“Žalosti me spoznaja da se u našoj zemlji može nekoga strpati iza rešetaka na osnovu izjave dvojbenih svjedoka i nezapamćenog političko-medijskog pritiska.
Istina je voda duboka, ali treba imati hrabrosti zaroniti u nju’’, objavio je na svojoj Facebook stranici Miroslav Škoro, kandidat za predsjednika Republike. Škoro je istupio nakon što je razgovarao s Duškom Miočićem, odvjetnikom Matka Škalamere, osumnjičenog za napad na Dobrivoja Arsića, srpskog povratnika u Viškovu.
Nije ni prvi ni zadnji koji se javlja u povodu spomenutog incidenta jer u posljednja dva dana Škalameri kroz medije podršku pružaju njegovi susjedi, kolege iz Gorske službe spašavanja, pripadnici navijačke skupine Armada i brojni anonimci na društvenim mrežama, koji su “sigurni kako je Arsić izazivao pa dobio što je zaslužio”.
Što govori o kućnom odgoju onih koji opravdavaju mlaćenje 70-godišnjaka.
Možemo razumjeti kada prijatelji vjeruju u nedužnost bliskih osoba, teoretski, možda je Dobrivoje Arsić susjed kakvog ne bismo željeli u vlastitoj zgradi, ali ostaje činjenica da je on žrtva nasilja, kao što su to bili i bezrazložno pretučeni gosti kafića u Uzdolju kraj Knina.
Ako se još može shvatiti da prijatelj govori u prilog prijatelja, nemoguće je prihvatiti to što radi Miroslav Škoro.
O čemu se radilo, utvrdit će sud, međutim, kada se radi o nasilju, osumnjičeni završavaju u pritvoru. Recimo, posljednjih je godina dosta Srba provelo mjesece i mjesece u pritvoru na osnovi izjava dvojbenih svjedoka, koji su ih teretili za ratne zločine, a istrage su pokazale da su optužbe bile lažne.
U spomenutim slučajevima Škoro se nije oglašavao.
Ovaj njegov istup dio je prozirne igre u pokušaju pridobivanja desnih birača, kao što, iz potpuno istog razloga, Kolinda Grabar Kitarović nije osudila recentne slučajeve etnički motiviranog nasilja. Bio Matko Škalamera nevin ili kriv, političari su zadnji od kojih treba pomoć.