset staza, jedan bazen za skokove u vode te dva za zagrijavanje.
Od 17 tisuća mjesta nakon igara ostat će samo četiri tisuće mjesta, a za vrijeme Olimpijskih igara 600 sjedala bit će za VIP goste i 1000 za novinare. Arhitektonsko rješenje za centar, nazvan još i Water Cube, napravili su arhitekti iz Sydneyja, iz tvrtke PTW Architects, a investicija je vrijedna 590 milijuna dolara.
Voda za Water Cube predstavlja strukturalni i tematski lajtmotiv sa središnjim oblikom kocke, koji je primarni oblik kuće u kineskoj tradiciji i mitologiji. Struktura centra napravljena je od vrlo lagane konstrukcije koja se dobila od vode u agregatnom stanju. Tako je, za razliku od tradicionalnih stadiona koji su napravljeni od čelika, kablova, betona i sličnih materijala, struktura i fasada Water Cubea napravljena je od istog materijala.
Laoshan Velodrome dvorana je za biciklističke utrke ukupne površine od 33 tisuće četvornih metara sa 250 metara dugačkom stazom ovalnog oblika za utrke. Za vrijeme trajanja Olimpijskih igara dvorana će imati kapacitet za šest tisuća gledatelja, a nakon igara smanjit će se za pola.
Veldrome su dizajnirali arhitekti iz njemačke tvrtke Schuermann Architects. S vanjske strane bit će sagrađen 300 metara dug tunel, odnosno prolaz koji će povezivati dvoranu s obližnjim parkom Bajiao, te sa novom željezničkom stanicom koja se gradi za potrebe igara. Gledatelji će moći ući u dvoranu direktno s vrta koji se nalazi na krovu, a ispod dvorane napravljen je parking za pet tisuća bicikala. Posjetitelji će moći koristiti razne pogodnosti Velodroma, kao što su sobe za opuštanje, wellness i Tai Chi.
Nakon odabira svih arhitektonskih rješenja, organizatori su naglasili kako su projekti pažljivo birani kako bi se izbjegla mogućnost da neke od dvorana u koje će biti utrošeno jako puno novaca, nakon Olimpijskih igara budu neupotrebljive.
- Odmah u startu srezali smo sve nepotrebne troškove kako bi izbjegli ekstravaganciju. Nastojali smo da svi projekti budu napravljeni s vrhunskom tehnologijom kako bi se u budućnosti u njima mogla održavati prvoklasna natjecanja, ali i da budu od koristi stanovnicima Kine - rekao je Liu Jingmin, potpredsjednik organizacijskog odbora Olimpijskih igara, pa će tako prostor National Gymnasiuma biti korišten kao nacionalni cirkuski centar te za velike rock spektakle, dok će primjerice Water Cube dijelom biti pretvoren u zabavni park.
Osim toga, cijeli kompleks i stadioni koji će se koristiti za Olimpijske igre, prilagođen je i za Paralimpijske igre.
Međutim, najveći projekt je međunarodni pekinški aerodrom na kojem se trenutačno gradi treći terminal. Paralelno s trećim terminalom nadograđuje se i autocesta koja će s novim terminalnom biti direktno povezana, a treći terminal bit će veći od dva stara. To će biti najveći terminal na svijetu koji je napravljen u samo jednoj fazi, a nalazit će se na površini od 900 tisuća četvornih metara.
Sastojat će se od glavnog putničkog terminala i dva terminala za željeznicu koji će se protezati na pet nadzemnih i dva podzemna kata. Treći terminal imat će nevjerojatnih 66 pisti i 120 izlaza za putnike, kojima će od ulaza na treći terminal do najzadnjeg izlaza trebati manje od pet minuta. Treći terminal gradi britanska tvrtka Foster and Partners, a u Aziji je od pekinškog prometniji samo aerodrom u Tokiju. Za vrijeme Olimpijskih igara procjenjuje se da će pekinški aerodrom biti prometniji od Heathrowa i pariškog Charles de Gaullea.
Početkom 2008. godine trebale bi biti dovršene još dvije metro linije, te posebna metro linija koja će voditi do Olympic Greena, dok će se broj autobusnih linija povećati i biti će ih 650. Ujedno će se sagraditi još dvjesto
kilometara novih željezničkih tračnica, te će se uvesti nove željezničke linije.
Nova željeznica i metroOrganizatorima osim dvorana i ostalih sportskih kapaciteta predstoji i poboljšanje infrastrukture, posebice prometne. Do 2003. Peking je imao četiri velika prometna čvora, rotora, a do prošle godine izgrađena su još dva. Peking u ovom trenutku ima dvije aktivne metro linije, 414 gradskih autobusnih linija, te 67 tisuća taksista. |
Merita Arslani