Plinkovi gosti

MARKO IMA MINIMALNI KARBONSKI OTISAK, EVO KAKO IZGLEDA NJEGOV ŽIVOT Radi sam svoju kozmetiku, odbija poslovne putove avionom i grije se na drva

Zagreb, 220518.
Studio Hanza Media.
Marko Capek zivi zivot bez plastike, odnosno ekoloski je osvjesten i koristi proizvode koji ne zagadjuju okolis.
Foto: Davor Pongracic / CROPIX
Davor Pongračić / Hanza Media

Marko Capek

Koliko smo ekološki osvješteni? Sve što radimo – koliko putujemo, koliko crvenog mesa jedemo, koliko odjeće kupujemo, recikliramo li – ima svoj karbonski ili ugljični otisak te posljedice na životnu sredinu i klimatske promjene. U sklopu kampanje kojom osvještavamo održivost, računali smo karbonski otisak poznatim Hrvatima. Marko Capek je ekološki aktivist, posljednjih nekoliko godina ne kupuje plastične proizvode, proizvodi svoju kozmetiku, ne kupuje meso. Markov karbonski otisak je 3,6 CO2e, ispod prosjeka naših sugovornika i ispod prosjeka građana Hrvatske i EU, a evo kakav trag onostavalja na naš planet...

Marko Capek posljednjih nekoliko godina ne kupuje plastične proizvode, desetak godina proizvodi svoju kozmetiku, ne kupuje meso, načinom na koji živi jedan je od onih ljudi koji puno svjesnosti ulažu u očuvanje prirode. Njegov karbonski otisak je 3,6 CO2e. Tvrdi da prošle godine nije kupio ni jednu knjigu, nije ništa potrošio na odjeću, tek ponekad kupi neki komad u second-hand shopu, a ne sjeća se ni kada je kupio ikakav elektronički uređaj.

Bez leta koji je ove godine imao, putovao je u Ekvador, otisak bi bio 2,51 kWh što je točno koliko je preporučeno prema trenutnim znanstvenim podacima. Capek putuje sve manje, upravo zbog karbonskog otiska. Ovaj mjesec zasadit će trostruku količinu stabala (više stabala voćaka, bor, ginko, orah i kesten) ne bi li poništio otisak avionskog leta, putovanja u Ekvador.

U budućnosti će, kaže, letjeti svega jednom u nekoliko godina, sve češće odbija poslovna putovanja koja traže avion.

- Najgora su ta kratka putovanja, jer avion najviše troši pri uzlijetanju i slijetanju - kaže Marko.

'Kad živite u prirodi, točno vidite svoj otpad'

Putovanje u Latinsku Ameriku bilo je vezano uz klimatske promijene, tamo su snimili film. Prije pola godine s djevojkom je iz kuće u Zagrebu preselio na Žumberak, sad se griju na drva što bitno smanjuje karbonski otisak jer je drvo CO2 neutralno, drži se da je u svojem životnom vijeku, za rasta, upilo CO2.

Na Žumberku nema kantu za smeće, cilj je da se sve što konzumira može vratiti u prirodu, da je biološki razgradivo, ili da se može reciklirati. Makar, reciklaža mu je zadnja opcija, dodaje, "jer mi u svijetu nemamo reciklažne kapacitete koji bi mogli pokriti trenutačnu količinu otpada koju globalno generiramo. Ni Hrvatska, niti Europa nema uvjete da bi reciklirala sve što ljudi bacaju. Jedini način je da svatko bude odgovoran za svoj otpad." Većinu organskog otpada kompostira.

- Kad živite u prirodi, točno vidite svoj otpad, za razliku od života u gradu, jer ako odložite otpad u reciklažne kante zapravo i ne znate koliko ga je i što se s njime na koncu događa. Recikliram uglavnom kad dobijem poklone, ne kupujem ništa što ima plastičnu ambalažu, ali recimo dobijem sir umotan u plastiku ili čokoladu… Ako na kraju mjeseca imam šaku plastike, to je sve od onog što dobijem s poklonima - tvrdi Capek.

Zagreb, 181218.
Marko Capek vlasnik je apartmana za iznajmljivanje koji se nalaci na Gornjem gradu. Cijeli apartman opremljen je eko kozmetkom i deterdjentima koje izradjuje sam. Marko ima udrugu Terra hub koja radi radionice o ekologiji i eko zivotu.
Foto: Berislava Picek / CROPIX
Berislava Picek

Marko Capek već nekoliko godina ne kupuje plastiku

 

 Djevojka i on sami rade svu kozmetiku koju koriste - sapune za pranje suđa, tijela, lica, kose, dezodoranse, zubnu pastu, kremu za sunčanje.

- Sve to napravimo sami zadnjih deset godina, na taj način, odmah u startu, imamo 50% plastike manje. U sat vremena zamiješam sapun za tuširanje od dva kilograma koji nama traje cijelu godinu, a tuširamo se svaki dan - pojašnjava.

Bez plastike žive tri godine.

- Niti jedna druga životinja osim čovjeka ne generira biološki nerazgradiv otpad. Ne koristim vrećice, jednokratnu ambalažu, imam nešto plastičnih vrećica otprije, jer jedna traje 1000 godina, a ljudi je bacaju svaki dan. Operem, posušim vrećicu i mogu je ponovo koristiti - priča Marko.

 U restoranima odbija svaki oblik plastike - žličice, slamke, kad kupuje proizvode bez ambalaže, ponese svoju ambalažu, ili bira ambalažu koja se lako reciklira - staklo, metal, papir…

Provjeri kakav karbonski otisak imaju drugi Hrvati, koliko sam zagađuješ te kako možeš uštedjeti energiju i novac. Doznaj više OVDJE.

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo