Upravo počinje peta revolucija

Da upravo prolazimo kroz onu fazu razvoja civilizacije u kojoj utjecaj tehnologije na društvo - ali i društva na tehnologiju - prolazi kroz svoj vrhunac, složit će se jednako najvrsniji tehnološki vizionari kao i oni koji ponajbolje teoretiziraju razvoj društva.



Dvojica naročito istaknutih pripadnika tih naizgled nimalo bliskih profesija, birani kao da je bila riječ o rigoroznom natječaju kojim se traže baš stereotipni predstavnici obje skupine, posljednjih su tjedana istodobno oduševili, zaintrigirali, razjarili i uzurpirali misli mnogih koji diljem planeta žive od jednog ili drugog zanata, i to svojim posve odvojenim teorijama o pet revolucijskih faza kroz koje je čovječanstvo prošlo u svojoj najmodernijoj povijesti.



Tehnološka teorija




Oni su Steve Ballmer, generalni direktor Microsofta, informatičkog giganta koji diktira globalni razvoj tehnologije posljednja tri desetljeća, i Clay Shirky, publicist, teoretičar novih medija i sociološki konzultant čija se predavanja doživljavaju kao propovijedi. Obojica su personifikacije onoga čime se bave - Ballmer cijele informatičke industrije, a Shirky svekolike društvene znanosti - pa bi obojici zacijelo laskala alegorija po kojoj je Ballmer zapravo Shirky u svijetu tehnologije, a Shirky u svijetu sociologije - Ballmer.



Govoreći na nekim od najznačajnijih svjetskih skupova, Ballmer u posljednje vrijeme hipnotizira svoju publiku pričajući o tome kako je razvoj tehnologije prošao kroz četiri revolucionarne faze te kako se upravo događa peta tehnološka revolucija, ona u kojoj čovjek više ne mora razumjeti tehnologiju, nego tehnologija čovjeka.



Shirky, s druge strane, svoj auditorij očarava pričom o četiri komunikacijske revolucije koje smo proživjeli i o petoj koju proživljavamo sada - onu u kojoj, slično kao što zaključuje i Ballmer, društvene odnose stvaraju suvremeni komunikacijski kanali determinirani tehnologijom, umjesto da je obrnuto kao nekoć.



Jedina je razlika u doživljajima pete revolucije u ovog dvojca ta što je jedan živi na praktičan, a drugi na teorijski način - dok Ballmerov Microsoft a priori stvara proizvode i formira svoju viziju tako da na petoj revoluciji opstaje, zarađuje i vlada, Shirky je a posteriori tumači tek promatrajući njezin tijek, pa se nameće zaključak da su sociolozi u ovoj priči korak iza tehničkih vizionara i da su tehnički vizionari ustvari bolji sociolozi od sociologa.



Izražavanje




Postoji opća svijest, uočava Shirky, o tome da je društvo koje ima internet, a napose ono koje je s njim odraslo, posvema drugačije od onoga koje ga nema, no internet je samo jedan komunikacijski medij, u kojemu smo dosad imali prilike uživati najkraće.



Živimo u vremenu kada se zbog interneta događa najveći porast mogućnosti ljudskog izražavanja, no postojale su dosad četiri komunikacijske revolucije koje su taj potencijal stubokom mijenjale, usput mijenjajući i društvo.



Prva je nastala pojavom i širenjem tiskanih medija - oni su kao komunikacijska inovacija obilježili značajno razdoblje u novijoj povijesti civilizacije. Druga revolucija dogodila se pojavom telefona i telegrafa, također svojom inovativnošću preokrenuvši u cijelosti način na koji međusobno komuniciramo.



Uslijedila je i treća komunikacijska revolucija kao posljedica izuma koji omogućuju da snimimo medij svih vrsta - sliku, zvuk, pokretnu sliku, odnosno video... Četvrta se logičnim slijedom nadovezala te je proizašla iz inovacije kojom je omogućeno da se slike, zvuk i videozapisi emitiraju, bilo u prijenosu uživo, bilo kao odgođene snimke.



Ono što je karakteristično za svaku od tih revolucija jest da ona koja podrazumijeva dvosmjernu komunikaciju nema mogućnost stvaranja grupe, odnosno ljudskog društva, dok ona koja kreira grupu nije u mogućnosti kreirati dvosmjernu komunikaciju. Kod prve i četvrte revolucije tako, primjerice, imamo novine ili televiziju kod kojih producentski tim stvara neki sadržaj i plasira ga kroz jednosmjernu komunikaciju grupi konzumenata, dok kod druge revolucije imamo telefon kojim se dvoje korisnika upušta u dvosmjernu komunikaciju, a pritom se ne stvara novo društvo sa zajedničkim karakteristikama.



U sadašnjosti je na snazi peta komunikacijska revolucija, ona nastala iz činjenice da je internet razvijen i rasprostranjen toliko da omogućava stvaranje grupa s dvosmjernom komunikacijom - internet je pretvorio publiku, odnosno svoj auditorij u društvo, grupu, zajednicu...



Socijalizacijski alati




Pretvaranje publike u društvo zapravo bi bilo moguće i bez interneta kada ne bi postojao taj problem da publika može biti neograničeno velika, a da je veličina društva ipak ograničena našim socijalizacijskim potencijalom. Što je društvo veće, veća je i komunikacija među njegovim pripadnicima, no smanjuje se udio ostvarenih izravnih međusobnih kontakata, čime društvo svojim rastom sve više postaje ponovno nalik publici. Velike grupe ljudi su - složit će se svaki sociolog sa Shirkyjem - nemoguće za održavanje kada se kao alat koristi samo ljudski mozak.



U današnje vrijeme, međutim, umjesto da kod velikih grupa naprosto odustajemo od praćenja svih postojećih kontakata i sudjelovanja u kontaktu sa svakim pojedinim pripadnikom grupe - što je prirodno za komunikacijske kapacitete ljudskog mozga - koristimo se setom internetskih alata koji nam omogućava da lako održavamo i proizvodimo veliku količinu kontakata. Rezultat toga jest da stvaramo veće grupe, efikasnije, veća društva s više komunikacije koju nije naporno pratiti.



Funkcija “Reply to all” koju posjeduje svaki program za razmjenu e-maila bio je prvi socijalizacijski alat interneta - svi su mogli odgovoriti svima i opet na to svi svima.



Današnji socijalizacijski alati poput Flickra, YouTubea, Facebooka, Digga, blogova i sličnih omogućuju da se iz komunikacije stvaraju društveni kontakti, a ne obrnuto kako je bilo prije, da se iz stvorenih kontakata unutar društva stvara komunikacija.



Steve Ballmer je spektakularniji u predstavljanju “svojih” pet revolucija, onih tehnoloških - premijerno ih je objelodanio među ostalima i pred Angelom Merkel, Nicolasom Sarkozyjem i Joséom Manuelom Barrosom na otvaranju jednog od najvećih svjetskih sajmova informatičke industrije, navodeći kako su se sve dogodile u posljednjih samo trideset godina.



Prva tehnološka revolucija nastala je kada su osobna računala cijenom postala dostupna svima, odnosno kada su pretvorena u najobičniji tržišni proizvod - time je njihov potencijal prvi put stavljen u ruke pojedinca. U drugoj su revoluciji nastala grafička korisnička sučelja (temeljena na sustavu prozora i ikona kod kojih se većinom radnji na računalu upravlja mišem), što je korisnicima računala osiguralo jednostavniji način iskorištavanja njihove snage.



Dinamika komuniciranja



Tijekom treće revolucije događala se eksponencijalna popularizacija interneta, što je dramatično olakšalo pronalaženje i distribuciju informacija. Osim što su nastali brojni novi komunikacijski kanali za čovjeka, zahvaljujući internetu komunicirati su međusobno “naučila” i sama računala, što nam je omogućilo da automatiziramo brojne procese koje smo obavljali svojom umnom ili fizičkom energijom.



Četvrta je tehnološka revolucija upravo na izmaku, a na zapravo pretenciozan način nazvana je “Web 2.0” - tijekom nje se web razvio iz statičkog medija u platformu za pružanje servisa koju karakteriziraju interaktivnost i visoka razina dinamičke komunikacije.



Sve je dostupno



Sada proživljavamo petu revoluciju u kojoj su svi podaci dostupni svima, instantno, bilo gdje i - smatra to Ballmer najznačajnijom karakteristikom ove revolucije - svi se znaju služiti alatima kojima se do informacija dolazi, čak i bez potrebe za stjecanjem bilo kakvih novih vještina. Ne samo da ćemo na kraju ove revolucije svi razumjeti računala, internet i tehnologiju, nego će računala razumjeti naše individualne potrebe, naše navike, naš način života.



Da je tako, očito je kako iz perspektive tehnoloških kreatora tako i iz perspektive analitičara društvene zbilje, no Ballmer je otišao i korak dalje, definirajući trendove koji su uzrok pete tehnološke revolucije ne bi li njegova kompanija postala (ili ostala?) njezinim glavnim motorom.



Stvaranje veće procesorske snage na sve manjoj i manjoj površini unutar sve manjih uređaja, svekolika rasprostranjenost bežičnih i mobilnih mreža za pristupanje internetu, prirodna korisnička sučelja koja umjesto zastarjelih prozora, ikonografije i miša donose prepoznavanje govora i pokreta i ekrane osjetljive na dodir te pametni displeji visokih rezolucija koji omogućavaju prezentiranje, prikazivanje ili projiciranje sve veće količine informacija na sve većem broju mjesta naprosto su učinili da informatička i internetska tehnologija postanu bešumni dio svakodnevice.



Interakcija



Zbog toga će interakcija s računalom svakim danom sve više nalikovati na interakciju s ljudima, a glavni direktor najutjecajnije tehnološke tvrtke na svijetu, koja kreirajući operacijski sustav i softver kao pogon za računala određuje način na koji će se obavljati ta interakcija, zna kojim putem Microsoft mora ići da te dvije stvari postanu i sasvim izjednačene. Dok Shirky zna da će u petoj revoluciji nastajati nova, veća i povezanija društva, Ballmer zna tko će s kim biti u tim društvima i pruža im alate s kojima ne samo da će takva društva stvarati i širiti, već i u njima ostajati.



Današnji generalni direktor Microsofta Steven Anthony Ballmer, 43. na listi najbogatijih ljudi na svijetu prema Forbesu, daleko je poznatiji po svojim ekscentričnim, ali istovremeno izuzetno karizmatičnim javnim nastupima nego kao naročito uspješan biznismen. On to, dakako, ipak jest - od kad je na čelu najvećeg svjetskog IT konglomerata, Microsoft nije zabilježio niti jednu fiskalnu godinu koja financijski nije izgledala neočekivano fantastično unatoč brojnim krizama kroz koje je tvrtka prolazila. Njegova posljednja misija posebno je eksponirana - Microsoft namjerava kupiti Yahoo kako bi se odupro Googleu, prvoj kompaniji u tridesetogodišnjoj povijesti koja ozbiljnije prijeti da bi mogla preuzeti tron IT industrije. Unatoč mučnoj borbi koju vodi i sa žilavim Yahooom i sa bahatim Googlem, Ballmer nalazi vremena, volje i inspiracije za širenje Microsoftovog evanđelja i teorije o petoj tehnološkoj revoluciji na brojnim nastupima diljem svijeta.

Kad nam tehnologija postaje dosadna...



Jedan od najcjenjenijih američkih publicista i stručnjaka za nove medije, Clay Shrinky, dane provodi kao sociološki konzultant i profesor na njujorškom Sveučilištu (NYU) držeći predavanja u kojima na posebno elokventan način govori o sociološkim i ekonomskim efektima razvoja interneta i tehnologije. Na tu temu napisao je nekoliko knjiga, kao i brojne kolumne u utjecajnim medijima poput New York Timesa, Wall Street Journala i Wireda. Među klijentima koje stručno savjetuje su, primjerice, Nokia, Kongresna knjižnica u SAD-u (Library of Congress) te BBC, a njegovi nastupi - posebice kada govori o petoj komunikacijskoj revoluciji, katkada se najavljuju kao ključni događaj nekog kongresa ili stručnog skupa kao mamac za privlačenje delegata. O svojoj teoriji utjecaja medija i interneta na komunikaciju i društvo napisao je knjigu Here Comes Everybody: The Power of Organizing Without Organizations.

Društvene posljedice postaju zanimljive



Dragan Petric, izvršni urednik Buga
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. lipanj 2022 21:12