Možda je naivno, ali još postoji nada da je ministrica obitelji Nada Murganić pustila u javnu raspravu Obiteljski zakon samo zato da bi svim mračnim silama koje ga žele nametnuti, nakon reakcija javnosti dokazala da to ne može proći. Od kada je ušla u Vladu, ministrica Murganić ostavljala je dojam umjerene, normalne žene koja je poput dobre mame zračila toplinom, a kao političarka u svakoj situaciji znala reagirati odmjereno, odgovorno i razumno.
Ova Karlovčanka, prema kojoj su se stranački kolege postavljali svisoka i s podcjenjivanjem komentirali da je u Vladu ušla s funkcije ravnateljice staračkog doma, nakon Bernadice Juretić došla je kao melem na ranu.
U jednom od prvih intervjua kao ministrica obitelji Murganić se osvrnula na aktualni Obiteljski zakon i rekla da u praksi daje dobre rezultate te jasno stavila do znanja da joj je na prvom mjestu dobrobit djece i obitelji. Činilo se da smo napokon dobili ministricu koja ima sluha za običnog, malog čovjeka i da će njena politika biti podređena potrebama građana, a da će ideološka prepucavanja, sukobe katedri obiteljskog prava i interese odvjetničkih lobija ostaviti po strani.
I sada nam je ta ista ministrica, dobra duša Banskih dvora, na glavu izlila kantu ledene vode.
Je li uopće svjesna da je to što se predlaže u Obiteljskom zakonu koji je pustila u javnu raspravu još gore i opasnije od onog čime danas mašu i prijete Željka Markić i Bruna Esih? Markić bi organizirala referendum za izmjenu izbornih propisa kako bi se umanjila prava nacionalnih manjina i već je mobilizirala političke snage koje bi manjinskim zastupnicima reducirale ovlasti i zabranile im da odlučuju o formiranju vlasti. Esih je manje suptilna u aktivnostima usmjerenim na raslojavanje društva i stvaranje manje vrijednih kategorija građana pa je otvoreno u Skupštini grada Zagreba prozvala Rome preispitujući subvencioniranje njihova školovanja.
Prva ide s pozicije nevladine udruge, druga s pozicije zastupnice gradske skupštine, a ministrica Murganić s pozicije središnje državne vlasti. Tekst zakonskog prijedloga koji je ministrica obitelji pustila u javnu raspravu, unatoč tome što nije dobio blagoslov Vlade, doživljava se kao prvi korak tima premijera Andreja Plenkovića da i zakonski definira građane prvog i drugog reda. Mračnim inicijativama Željke Marikić i Brune Esih koje bi pripadnike nacionalnih manjina obespravile i gurnule u kategoriju manje vrijednih, ministrica Murganić bi (ako stoji iza zakonskog prijedloga koji je pustila u raspravu) dodala i bračne parove bez djece, žene koje se nisu ostvarile kao majke, parove koji nisu pred matičarom ili svećenikom formalizirali svoju zajednicu... Pravo na razvod bi ostalo, ali bi se postupak maksimalno otežao i cijeli sustav bi bio u funkciji očuvanja braka kao najveće svetosti. Pa čak i kada se žena razvodi jer zajedno s djecom bježi od nasilnika, sustav bi ju zaustavio i učinio sve ne bi li je odvratio od rastave.
Ne ponudi li neko razumno objašnjenje zašto bi mijenjala Obiteljski zakon koji je na samom početku mandata ocijenila dobrim te izloži zašto u proceduru pušta propis koji omalovažava i vrijeđa čitave društvene skupine, onda to znači da se nakon Davora Ive Stiera, europarlamentarke Ivane Maletić i ministrica Murganić svrstala u aktivne rigidne konzervativne političke snage koje su već formirale čvrsto jezgro unutar HDZ-a, i u nedostatku potpore službene stranačke politike oslanjaju se na klerofašističke strukture izvan nje.
Dodatnu težinu cijeloj priči daje i javno priznanje premijera Plenkovića da je zakonski prijedlog pušten u raspravu bez njegova znanja i da se Vlada na bilo koji način o njemu očitovala. Doda li se tome da je posrijedi tekst koji je iniciran i osimišljen u mandatu bivše ministrice Bernardice Juretić, otvara se pitanje provodi li se to pod Plenkovićevim skutima politika onog HDZ-a koji je nakon redovnih parlamentarnih izbora ušao u Vladu, ali nije mogao dati premijera, te na kraju bio poražen u parlamentu i na unutarstranačkim izborima. Ne smije se smetnuti s uma da je HDZ na izvanrednim izborima osvojio vlast samo zato što se Tomislav Karamarko povukao s čela stranke, a na njegovo mjesto HDZ-ovci su izabrali Andreja Plenkovića kao političara umjerene desnice.
Izlišno je objašnjavati zašto se Bernardica Juretić zalagala za zakonski prijedlog u kojemu samu sebe svrstava u kategoriju manje vrijednih građana (u nekom trenutku joj je dojadila služba Bogu pa se razvela od njega i skinula odoru časne sestre, potom živjela u izvanbračnoj vezi, a sada kao udana žena po svom zakonu ne bi imala pravo na obiteljski status jer nema djecu) izlišno je tumačiti. To podsjeća na slučaj Alice Weidel koja je kao lezbijka preuzela vodstvo u profašističkoj stranci koja je prije par dana ušetala u Bundestag. Ali je teško shvatiti zašto se u raslojavanje i ponižavanje dijela građana aktivno uključila do jučer pristojna, razumna i stabilna političarka kao što je Nada Murganić. Ne ponudi li neko suvislo objašnjenje, valja zaključiti da se svrstala u one stranačke struje koje koriste fasadu pristojnog premijera i ispod nje aktivno provode konzervativnu revoluciju.