Umjesto premijera u Banskim dvorima će idućih mjeseci ordinirati predsjednički kandidat. Ivo Sanader svoje djelovanje sve više određuje ambicijom da se početkom iduće godine preseli na Pantovčak. Fokusiranje sa sadašnje na željenu novu funkciju nije dobro za državu. Nije dobro da premijerski poslovi budu podređeni interesima predsjedničke kampanje. Hrvatska, pogotovo u ovim kriznim vremenima, treba kompletnog predsjednika vlade. Nikako nekoga tko će premijersku poziciju odrađivati po devizi: drži vodu dok majstori odu.
Ali ulazak u predsjedničku utrku nije bez rizika ni po samog premijera Sanadera i njegovu ambiciju da količinom svoje moći, formalne i neformalne, uskoči u Tuđmanove cipele. Prvo, nije sigurno da će Majstor uspjeti realizirati svoje planove. Što ako izbore izgubi? Premda se javnosti sugerira kako Sanaderovo osvajanje Pantovčaka zavisi samo od njegove odluke, nešto će se ipak pitati i birači. A premijer je postao vrlo nepopularan. Pitanje je može li se to premostiti sve kad bi i postigao dogovor da bude jedini kandidat desnice. Na ruku mu ide to što nitko od dosada poznatih konkurenata nema tako zvučno ime. Ali izbori nikako nisu gotova stvar. Ako ne uspije, pa i dalje ostane na mjestu premijera, Sanaderov će se renome i utjecaj sigurno dodatno ruinirati.
Drugo, Sanaderovim kandidiranjem za šefa države, a pogotovo dobije li izbore, otvara se bitka za njegova nasljednika, na čelu HDZ-a i u vladi. Čak ako ih i sam izabere, što je vrlo vjerojatno, veliko je pitanje kako će to funkcionirati. HDZ je posljednjih godina pretvoren u stranku jednog čovjeka. Kada se Sanader, makar i samo formalno, povuče, što će ostati. Legije političkih patuljaka i poslušnika koji će - čim vođi ugledaju leđa - krenuti u međusobnu tarapanu. Ako bi kao najodaniju i najpodložniju - što bi mogao biti presudan kriterij - izabrao Jadranku Kosor, niti ona može kormilariti HDZ-om niti mu može osigurati dosadašnju razinu moći i utjecaja. Odlaskom sadašnjeg neprikosnovenog šefa HDZ ulazi u neizvjesnosti, postaje nestabilna, time automatski i oslabljena stranka.
Treće, veliko je pitanje što je s vladom ako se Sanader seli na funkciju šefa države. Već sada mu sve veći broj koalicijskih partnera koketira s drugim opcijama. Čim je šuškanje o premijerovu kandidiranju postalo ozbiljno, centrifugalne su sile ojačale. Najava povlačenja ministra Primorca samo je preludij onoga što bi se Sanaderovim odlaskom zaista dogodilo. Ako se kapetan evakuira, tko će htjeti ostati. Primorčeva ostavka zapravo je drugo ime za napuštanje broda kojem prijeti potonuće. Ako Sanader nije premijer, vlada postaje nestabilnija, scenariji njena rušenja lakše ostvarivi. Probni baloni o Mesićevu Trećem bloku pokazuju da je izvlačenje koalicijskih partnera iz vladajuće koalicije i vlade moguće, čak i realno. Premijerovo izmještanje na Pantovčak može oslabiti HDZ, oslabljena stranka teško može zadržati sadašnje saveznike, u tom slučaju i vlast je pod velikim upitnikom.
Osvajanje funkcije šefa države Ivo Sanader vidi kao način uvećavanja svoje moći. U svojim bi rukama objedinio kapacitete predsjednika Republike, premijera i vođe jedne od dvije najjače stranke. Ali ulaskom u ipak neizvjesnu predsjedničku utakmicu možda od gotovine pravi veresiju.