Žučljiva retorika političara i komentari čitatelja koji prate taj destruktivizam na internet stranicama i društvenim mrežama pretvorili su se u vrlo opasnu polugu radikalne polarizacije društva. Najbolji primjer za to je analiza onoga što se dešava s porukama na Twitteru veznim uz Brexit ili predsjednikovanje američkog predsjednika Trumpa. Radi se o porukama punima nepoštovanja, isključivosti pa i otvorene mržnje koje stvaraju privid opće podvojenosti društva pa i spremnosti na pravi građanski rat, dok zapravo vrlo mali broj korisnika proizvodi ogromni broj tih hejterskih Twitova. Marginalne grupe oštro suprotstavljenih radikala nameću atmosferu netolerancije u digitalnoj komunikaciji današnjice.
U zadnje vrijeme Britanija je svjedočila eksploziji izrazito otrovnih političkih tweetova u dva navrata – kod odluke ustavnog suda o pokušaju premijera Borisa Johnsona da izigra britanski parlament te nakon njegovog zapaljivog obraćanja parlamentu. U trenutku kad je Johnson ocijenio upozorenja da neki političari primaju zbog političke debate čak i prijetnje smrću kao budalaštinu, krenuo je prljavi digitalni rat riječima. Samo na Twitteru generirano je oko 2 milijuna tweetova mrziteljskog sadržaja. Pri tome Twitter tvrdi da je algoritmima uspio otkloniti oko 50 posto uvredljivih tweetova. Takve tweetove definiraju kao „grube, nerazumne komentare bez poštovanja koji mogu natjerati da napustite diskusiju“. Na dan Johnsonove zajedljive debate praćene malicioznim komentarima oporbe, broj 'zločestih' Twitova skočio je 392 posto u odnosu na prethodnih također 'otrovnih' 6 dana.
Najotrovniji u toj kampanji mržnje i netolerancije bili su pro-Brexit korisnici Twittera koji su poslali uvjerljivo najveći udio otrovnih tweetova britanskim parlamentarnim zastupnicima s kojima se ne slažu. Slijede grupa koja se protivi izlasku EU, te nešto manji broj onih koji jednostavno ne vole konzervativce. Sami konzervativci, Laburisti i posebno Liberali u puno manjoj su mjeri skloni toksičnom tweetanju.
Glavni na udaru zlih tweetova su naravno oni najpoznatiji. Prednjači Johnson na kojeg je adresirano više od 6,5 tisuća mrziteljskih poruka, a pratio ga je Jeremy Corbin s 3,1 tisućom uvredljivih poruka.
Posebno su loše prošli i oni s kojima su se lideri verbalno razračunavali – tako je nakon pomalo uvredljive Johnsonove opaske na njezin račun Paula Sherriff počela primati po 100 prijeteće-uvredljivih poruka svakih sat vremena. Inače, žene-političarke su omiljene mete svih skupina netolerantnih mrzitelja u digitalnoj komunikaciji.
Suvremeni mrzitelji sve su uspješniji su u izbjegavanju pravila moderiranja koji primjenjuju pametni algoritmi velikih Internet divova. „Velika je razlika između bijesa, agresije i drugih tipičnih sentimentalnih kategorija i govora mržnje koji mogu biti kompleksni, nebulozni, indirektni i implicitni te ih stoga alati teško mogu otkriti“, objasnio je Bertram Vidgen koji je doktorirao govor mržnje na The Alan Turning Instituteu.
Istraživanje koje je proveo u Sjedinjenim država Pew Research Center otkrilo je kako čak 97 posto tweetova koji se tiču nacionalne politike dolazi od samo 10 posto korisnika. Radi se o vrlo ozbiljnom istraživanju koje je promatralo što se događa s tweetovima godinu dana 2018.-2019. godine.
U Sjedinjenim državama su s političkim tweetovima posebno aktivni oni koji ne podržavaju Trumpovu retoriku; oni proizvode 80 posto političkih tweetova. Oni koji pak podržavaju Trumpa tome pridonose s 10 posto tweetova.
Istraživanje je, nadalje, razotkrilo da je visoki broj onih koji tweetaju te tako kreiraju 'društvenu atmosferu' na neki način uključen u politiku.
Komunikacija na društvenim mrežama postala je poput konvencionalnog oružja za političko ratovanje. Otkako je pokrenut impeachment američkog predsjednika s desničarskih Twitter računa idu serijske salve napada na dužnosnike zadužene za provedbu istrage protiv Trumpa. Retorika je doista žestoka: te ljude optužuju da su lažljivci i izdajnici, zaključuje se kako je za takve jedina pravedna kazna smrtna presuda i izvođenje pred streljački vod.