Slovenska ambasadorica u Hrvatskoj Smiljana Knez održala je predavanje o vanjskoj politici svoje zemlje iz kojeg se može izvući nekoliko važnih poruka Hrvatskoj (izjave citiramo prema tekstu koji je objavila HINA).
1. Granični spor je otvoreno pitanje do mjere koja se odnosi na provedbu arbitražne odluke
Slovenija se već nalazi u izbornom dobu, traju predsjednički, a na ljeto su važni parlamentarni izbori koji trebaju definirati je li konačno, nakon potresa od 2011. godine, s izborima 2014. godine postignuta stabilnost. No, i u takvoj se situaciji Hrvatska ponaša kao da se ništa nije dogodilo. Ambasadorica Knez ističe: “S hrvatske strane trebaju doći neki konkretni prijedlozi”. U Jutarnjem smo više puta isticali da je arbitražna odluka - ne zanemarujući njezinu kompromitiranost - za Hrvatsku dobro rješenje. Te da bi bilo državnički mudro (no, gdje su ti državnici?) prihvatiti dogovor i na temelju te, za Sloveniju vitalno važne odluke, pronaći rješenje. I za domaće ga potrebe nazvati bilateralnim.
Zašto?
Ambasadorica Knez daje precizan odgovor: “Zbog otvorenih pitanja, prvenstveno oko graničnog spora, razina povjerenja između dvije zemlje nije visoka i stoga unutar EU-a ne surađujemo koliko trebamo". Hrvatska se ne može pohvaliti brojnim saveznicima unutar EU, a u situaciji redefiniranja budućeg ustroja bit će nužno znati se smjestiti u neku skupinu: mediteranska nas je odbila, Višegradska se (hvala Bogu) rastače tako da nam se otvara mogućnost reducirane Habsburške linije Zagreb - Ljubljana - Beč, uz moguće pridruživanje Bratislave. No, treba nešto poduzeti.
2. Zašto rješenje nije inicijativa Triju mora?
I rodonačelnica te ideje, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je u intervjuu za Jutarnji rekla kako nije riječ o institucionaliziranoj inicijativi, već o platformi za razvijanje projekata u povezivanju tog prostora prometno, digitalno, poslovno. Okuplja čak 16 članica od kojih neke imaju bitno suprotstavljene ideje budućnosti razvoja EU, primjerice Poljska (jačanje nacionalne države) i Baltičke zemlje (zainteresirane za snažniju integraciju).
Ambasasdorica Knez je dala tumačenje koje cijelom projektu daje novu dimenziju koja dosad nije bilo dovoljno isticana: “Ideja o povezivanju sjevera i juga Europe nije loša, ali taj proces mora imati inkluzivan karakter kako ga se ne bi gledalo kao na stvaranje podjela unutar EU-a. Ta inicijativa mora u svoj rad više uključiti Europsku komisiju".
Ovo je značajna poruka kakvu dosad nismo čuli i čiji su dosezi daleko veći od ambasadorskog istupa. I treba je imati u vidu kako bi budućnost Inicijative bila uspješna.
3. Hrvatska i Schengen
Slovenija će uvijek koristiti svoje prednosti kako bi Hrvatsku natjerala na ustupke. Takav je genotip slovenske politike (stvari se možda promijene kad se maknu ministar vanjskih poslova Karl Erjavec i lider opozicije Janez Janša, ali to se čeka već jako dugo i čekat će se još). I da bi Hrvatska ostvarila ovaj važan cilj (već se radi na formiranju vojnog Schengena pa bi se moglo dogoditi da Hrvatska bude članica ovog, a ne civilnog što bi bio ozbiljan paradoks) važno je riješiti granično pitanje. No, ono nije i neće biti jedina prepreka. Ambasadorica Knez je na sebe preuzela ulogu “glasnika” koji nosi loše vijesti (a čuli smo ih već i od nekih drugih zemalja, Nizozemske, Njemačke, Belgije...). Eto ih: "Imate vrlo dugu i neriješenu granicu s BiH, vrlo složenu situaciju glede granice sa Srbijom (...) mora se znati gdje su granice", istaknula je i dodala da se, što se tiče ulaska Hrvatske u Schengen, "nada najboljem”. U ovo potonje ne treba sumnjati jer bi i Sloveniji bilo jeftinije (što je u deželi važan faktor političkog razmišljanja) da se schengenska granica prebaci dalje na istok. No, opet se spotičemo o pitanje hrvaskog rješavanja graničnih pitanja gdje se nikakav napredak niti ne nazire. I zato moramo biti spremni na činjenicu da i budemo tehnički spremni, ali da se odluka (ne samo zbog Slovenije) zbog političkih kriterija odloži.
Ovo predavanje ne može biti trenutak da vlada počne djelovati, ali svakako može biti otvaranje unutarnjeg dijaloga o hrvatsko slovenskim odnosima u svjetlu buduće EU, te hrvatske politike rješavanja otvorenih pitanja sa susjedima. Agrokor je ipak samo jedan, važan, ali jedan segment te politike. Na koju nas opet drugi moraju podsjećati i poticati.