ZAGREB - Novac koji je država početkom devedesetih godina dobila od prodaje stotina tisuća društvenih stanova, iako je zakonski bio namijenjen za sasvim druge svrhe, dan je na korištenje uskoj grupi ljudi, među kojima velikim dijelom i generalu Vladimiru Zagorcu, za navodnu kupnju oružja za obranu Hrvatske, otkrila je policijska kriminalistička obrada provedena 2002., do čijih je rezultata došao Jutarnji list.
Novac je dijeljen krajnje netransparentno, uz upitnu legalnost i legitimitet, bez kontrole o tome kako se troši, a u tome su sudjelovali ne samo tadašnji državni vrh nego i hrvatske banke koje su, katkad samo na temelju rukom pisanih potvrda, milijunske iznose isplaćivale u kešu ili transakcijom na račune u stranim bankama.
IMOVINA I POSLOVI GENERALA ZAGORCA
I u jednom i u drugom slučaju bilo je malverzacija. Kao što se dio novca iz Villacha trošio u razne svrhe, od kupnje predsjedničkog Challengera, do plaćanja troškova transplantacije bubrega za pokojnog Stjepana Spajića, tako ni novac od prodaje društvenih stanova - sudeći prema indicijama iz istrage - nije trošen isključivo za naoružavanje.
Je li tih 35 milijuna američkih dolara, s navodnog računa u banci Bawag u Grazu, a o kojima je progovorio optuženi Hrvoje Petrač, također kapital od prodaje društvenih stanova koji je ostao nepotrošen i prepušten ljudima poput Zagorca ili čak Petrača da ga troše u privatne svrhe?
Na to bi trebalo odgovoriti Državno odvjetništvo, koje je sada, čini se, spremno nastaviti ondje gdje je završila kriminalistička obrada iz 2002. godine. Najdragocjeniji dokumenti iz te istrage su papiri do kojih je policija došla u nizu razgovora s involviranim osobama. Dokumenti o prebacivanju prihoda od prodaje društvenih stanova na strane i privatne račune nisu se, kako doznajemo, čuvali ni u Ministarstvu financija, ni u Ministarstvu obrane, ni u Uredu Predsjednika, nego u privatnim arhivama ljudi koji su u tome sudjelovali.
Iz tih dokumenata vidljivo je kako je Biljana Sučić, tajnica tadašnjeg ministra financija Joze Martinovića, očito po nalogu svojih pretpostavljenih (ministra Martinovića te ministra Gojka Šuška, a vjerojatno uz znanje predsjednika Franje Tuđmana), ispisivala naloge vodećim hrvatskim bankama da s računa na koje se slijevao novac od prodaje društvenih stanova isplaćuju iznose koji su varirali od stotinjak tisuća dolara do četiri milijuna dolara.
Na njezinim dopisima, među bankama u koje treba prebaciti novac, navode se Bank of New York u New Yorku, Bank Austria u Grazu i druge.
Tako je novac od prodaje društvenih stanova utrošen u svrhe koje nisu bile propisane Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i Uredbom o dodatnom osobnom popustu kod kupnje stana u devizama.
Zakon je, naime, propisivao da se novac od prodaje stanova koristi za obnovu ratom razrušenih objekata, denacionalizaciju, za namjene utvrđene proračunom Republike Hrvatske i slično. Biljana Sučić radila je u Ministarstvu financija i u vrijeme Račanova ministra Mate Crkvenca, samo što je tada već promijenila ime u Terezija Barbarić. Osim nje, dosta saznanja o curenju novca od prodaje stanova trebao bi imati i Branko Štulić, dugogodišnji pomoćnik ministra financija, koji je trenutno pomoćnik ministra kulture za izvršenje proračuna.
On je također potpisivao naloge za isplatu, među ostalim i 80.000 njemačkih maraka Tomislavu Marčinku za opremanje televizijskog studija na južnom bojištu, pri čemu je nalog bio naslovljen na Tomislava Marčinka kao privatnu osobu, a ne HRT-u, gdje je Marčinko tada bio urednik televizijskog informativnog programa.
Saznanja iz istrage od prije četiri godine dobivaju novu vrijednost sada, kad je na suđenju za organiziranje otmice Zagorčeva sina optuženi Hrvoje Petrač počeo prozivati generala Vladimira Zagorca za skrivene račune na kojima još ima novca namijenjenog kupnji oružja.
Izvor iz državnog vrha, govoreći pod uvjetom anonimnosti, to nam je objasnio ovako: - Dosad smo bili u začaranom krugu jer banke ne žele dati podatke dok nije otvoren kazneni postupak, a kazneni postupak ne možeš otvoriti dok ne dobiješ podatke banke. Situacija u kojoj su se dvojica sudionika tih poslova počela međusobno optuživati otvara nam prostor da pokrenemo postupak koji dosad nismo mogli pomaknuti s mrtve točke.
Vladimir Zagorec, prijašnji glavni logističar MORH-a, na obnovljenom suđenju Hrvoju Petraču i ostalima za otmicu njegova sina Tomislava, izričito je negirao da je imao ijedan račun u Bawag banci u Grazu, a kamoli šifrirani račun s 35 milijuna dolara.
Petrač ga je najprije pitao zna li za Bawag banku u Grazu, na što je Zagorec odgovorio da zna kako ta banka ima poslovnice po cijeloj Austriji. Sljedeće je pitanje bilo je li imao račun u toj banci. Zagorec je decidirano rekao kako ni on ni njegova firma nisu imali račun u Bawagu.
Objasnivši zašto sve to pita, Petrač je ustvrdio da mu je Zagorec davao šifru tajnog računa u Bawag banci u Grazu s kojega je za njega trebao prebaciti 35 milijuna dolara u neku drugu banku. Prema Petračevim riječima, radilo se o šifriranom računu kojemu je, nakon smrti dr. Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Joze Martinovića, pristup imao samo Vladimir Zagorec. Petrač navodno nije pristao na Zagorčevu ponudu.
Ovaj isječak svjedočenja Vladimira Zagorca postaje još zanimljiviji ako ga se usporedi s transkriptima Zagorčevih telefonskih razgovora snimljenih uz odgovarajući sudski nalog tijekom otmice njegova sina u veljači 2004. godine. Iz transkripata snimljenih razgovora lako se da zaključiti je li Zagorec govorio istinu u vezi s Bewagom. Iz njih je vidljivo da Zagorec spominje upravo tu banku u Grazu na dan kada se tražila garancija za dobivanje 1,5 milijuna eura iz Hypo banke u Zagrebu. (H. Appelt i Ž. Petrušić)
Kako doznajemo, tužitelji nisu podigli kaznenu prijavu jer su dokumenti, iako daju vrlo čvrste indicije, toliko nespretno pisani da bi na sudu bilo lako postaviti pitanje njihove vjerodostojnosti.
To, međutim, govori o drugoj razini problema: kako su hrvatske banke - na temelju tako improviziranih i neuobičajenih naloga - uopće pristajale isplaćivati milijunske iznose? Kad bi tužiteljstvo na sudu iznijelo dokaze da su vodeće hrvatske banke isplaćivale milijune na temelju papira koje normalna banka ne bi uvažila, to bi bila vrlo neugodna situacija i za hrvatske bankare koji su još i danas na svojim funkcijama. (T. K.)
Dvije trećine stanova, pak, kupljeno je na kredit od 30-ak godina, a njihova je vrijednost oko milijardu eura. Mjesečno se uplaćuje oko 4,5 milijuna eura za tu svrhu, od čega 55 posto treba ići u državnu blagajnu, a 45 posto lokalnoj samoupravi. (K. T.)
Tomislav Krasnec
Novac je dijeljen krajnje netransparentno, uz upitnu legalnost i legitimitet, bez kontrole o tome kako se troši, a u tome su sudjelovali ne samo tadašnji državni vrh nego i hrvatske banke koje su, katkad samo na temelju rukom pisanih potvrda, milijunske iznose isplaćivale u kešu ili transakcijom na račune u stranim bankama.
IMOVINA I POSLOVI GENERALA ZAGORCA
TRANSKRIPTI RAZGOVORA ZAGORCA S OTMIČARIMA
Na taj način odneseno je najmanje 300 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. To je samo gruba svota do koje je policija došla u opsežnoj istrazi. Policija je, dakle, otkrila da se novac za kupnju oružja za vrijeme međunarodnog embarga gomilao kroz dva kanala: jedan je skupljanjem donacija iz dijaspore (račun u Villachu), a drugi je prebacivanjem prihoda od prodaje društvenih stanova.
| Novac od prodaje društvenih stanova utrošen je u svrhe koje nisu bile propisane Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i Uredbom o dodatnom osobnom popustu kod kupnje stana u devizama |
Je li tih 35 milijuna američkih dolara, s navodnog računa u banci Bawag u Grazu, a o kojima je progovorio optuženi Hrvoje Petrač, također kapital od prodaje društvenih stanova koji je ostao nepotrošen i prepušten ljudima poput Zagorca ili čak Petrača da ga troše u privatne svrhe?
Na to bi trebalo odgovoriti Državno odvjetništvo, koje je sada, čini se, spremno nastaviti ondje gdje je završila kriminalistička obrada iz 2002. godine. Najdragocjeniji dokumenti iz te istrage su papiri do kojih je policija došla u nizu razgovora s involviranim osobama. Dokumenti o prebacivanju prihoda od prodaje društvenih stanova na strane i privatne račune nisu se, kako doznajemo, čuvali ni u Ministarstvu financija, ni u Ministarstvu obrane, ni u Uredu Predsjednika, nego u privatnim arhivama ljudi koji su u tome sudjelovali.
Iz tih dokumenata vidljivo je kako je Biljana Sučić, tajnica tadašnjeg ministra financija Joze Martinovića, očito po nalogu svojih pretpostavljenih (ministra Martinovića te ministra Gojka Šuška, a vjerojatno uz znanje predsjednika Franje Tuđmana), ispisivala naloge vodećim hrvatskim bankama da s računa na koje se slijevao novac od prodaje društvenih stanova isplaćuju iznose koji su varirali od stotinjak tisuća dolara do četiri milijuna dolara.
|
Zakon je propisivao da se novac od prodaje stanova koristi za obnovu ratom razrušenih objekata, denacionalizaciju, za namjene utvrđene proračunom Republike Hrvatske i slično
|
Tako je novac od prodaje društvenih stanova utrošen u svrhe koje nisu bile propisane Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i Uredbom o dodatnom osobnom popustu kod kupnje stana u devizama.
Zakon je, naime, propisivao da se novac od prodaje stanova koristi za obnovu ratom razrušenih objekata, denacionalizaciju, za namjene utvrđene proračunom Republike Hrvatske i slično. Biljana Sučić radila je u Ministarstvu financija i u vrijeme Račanova ministra Mate Crkvenca, samo što je tada već promijenila ime u Terezija Barbarić. Osim nje, dosta saznanja o curenju novca od prodaje stanova trebao bi imati i Branko Štulić, dugogodišnji pomoćnik ministra financija, koji je trenutno pomoćnik ministra kulture za izvršenje proračuna.
On je također potpisivao naloge za isplatu, među ostalim i 80.000 njemačkih maraka Tomislavu Marčinku za opremanje televizijskog studija na južnom bojištu, pri čemu je nalog bio naslovljen na Tomislava Marčinka kao privatnu osobu, a ne HRT-u, gdje je Marčinko tada bio urednik televizijskog informativnog programa.
Saznanja iz istrage od prije četiri godine dobivaju novu vrijednost sada, kad je na suđenju za organiziranje otmice Zagorčeva sina optuženi Hrvoje Petrač počeo prozivati generala Vladimira Zagorca za skrivene račune na kojima još ima novca namijenjenog kupnji oružja.
Izvor iz državnog vrha, govoreći pod uvjetom anonimnosti, to nam je objasnio ovako: - Dosad smo bili u začaranom krugu jer banke ne žele dati podatke dok nije otvoren kazneni postupak, a kazneni postupak ne možeš otvoriti dok ne dobiješ podatke banke. Situacija u kojoj su se dvojica sudionika tih poslova počela međusobno optuživati otvara nam prostor da pokrenemo postupak koji dosad nismo mogli pomaknuti s mrtve točke.
Vladimir Zagorec, prijašnji glavni logističar MORH-a, na obnovljenom suđenju Hrvoju Petraču i ostalima za otmicu njegova sina Tomislava, izričito je negirao da je imao ijedan račun u Bawag banci u Grazu, a kamoli šifrirani račun s 35 milijuna dolara.
Petrač ga je najprije pitao zna li za Bawag banku u Grazu, na što je Zagorec odgovorio da zna kako ta banka ima poslovnice po cijeloj Austriji. Sljedeće je pitanje bilo je li imao račun u toj banci. Zagorec je decidirano rekao kako ni on ni njegova firma nisu imali račun u Bawagu.
Objasnivši zašto sve to pita, Petrač je ustvrdio da mu je Zagorec davao šifru tajnog računa u Bawag banci u Grazu s kojega je za njega trebao prebaciti 35 milijuna dolara u neku drugu banku. Prema Petračevim riječima, radilo se o šifriranom računu kojemu je, nakon smrti dr. Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Joze Martinovića, pristup imao samo Vladimir Zagorec. Petrač navodno nije pristao na Zagorčevu ponudu.
Ovaj isječak svjedočenja Vladimira Zagorca postaje još zanimljiviji ako ga se usporedi s transkriptima Zagorčevih telefonskih razgovora snimljenih uz odgovarajući sudski nalog tijekom otmice njegova sina u veljači 2004. godine. Iz transkripata snimljenih razgovora lako se da zaključiti je li Zagorec govorio istinu u vezi s Bewagom. Iz njih je vidljivo da Zagorec spominje upravo tu banku u Grazu na dan kada se tražila garancija za dobivanje 1,5 milijuna eura iz Hypo banke u Zagrebu. (H. Appelt i Ž. Petrušić)
Tajna Bawag banke u Grazu
|
Kako doznajemo, tužitelji nisu podigli kaznenu prijavu jer su dokumenti, iako daju vrlo čvrste indicije, toliko nespretno pisani da bi na sudu bilo lako postaviti pitanje njihove vjerodostojnosti.
To, međutim, govori o drugoj razini problema: kako su hrvatske banke - na temelju tako improviziranih i neuobičajenih naloga - uopće pristajale isplaćivati milijunske iznose? Kad bi tužiteljstvo na sudu iznijelo dokaze da su vodeće hrvatske banke isplaćivale milijune na temelju papira koje normalna banka ne bi uvažila, to bi bila vrlo neugodna situacija i za hrvatske bankare koji su još i danas na svojim funkcijama. (T. K.)
Isplate uz improvizirane nalogeSve te dokumente do kojih se došlo tijekom kriminalističke obrade 2002. policijski su istražitelji predali USKOK-u, ali do danas nije podignuta kaznena prijava, nego je sve stalo u fazi pretkaznenog postupka. |
Dvije trećine stanova, pak, kupljeno je na kredit od 30-ak godina, a njihova je vrijednost oko milijardu eura. Mjesečno se uplaćuje oko 4,5 milijuna eura za tu svrhu, od čega 55 posto treba ići u državnu blagajnu, a 45 posto lokalnoj samoupravi. (K. T.)
Kako su se otkupljivali stanoviPočetkom 90-ih u Hrvatskoj je, po povlaštenim uvjetima, otkupljeno oko 315.000 društvenih stanova. Društveni stanovi prodavali su se građanima uz veliki popust od 30 do 50 posto te plaćali odjednom i u devizama (starom deviznom štednjom). Jedna trećina stanova otkupljena je jednokratnom uplatom, odnosno gotovinom, za što je odmah uplaćeno oko 400 milijuna eura. |
Tomislav Krasnec