RIJEKA - Splitski poduzetnik Slobodan Ljubičić ispred tvrtke More Trogir dva sata prije isteka natječajnog roka predao je ponudu za kupnju Brodotrogira. Ostao je dakle dosljedan u najavi da će sigurno konkurirati na vladinom natječaju i u cijeloj se privatizacijskoj trakavici koja traje mjesecima ponašao najtransparentnije.
– U ponudi smo se držali uvjeta iz tendera koji su našem stručnom timu bili potpuno jasni. Dakle znamo što vlada prodaje a i u samom škveru dobili smo sve tražene podatke, kaže Ljubičić.
Projekt njegovog konzorcija što je više puta javno isticao nadilazi brodograđevnu djelatnost koja ostaje tek manji segment na lokalitetu trogirskog škvera. Na pitanje znači li to da će većina radnika brodogradilišta ostati bez posla odgovara kako njihov projekt predviđa zaposlenje za preko 2000 ljudi. Ako njihova ponuda bude prihvaćena Ljubičić najavljuje da će zajedno s gradskim vlastima i sindikatima ponuditi rješenje za sve postojeće zaposlenike kojim će, uvjeren je, oni biti zadovoljni.
Težina investicije koja predviđa razvoj hotelskih, stambenih i nautičkih sadržaja na većem dijelu postojećeg lokaliteta brodogradilišta te zadržavanje sadašnje djelatnosti u ciljanoj tržišnoj niši Ljubičić procjenjuje na 500 milijuna eura. Od te svote, dodaje, 100 milijuna eura visina je dokapitalizacije Brodotrogira.
Drugu ponudu dala je zagrebačka tvrtka Adria-Mar za splitski BSO. Kralj posuđa Phili Zepter vladi je dan prije poslao ponudu direktne nagodbe za preuzimanje brodogradilišta Kraljevica. Inače njegov predstavnik i direktor Zepterove splitske tvrtke Propela Blaž Buble ponavlja da su razlozi odustajanja od sudjelovanja u tenderu isključivo netransparentnost uvjeta te činjenica da vlada kao prodavatelj nije preuzela odgovornost za sadržaj svih podataka o brodogradilištima.
Premda je Zepeter otkupio ponudbenu dokumentacijua za tri brodogradilišta, splitski BSO, Brodotrogir i Kraljevicu, u trogirskom se škveru primjerice nisu niti pojavili pa tako ni tražili dodatne podatke, rekao nam je prvi čovjek škvera Mateo Tramontana. Očito su se ipak fokusirali samo na Kraljevicu gdje se već gradi mega jahta za njihovu kompaniju, a koja bi kažu trebala biti prva u seriji luksuznih plovila. Inače velika očekivanja od prvog privatizacijskog kruga mogli su imati samo naivni. Naime cijena za svako ponuđeno brodogradilište koju bi po raznim osnovama u konačnosti morao platiti novi vlasnik mjeri se milijardama kuna.
Kada bi Vlada danas donijela odluku da prodaje navoze očišćene svih dugova njihovo vlasničko preuzimanje i dalje je avanturizam i teški poslovni rizik za svakog kupca koji nema sigurne ugovore za njihovo zapošljavanje najmanje pet godina. Budući da danas nitko u svijetu ne naručuje brodove a naši škverovi imaju ugovorenog posla za godinu, najviše dvije u kratkom roku bi se ponovno počeli gomilati enormni gubitci.
Tvrdnje kako ovo nije trenutak za prodaju navoza, a koje je Vlada ignorirala i otvorila proces s ovako poraznim rezultatom, ne samo što se pokazuju točnima već ukazuju da je i sama vlada u ovu veliku privatizacijsku priču ušla neozbiljno. Umjesto da je drugačijim pristupom potražila partnere u teškom procesu restrukturiranja naših navoza ispada da je tražila sponzore koji bi bili spremni uložiti milijarde koje nikada kroz brodograđevnu djelatnost ne bi vratili.
Nisu slučajno karte bacili na Končara računajući na njegovu financijsku potentnost, da bi im ovaj sada javno poručio, pa nisam lud bacati novac u vreću bez dna. I to je do sada njegova najiskrenija poruka oko potencijalne akvizicije hrvatskih navoza.