TOMISLAV ŽIDAK IZ BRAZILA Kovač je opravdao očekivanja, zaslužio je biti dugoročno rješenje

Bio je veliki i vrlo neobičan tjedan u životu hrvatske reprezentacije. Počelo je pljačkom japanskog suca na premijeri u Sao Paulu, zatim je uslijedio silenzio stampa zbog golišavih fotografija naših nogometnih zvijezda u času opuštanja, fotografija koje su obišle svijet. Uoči utakmice s Kamerunom strepnja se mogla očitati na licima glavnih aktera naše nogometne priče, da bi nakon trijumfalnog rezultata u srijedu svima kamen pao sa srca. Igrači su obustavili šutnju za medije, od mržnje do ljubavi nije tako dug put.

Tražite li glavna lica prvog tjedna SP-a, možda će vas iznenaditi naš izbor. Ivan Perišić je heroj ovog Mundijala, all round igrač, kojega izbornik Kovač “šalta” s jedne na drugu stranu. Gdje curi, tu je Perišić. Protiv Brazila se dobro snalazio na poziciji krilnog napadača na desnoj strani, a protiv Kameruna je po izboru najuglednijih svjetskih agencija proglašen igračem utakmice. Makar je Mario Mandžukić zabio dva gola, nogometni komentatori su procijenili da ukupni Perišićev učinak, plus fantastičan gol, zaslužuje epitet igrača utakmice. Nogometaš, koji je vrlo prosječno odigrao kvalifikacije, razbudio se pod ravnanjem Nike Kovača. Perišić je danas jedna od najčvršćih komponentni mentalne momčadi Nike Kovača.

Na drugu poziciju, naravno, po subjektivnoj procjeni, postavio sam Ivicu Olića. Vječiti mladić nas je sve po tko na koji put iznenadio “pobjedom nad biologijom”. Olićeva karijera je dugovječna, kao da u sebi nosi neki gen Ćire Blaževića. I u današnjem, fizički iznimno zahtjevnom nogometu, Olić dominira. Ponekad se zaigra i zaplete u neki komplicirani dribling ili fintu, ali njemu je sve dopušteno jer Olić nas je toliko puta demantirao kada smo ga slali u penziju ili kad smo sumnjali u njegovu tehničku perfekciju. Nakon ovog prvenstva definitivno spada među pet najvećih hrvatskih igrača novije generacije.

Darijo Srna i Luka Modrić važne su karike Kovačeva sustava, međutim, ispred njih je danas “king of jungle”, Mario Mandžukić, koji je na svom prvom SP-u krenuo u lov za najboljeg strijelca. Makar je propustio prvu utakmicu, samo je za jedan gol slabiji od Müllera, a u ravnini je sa svojim drugim klupskim kolegom Robbenom, autorom najljepšeg nogometnog poteza na ovom Mundijalu. I nije li zanimljivo da su Müller, Robben i Mandžukić iz Bayernove svlačionice, i da je Josep Guardiola sumnjao u sve. Robbena se htio riješiti, Müller je opstao samo zato što se zove Müller, a Mandžukiću je sudbinu zapečatio Lewandowski. A tri Bayernova mušketira na četiri su utakmice zabila sedam golova. Način na koji je Mandžukić zabio treći gol Kamerunu potvrdio je njegovu superiornost u igri glavom, kojoj ne može parirati niti jedna obrana. Ni brazilska...

Sve češće govorimo o mentalnoj čvrstoći naše momčadi. I taj segment je potvrda Kovačeve sustavnosti, koji je odabrao ansambl anonimnih trenera, koji “svira” kao Bečka filharmonija. Od Pletikose do Olića i Mandžukića. Dok je njegova momčad drobila Kamerun, niti jedan mišić na njegovu licu nije se trznuo, čak i u euforičnim trenucima zadržat će mir i koncentraciju. Zamislite da je Slaven Bilić mogao stišati svoj mediteranski temperament i biti miran poput Nike Kovača, Hrvatska bi 2008. godine vjerojatno igrala u finalu EP-a.

Izbornik je u samo šest utakmica opravdao očekivanja, i čak ako ga pogodi “crna strijela” i ne ostane li na nogama nakon utakmice s Meksikom, on bi trebao biti naše opredjeljenje. Hrvatska je dugo živjela na krhkim temeljima improvizacije, između euforije i depresije, za novo nogometno doba treba nam baš ovakav čovjek. Otvoren, iskren, nedodirljiv za nogometne mešetare, suzdržan prema medijima, koji zna dozirati broj svojih naslovnih stranica, kojega ne mogu iz ravnoteže izbaciti kuloarske priče žutih magazina, ni podmetanja, ni ljubomora kolega trenera. On gradi mentalnu momčad i siguran sam da će uspjeti. Možda već na ovom Mundijalu...