Zbog dobrih izolacijskih svojstava, niske cijene i jednostavne ugradnje, danas je to jedan od najpopularnijih i najčešće korištenih izolacijskih materijala. EPS se u građevinarstvu prvenstveno koristi kao toplinska izolacija, u svim vanjskim konstrukcijama, te kao plivajući pod u podnim međukatnim konstrukcijama. Ima znatno slabija protupožarna svojstva od kamene vune, te nije otporan na temperature više od 80°C. Često se koristi za toplinsku zaštitu podrumskih zidova – ekstrudirani polistiren. Najčešća je primjena u obliku ploča raznih debljina, ali postoje i posebni elementi za zidove (kalupi za betoniranje zidova), ploče za postavu podnog grijanja, elementi za zadržavanje vode u zelenim krovovima, granule za ispunu u laganim betonima i glazurama i dr. Ploče mogu biti sa i bez preklopa (falca). Mogu biti jednostrano ili obostrano kaširane s raznim materijalima za postizanje dodatnih karakteristika ili primjena, kao npr.: drvolitom (kombi ploče), hidroizolacijom, parnom branom, geotekstilom i drugo.
Prednosti stiropora su prije svega izuzetno mali koeficijent provodljivosti čime stiropor predstavlja jako dobru toplinsku izolaciju. Zbog male težine omogućava jednostavnu obradu i ugradnju. Ima dobre mehaničke karakteristike i neutralno se ponaša prema materijalima nosivih konstrukcija betonu, metalu, drvetu. Ima izuzetno malu moć upijanja vlage, zbog čega se često koristi za izolaciju podrumskih zidova.
- jednostavna proizvodnja, transport i ugradnja
- relativno široka primjena
- ekonomičnost
- dobre toplinske karakteristike
- cijena
Osnovna sirovina za proizvodnju polistirena je nafta, neobnovljiv i neodrživ resurs zaslužan za većinu zagađenja. Polistiren nije biorazgradiv. Ako dospije u prirodu postaje višestruko opasan za okoliš. U zemlji ispušta štetne sastojke i tako zagađuje tlo i vodu. Zbog svoje male težine pliva na vodi i lako se prenosi vjetrom. Može biti smrtonosan za ptice i morske životinje ako progutaju veću količinu. Polistiren se lako reciklira, pa u proizvodnom ciklusu proizvodnje uopće nema otpada. Međutim, sakupljanje otpadnog građevinskog polistirena nije isplativo zbog malih količina i velikog volumena po masi, transporta i sl. Stoga sav otpadni polistiren završava nezbrinut i predstavlja opasnost za prirodu. Kod zbrinjavanja polistirena spaljivanjem kao nusprodukt nastaju brojni štetni plinovi (policiklički aromatski ugljikovodici, ugljični monoksid, stirenski monomeri i dr.). Kada se koristi kao toplinski izolator, zbog svoje zapaljivosti povećava rizik brzog širenja požara i štetnih plinova i znatno skraćuje vrijeme za evakuaciju korisnika zgrade. Za razliku od nekih drugih toplinskih izolacija, nije paropropusan i ne djeluje kao zvučni izolator. Također ima lošiju mehaničku otpornost u usporedbi s drugim materijalima koji se mogu koristiti za istu namjenu.
- visoka toksičnost u požaru, laka zapaljivost, doprinosi brzom širenju požara
- ekološki neprihvatljiva sirovina (nafta)
- financijska neisplativost recikliranja - nemogućnost ekološkog zbrinjavanja - nije biorazgradiv
- loša paropropusnost
- lošija mehanička otpornost izolacijskih ploča
- ne djeluje kao zvučni izolator