- Imam tek jedan mali rešo, kuhajući na njemu uspjela sam, odjednom, nahraniti dvanaest ljudi, to mi je rekord do sad. Kad perem zube, vodu ne pustim da teče, već ulijem u čašu. Kad se tuširam ne puštam vodu da slobodno lijeva, zavrnem slavinu dok se nasapunam, pa odvrćem da se ispirem - tako neke od svojih životnih navika opisuje Nađa Irena Fišić, slobodna novinarka i blogerica koja godinama putuje svijetom, puno živi na Baliju, a u zadnje vrijeme, ipak, provede i dva mjeseca u Hrvatskoj.
Šest mjeseci je na Baliju, ostatak putuje, uglavnom Europom.
Nema perilicu suđa, nema sušilicu, rublje pere u praonici. Od električnih aparata na Baliju ona i partner kući imaju jedino kuhalo za vodu. Na Baliju, baš kao i u Zagrebu, kuhaju na plin, u šest mjeseci potroše nešto manje od dvije boce, dva zagrebačka mjeseca grije se na plin.
Na Baliju ne koristi klimu.
- Prilagodim se lokalnoj klimi, pa tako žive i domaći ljudi. Jučer sam u Kapadokiji užasnuta gledala kako ostavljaju prazne automobile, na parkingu, uključene, klima radi iako nikoga nema, tako klimatizirani čekaju turiste, ovdje se pazi na komociju turista, nitko ne razmišlja što ti automobili, radeći u prazno, čine okolišu - prepričava, javljajući se iz Turske.
Odužuje se Zemlji
- Uvijek jedem lokalne namirnice, prilagodim se, gdje god da jesam, jer obično je lokalno ukusnije, svježije i jeftinije, nema smisla na Baliju jesti hamburgere, jako su skupi, govedina dolazi iz Australije, a i čini ogroman karbonski otisak. Prije bih u dućanu kupila raznu hranu, da si ugodim, nešto od toga ne bih niti stigla pojesti, bacila bih - priča Nađa.
Azija ju je, kaže, "naučila da kupujem samo onoliko koliko znam da ću pojesti i da pazim da na tanjuru nakon objeda ništa ne ostane iza mene. Na Baliju živimo u bungalovu, organski otpad, što ga ionako imamo malo, bacamo u vrt."
U Indoneziji uglavnom jede ribu i povrće, u Hrvatskoj, za zime, često čvarke i slaninu, jednom godišnje kakav goveđi odrezak.
- Cijela jugoistočna Azija, osim Singapura, nema pitke vode. Mi smo zemlja koja pere s pitkom vodom ulice i zalijeva zahode, prvo kad se vratim doma uskliknem: 'Pitka voda!', jer u mojoj svijesti to je luksuz - govori Nađa.
U Europi pije vodu iz slavine. U Aziji kupuje velike galone i pretače u manju bocu koju nosi sa sobom gdje god ide.
Po Zagrebu se vozi biciklom ili, sve što može, rješava pješice.
- Nije mi problem od Savske do Maksimirske pješačiti, ili otići biciklom. No, to je samo dva mjeseca, dok smo kući, čisto da malo isperem gorak okus teškog karbonskog otiska koji ostavljam - priznaje.
Odjeća prirodnih materijala
Svjesna je da njezini letovi i vožnje motociklom i automobilom ostavljaju veliki trag. Leti najmanje četiri puta godišnje, odlazeći na Bali i vraćajući se u Zagreb, što je ukupno 26.000 km te dok je na Baliju odlazi barem jednom u Singapur, produžiti vizu, to je još dodatnih 3320 km.
Za putovanja po Europi uvijek koristi aplikacije koje ju povezuju da auto dijeli s drugim putnicima.
- Spojiš ugodno s korisnim, jeftinije je, ekološkije, dovezu te točno na odredište, na takav način često putuju baš ljudi koji puno putuju, iskustva su mi odlična, i sve je vrlo transparentno, jer aplikacija sve bilježi. Tako sam putovala, recimo, iz Zagreba do Švedske - ispričala je.
Zadnjih godinu dana kupovala je, kaže, više odjeće negoli inače, jer nije imala gotovo ništa za zimsku sezonu. Kupila je dvoje čizama, kaput, jaknu, dvoje tenisice, te uobičajenih desetak haljina na Baliju i desetak tajica.
- Uvijek kupujem prirodne materijale, kožne čizme i cipele, pamuk ili lan - tvrdi.
Ne kupuje papirnata izdanja ni novina niti knjiga, jer to, s obzirom na to da putuje, nema gdje držati, sve što koristi je u elektronskom obliku, čita na tabletu. Još je, kaže, dobro služi laptop star sedam godina. Mobitelu su tek dvije.
Plastične vrećice ne koristi. Na Baliju, sve i da hoće, teško da bi mogla – toga tamo odavno nema.
Provjeri kakav karbonski otisak imaju drugi Hrvati, koliko sam zagađuješ te kako možeš uštedjeti energiju i novac. Doznaj više OVDJE.
Prilog je napravljen u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i Prvog plinarskog društva (PPD) u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg lista