Srpski glas - kakav užas! Koliko je Srba glasalo za vas? - na to pitanje, s intonacijom svojevrsne optužnice, novoizabrani gradonačelnik Vukovara Željko Sabo ponovno mora odgovarati. Postavljeno mu je i u udarnoj političkoj emisiji nacionalne televizije. Nitko nije reagirao. Premda je pitanje sasvim jasno impliciralo diskvalifikaciju po nacionalnoj osnovi. Ne samo izabranog Saba nego i svih pripadnika srpske zajednice. Jer, njihovi se glasovi tretiraju kao manje vrijedni, drugorazredni, čak i kao kompromitirajući. Političar za kojega glasaju i Srbi postaje sumnjivac, pa se prisiljen opravdavati i objašnjavati, kao da je počinio neki krimen. U pristojnom društvu prebrojavanje po nacionalnoj osnovi smatra se nedopustivim. Nereagiranje HTV-ove voditeljice na takve ispade pretvara ih u normalnost.
Čovjek bi mislio da su te teme, koje spadaju u elementarnu demokraciju, u Hrvatskoj već apsolvirane. Pogotovo s obzirom na to da srpska stranka već drugi mandat sudjeluje u vladajućoj koaliciji i predstavnici Srba participiraju u Vladi. U Vukovaru je čak HDZ na lokalne izbore išao zajedno sa SDSS-om, pa su, dakle, i za njihova kandidata vjerojatno glasali i neki Srbi. Ali vukovarski je HDZ - ne videći vlastitu kontradikciju - napao Sabu optužbom o srpskim glasovima. Na toj su osnovi pokušali osporiti legitimitet njegova izbora i najavili formiranje nekakve “paralelne vlasti“.
Sabo ima čvrstu hrvatsku legitimaciju. Bio je vukovarski branitelj. Nakon pada grada, nekoliko je mjeseci proveo po srpskim logorima. Usto je i katolički teolog. Svoje vjerništvo učestalo svjedoči. Može biti ponosan ako je s takvim pedigreom uspio dobiti i srpske glasove. Za njega su glasali i mnogi Hrvati. Navodno je prevagu odnio zahvaljujući Vukovarcima koji žive u Zagrebu i za njega su snažno optirali. Izgleda da je izbornu pobjedu izborio prije svega nadnacionalnom dimenzijom svoga programa. Protivi se etničkom razvrstavanju koje u Vukovaru počinje od dječjeg vrtića. Zagovara premošćivanje dosadašnje podjele grada na nacionalne zajednice koje žive jedna uz drugu, a ne zajedno. Iz HDZ-a podrugljivo tvrde da je riječ o novom obliku bratstva i jedinstva. Hoće mu prišiti povratak u kontekst bivše države. Ali bratstvo među ljudima nikako nije neka opskurna zamisao. Ta je ideja uostalom u temeljima kršćanstva, na što se Sabo često referira. Negativno je samo ako se općeljudsko bratstvo razumije kao poništavanje individualizma i svake razlike. Još je negativnije ako se realizira nedemokratskim metodama, kao prisila, kako se u socijalističkoj Jugoslaviji prakticirala parola o bratstvu i jedinstvu.
Suprotno HDZ-ovu savezništvu sa Srbima, SDP-ov novi gradonačelnik Vukovara svoje glasače ne tretira kao Hrvate i Srbe nego prvenstveno kao građane životno zainteresirane za opći boljitak tog izmrcvarenog grada. U tome je bitna razlika. Da se razumijemo: HDZ-ovo svojedobno otvaranje mogućnosti da Srbi participiraju u vlasti - lokalnoj, kao i na nacionalnoj razini - predstavljalo je golem pomak. Ali, i kad su sjedili zajedno u vukovarskoj upravi, HDZ-ovi i SDSS-ovi članovi funkcionirali su prije svega kao Hrvati i Srbi. Novi gradonačelnik govori isključivo o građanima Vukovara. Ako Sabo uspije, bit će to definitivni izlazak njegova grada, pa onda i cijele Hrvatske, iz logike ratnih podjela.