LABIRINT POLITIKE

Židovske općine s pravom bojkotiraju službenu komemoraciju

 
 Marko Todorov / CROPIX

Kao da je u pitanju kazališna predstava u tri čina, a ne obilježavanje sjećanja na najstrašnije mjesto u hrvatskoj povijesti. Tako i ove godine izgleda program jasenovačkih komemoracija, koje se treću godinu zaredom obavljaju u odvojenim pohodima ustaškom logoru smrti - jučer su to napravili Židovi, sljedeći su na redu antifašisti i vjerojatno Srbi, a za tjedan dana u Jasenovac bi trebao stići i državni vrh.

Tragedija u tri čina, koja se mora neumitno desiti kada vlast nema hrabrosti raskinuti s ustaškim pokličem “Za dom spremni” nego očekuje da se problem riješi sam od sebe. Iako je sve moglo biti stavljeno ad acta da je premijer Andrej Plenković, uložio podjednaku energiju u obračun s ustaškom simbolikom, u mjeri u kojoj se angažirao da se izglasa Istanbulska konvencija. Na kraju krajeva, napali bi ga isti koji ga posljednjih tjedana optužuju zbog navodne izdaje, a dobio bi poštovanje i izvan granica Hrvatske jer u ovakvim slučajevima vrijedi poslovica po kojoj se dobar glas daleko čuje.

Umjesto toga, jučer su u eter otišle riječi upozorenja dugogodišnjeg predvodnika Židovske općine Zagreb Ognjena Krausa kako “u državi Ustav mora biti iznad svega, a u Ustavu piše da je pozdrav ‘Za dom spremni’ neustavan. I tu ne može biti nikakvog ali, kakav je ozakonilo Povjerenstvo za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima”.

Na području Nezavisne Države Hrvatske živjelo je 39 tisuća Židova, a ustaški režim likvidirao je ili deportirao u Auschwitz oko 30 tisuća pripadnika ovog naroda. Prema istraživanjima Hannah Arendt, u zločinima prema domicilnoj židovskoj populaciji među kvislinškim državama, još su se samo u Rumunjskoj mogli mjeriti s pogromima koje su provodili ustaše u NDH.

Zato je potpuno razumljivo da je koordinacija židovskih općina u Hrvatskoj odlučila da ni ove godine neće sudjelovati u službenoj komemoraciji žrtvama ustaškoga koncentracijskog logora Jasenovac, pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, u spomen na 22. travnja 1945. i proboj 600 logoraša, od kojih je preživjelo njih stotinjak. Kao da je vrijeme stalo u Hrvatskoj - višegodišnji napadi na antifašističko naslijeđe i sve izraženiji sentimenti za NDH i ustaški pokret, često institucija i pojedinaca koji su bliski državnim vlastima. U travnju 2017., državnu službenu komemoraciju proboja bojkotirali su predstavnici srpskih i židovskih organizacija te antifašisti, SDP i lijeve stranke. I tada su organizirali vlastitu komemoraciju, a slično je i ove godine. Tada su upozorili da sporna ploča s natpisom “Za dom spremni” i dalje stoji u Jasenovcu, ali i na krajnje zabrinjavajući porast pokušaja falsificiranja povijesti i povijesnih činjenica i relativizaciju ustaštva.

I što se promijenilo u proteklih 365 dana? Dvije stvari, i obje, na lošije.

Ploča s ustaškim pozdravom “Za dom spremni” više se ne nalazi u Jasenovcu, već je premještena desetak minuta vožnje autom, i čuva ju policija, kao da je u pitanju zaštićeni spomenik kulture. A Vijeće za suočavanje s posljedicama totalitarnih režima - pod paskom samog vrha ove države - službeno je zaključilo kako je spomenuti ustaški poklič neprihvatljiv, ali u nekim situacijama dopušten.

U službenim izdanjima Katoličke crkve, redovito se umanjuje broj jasenovačkih žrtava ili kao što je nedavno napisao Ivo Goldstein, kad je uspostavljena NDH, Crkva je ocjenjivala da je time ispunjen jedan od bitnih nacionalnih ciljeva. U školama se ne govori što je zaista bila Nezavisna Država Hrvatska sa svojim rasnim zakonima i koncentracijskim logorima, niti je Hrvatska podigla spomenike žrtvama NDH. Ako među Amerikancima, 41 posto njih i 66 posto milenijalaca ne zna što je bio Auschwitz, nacistički logor smrti, kako je potvrdilo prije nekoliko dana objavljeno istraživanje Schoen Consultinga, bilo bi interesantno napraviti istraživanje što Jadovno i Jasenovac znače za hrvatske dvadesetogodišnjake.

Ukratko, ne treba puno truda za razumijevanje zašto su ovdašnji malobrojni Židovi odlučili još jednom bojkotirati državnu komemoraciju u Jasenovcu.

Zato što sadašnja vlast pokazuje empatiju prema žrtvama, ali i za one koji su odgovorni za holokaust na prostoru Hrvatske. Predsjednica države će u Argentini pozdraviti emigrante uz tezu kako su “nakon Drugoga svjetskog rata mnogi Hrvati upravo u Argentini tražili i našli prostor slobode u kojemu su mogli svjedočiti svoje domoljublje”, a potom u Zagrebu sudjelovati na obilježavanju Jom hašoe. Ukratko, malo iskazivanja sentimenata za NDH emigraciju pa žaljenje za židovskim žrtvama. Ili to što se, kao u ogledima iz političke shizofrenije, od Izraela kupuju F16, ali se istovremeno toleriraju nazivi ulica po ustaškom ministru Mili Budaku, jednom od kreatora rasne politike u NDH.

Sve nabrojano ne znači kako u Hrvatskoj ima ozbiljnog antisemitizma. Ekscesi ove vrste su rijetki, diskriminacije gotovo nema, uostalom, poprilično ovdašnjih Židova bili su članovi raznih hrvatskih vlada, a mnogi su poznati sudionici intelektualne i javne scene. Sve to, međutim, pada u drugi plan pred otvorenim povijesnim revizionizmom koji buja u Hrvatskoj. Svatko tko to ignorira, snosi krivnju za ovu sramotu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. rujan 2021 13:12