Mnogi znanstvenici smatraju da djeca koja strani jezik krenu učiti prije puberteta govore toliko dobro da ih je teško razlikovati od izvornih govornika. Istraživanja pokazuju da je strani jezik najbolje učiti prije desete godine jer su djeca do te dobi sposobna brže naučiti i zapamtiti jezik te ga govoriti bez naglaska. Naime, što su djeca mlađa, to su uspješnija u imitiranju novih zvukova pa ako Vam se činilo da djeca strane jezike govore bolje od Vas, znajte da je biologija na njihovoj strani.
NEUROPLASTIČNOST Naš je mozak magični svijet koji se mijenja uslijed različitih iskustava, sazrijevanja i učenja. Upravo ta sposobnost mozga da se mijenja i reorganizira naziva se neuroplastičnošću, a osobito je izražena kod male djece. Budući da je mozak djece prilagodljiviji u odnosu na odrasle, pretpostavlja se da će dijete brže i lakše naučiti nove informacije pa tako i strani jezik. Zato je važno dijete izlagati stranom jeziku što ranije. Djeca koja u ranom djetinjstvu gledaju crtiće u kojima glas posuđuju izvorni govornici ili slušaju pjesmice na stranom jeziku uspješnije uče strani jezik, lakše razumiju gramatiku stranog jezika te češće govore jezik bez naglaska. Dobar primjer takvog načina učenja su škole Helen Doron. Primjerice, na tečaju Fun with Flupe, koji je namijenjen djeci od 4 do 5 godina, djeca uče 25 pjesama te gledaju 12 epizoda crtića prilagođenog uzrastu.
NESVJESNO UČENJE Djeca i odrasli strane jezike uče na različiti način. Pri učenju stranog jezika kod djece su više aktivirani dijelovi mozga koji kontroliraju nesvjesne akcije. Zbog toga se ponekad čini da djeca „pokupe“ strane riječi i fraze s lakoćom. Primjerice, kada slušate istu pjesmu nekoliko puta naučite ritam i riječi te pjesme bez obzira sviđa li vam se ona ili ne. To je nesvjesno učenje koje se može usporediti s načinom na koji djeca uče jezike. Odrasli su, pak, skloniji kompleksnijem i svjesnijem učenju. Zbog toga je nekada u odrasloj dobi teško učiti strani jezik jer je potrebna pažnja, volja i trud.
KRITIČNO RAZDOBLJE Nadalje, pojedini istraživači vjeruju kako je ljudski mozak prirodno „podešen“ za učenje stranog jezika tijekom djetinjstva i rane adolescencije, odnosno, vjeruju da postoji kritični period za usvajanje jezika. Jedan je znanstvenik definirao kritični period za usvajanje jezika kao period između rođenja i puberteta. U tom periodu lijeva hemisfera mozga, vođena maturacijskim i iskustvenim silama, specijalizira se za učenje jezika. Pretpostavlja se da taj proces specijalizacije završava prije puberteta te da se nakon puberteta jezik ne uči putem neuralnih sustava specijaliziranih za jezik, već putem mehanizama zaduženih za učenje općenito. Grupa znanstvenika tako je odlučila testirati koliko su kineski i koreanski doseljenici u SAD uspješno usvojili engleski jezik s obzirom na dob dolaska u SAD i godine boravka u SAD-u. Rezultati su pokazali da što su bili mlađi prilikom dolaska u SAD, to su bolje naučili engleski jezik. Odnosno, utvrđena je povezanost boljeg uspjeha na testu engleskog jezika s ranijom dobi dolaska u SAD, ali je ta povezanost bila linearna samo do pubertetske dobi. Performans na testu engleskog jezika kod osoba koje su doselile nakon puberteta nije bio povezan s dobi dolaska u SAD, ali što je još važnije, njihov uspjeh na testu bio je veoma poražavajuć. Dakle, ovo je istraživanje pokazalo da su djeca uspješniji učenici stranog jezika od odraslih te da su doista sposobna dobro naučiti strani jezik ako ga dovoljno rano krenu učiti.
Izražena neuroplastičnost dječjeg mozga, nesvjesno učenje i posebna podešenost mozga za učenje jezika u djetinjstvu pomažu djeci u uspješnom učenju kako materinskog, tako i stranih jezika. Dječji mozak obiluje sinapsama, što znači da svako dijete ima velik kapacitet za učenje ne jednog, već nekoliko jezika. Stoga pokušajte svoju djecu izložiti stranom jeziku što prije jer biti u korak s dječjim razvojem i kritičnim razdobljima za usvajanje pojedinih vještina znači ostvarivati najbolje rezultate.