Piše: Morana Magaš-Perišić
Zagađivanje zraka plinovima iz ispušnih sustava automobila dosegnulo je nepodnošljive granice u velikim gradovima pa povećanje proizvodnje i korištenja vozila na električni pogon postaje realnost.
Mnogo je benefita koje donose vozila na struju, a među glavne razloge kupnje svakako spadaju: manja cijena održavanja, niska cijena potrošnje, razni napredni sustavi vožnje te manje štetan utjecaj na okoliš. Sve su to razlozi zbog kojih sve veći broj kupaca nabavlja električna vozila koja su još uvijek u nekim segmentima oskudna za razliku od tradicionalnih automobila.
Dok Skandinavci prednjače po broju prodanih električnih automobila, u Hrvatskoj se stvari puno sporije mijenjaju. Prošle godine u Hrvatskoj je prodano svega 145 električnih auta, dok je onih konvencionalnih prodano gotovo 60 tisuća. Dakle, tek 0.2 posto od ukupnog broja. Zasad ih kupuju uglavnom ekološki entuzijasti i tvrtke koje u prijevozu na električnu energiju vide svoju računicu isplativosti.
Sasvim jasna računica
Još uvijek visoka cijena, prije svega zbog vrlo skupih baterija, kao i još uvijek relativno mali domet u odnosu na konvencionalne automobile te nedovoljno razvijena infrastruktura za punjenje, najveće su prepreke da električni automobili postanu masovni proizvod na našim, ali i europskim prometnicama.
No, daleko od toga da ih na hrvatskim cestama nema – sveukupno ih je registrirano 459, a broj im iz dana u dan raste. Razlog tome su i sve veći poticaji pa je tako Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ove godine za poticanje kupnje električnih vozila izdvojio 17 milijuna kuna, pet milijuna više nego lani.
Osim neupitne ekološke prihvatljivosti i cijene su pristupačnije, a kada se uzme u obzir subvencija države za njihovu kupnju, kao i dugoročna ušteda, računica postaje sasvim jasna.
A upravo je ovo prepoznao i Davorin Štetner, predsjednik Hrvatskog auto i karting saveza te predsjednik Hrvatske mreže poslovnih anđela - CRANE. Odluka za kupnju električnog automobila nije mu bila teška, budući da uz sebe ima dosta prijatelja koji su već bili na električnim vozilima te je bio vođen njihovim pozitivnim iskustvima. Ipak, presudan uteg na vagi bio je poticaj za električna vozila koji je dobio.
- Sa svojim Nissan Leafom sam u godinu dana prešao preko 27.000 kilometara tako da računam da sam po kilometru uštedio barem kunu. Još ima dosta upitnika što se tiče električnih vozila. Zanima me trajanje baterijske jedinice, a vjerojatno ću precizan odgovor o uštedi moći dati kroz četiri godine. Ako se vozim po gradu mogu navući oko 200 kilometara, ali ako se izađe na autocestu i vozi prosječnom brzinom 130 km/h doseg je oko 120 kilometara. Situacija je gora zimi jer sve pada za još barem 30 posto ako su temperature ispod nule. Moram priznati da je u početku bilo dosta stresno te sam imao nekoliko situacija gdje sam jedva stigao do punjača – naglašava Štetner.
S porastom broja električnih auta raste i broj punionica. Nema sumnje da je ulaganje u potrebnu infrastrukturu najvažniji kriterij koji treba biti ispunjen kako bi se još više vozača odlučilo za struju.
- Situacija se bitno promijenila u zadnjih godinu dana tako da danas imamo već zaista dobru mrežu brzih punjača. Ipak, ako želimo veći broj električnih vozila na cestama mora se nastaviti investiranje u logistiku i mrežu brzih punjača. HEP je uz pomoć EU napravio zaista velike pomake te postavio kvalitetne punjače. Grad Zagreb je prvi odlično krenuo s brzim punjačima, ali dosta je problema s tim punjačima koji su često u kvaru – naglašava Štetner.
Prednost električnih automobila prepoznali su i vlasnici brojnih poslovnih subjekata koji u svoje vozne parkove uvode sve više ovih vozila. Jedan od njih je i vlasnik tvrtke za distribuciju kave Duško Gajić koji je uz pomoć državnih poticaja nabavio dva električna Renault Kangooa.
Izračunao je kako će na uštedi goriva isplatiti leasing jednog od dva vozila, a u idućoj godini planira nabaviti i nova. Njegova tvrtka se već 25 godina bavi distribucijom kave i održavanjem samoposlužnih automata na području gotovo cijele Hrvatske pa za potrebe posla svakodnevno koriste desetak vozila različite veličine. Kod redovne obnove voznog parka odlučio je, umjesto klasičnih dizelskih, kupiti dva električna vozila te tako smanjiti troškove toliko da će jedno vozilo isplatiti kroz uštedu na gorivu.
Naime, njegovi djelatnici po Zagrebu imaju više-manje stalne dnevne rute, izuzev iznenadnih servisa, pa je bilo lako odrediti koje se rute mogu obavljati električnim vozilom s obzirom na njegov domet.
- U zimskim uvjetima možemo napraviti najmanje 130 kilometara, dok u ljetnim mjesecima domet raste i do 200 kilometara. Nama je jedna ruta koju pokrivamo električnim vozilima u pravilu do 100, a druga od 120 do 150 kilometara - objašnjava Gajić.
Ponekad je potrebno tijekom radnog vremena nadopuniti drugo vozilo, ali to ne predstavlja neki problem za poslovanje jer u gradu ima dovoljno punionica i uz kvalitetno planiranje punjenje se uspije obaviti na vrijeme.
- Otkad smo uveli električne automobile, mojim je dečkima zapravo ključno hoće li taj dan koristiti obilaznicu ili ne jer vožnja brzinom 100-110 km/h drastično smanjuje domet - kaže Gajić.
Kako jedno vozilo nakon posla uvijek pune na kućnoj utičnici i zasebnom brojilu, troškovi su sasvim razvidni - mjesečno na struju za punjenje električnog automobila po cijeni od 0,87 kn/kW potroše 400 kuna, a za istu kilometražu prije su s dizelskim automobilima na gorivo trošili od 1600 do 2000 kuna što je četiri do pet puta više.
- Otvara se mreža privatnih punionica koje naplaćuju uslugu punjenja, a postaje upitno i do kada će država financirati punionice koje su do sada bile besplatne za korisnike. Ovo je problem oko kojeg bi trebalo povesti računa – poručuje Gajić.
Prilog je napravljen u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i HEP-a u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg lista