Izazovan pothvat

U MANJE OD MJESEC DANA SREDNJOŠKOLCI SU SAMOSTALNO SASTAVILI JEDAN OD NAJBRŽIH DRONOVA U HRVATSKOJ Već imaju ponudu za komercijalu upotrebu

    AUTOR:
    • Antonella Ušić Gotovac

  • OBJAVLJENO:
  • 29.10.2019. u 11:20

Vlado Kos / Hanza Media

Bartol demonstrira kako funkcionira Racing dron

Omogućava Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta

Student Osječkog FERIT-a Bartol Gašpar, iako mu je tek 19 godina, već se može pohvaliti s nekoliko uspješnih projekata. Izumio je minijaturnu perilicu za rublje, mali auto kojim se upravlja bluetoothom, no prošli mjesec njegov mu je najnoviji izum - trkaći dron - donio titulu najboljeg mladog inovatora u Hrvatskoj.


S kolegom iz razreda sad već bivše, elektrotehničke škole u Osijeku, Antoniom Škrinjarom, osvojio je komisiju na nedavno održanoj Nacionalnoj izložbi inovatora u Kastvu. Bartol i Antonio u samo mjesec dana sastavili su jedan od najbržih dronova u Hrvatskoj - racing dron koji leti brzinom od 100 km/h. Ovaj je projekt nastao kao završni rad Elektrotehničke i prometne škole Osijek, u kojoj učenici školovanje nerijetko završavaju impresivnim radovima kao što su to go kartovi, robotske ruke, pomična vrata, automatska cimbala...


- Kako smo došli na ideju? Jednostavno. Htjeli smo da nam završni rad leti - smije se Bartol, koji kaže kako su mnogi njegove kolege u bivšoj školi za završne radove napravili fantastične projekte, ali nijedan dotad nije letio. Njegov je kolega, primjerice, izradio impresivnu maketu aviona od stiropora u promjeru od dva metra, ali je ona bila statična.
Nikad prije nisu pokušali sastaviti dron, pa je ovo za njega i bivšeg kolegu bio posebni izazov.

Vlado Kos / Hanza Media

Bartol Gašpar i njegov leteći dron

 

- Sve smo dijelove koji su nam bili potrebni naručili preko interneta. Čekali smo kinesku Novu godinu jer su tada najveći popusti i naručili motore, propelere, drivere za motore, kameru, različite antene, bateriju i okvir drona. Sve skupa koštalo nas je nešto manje od dvije tisuće kuna, no prilika da stvorimo nešto novo vrijedila je uloženog džeparca. Uz pomoć našeg mentora, profesora Mirka Mesića, sastavili smo ga pod nastavom u manje od mjesec dana - priča Bartol te dodaje kako je ekstaza među njegovom ekipom bila nemjerljiva nakon što je dron uistinu poletio. U školi je nastalo pravo ludilo, prisjeća se. Očekivano, faza testiranja drona i njegovih letećih sposobnosti bila je najzabavniji dio projekta.

 

Dron se zabijao u stropove, gubili su njegove dijelove, a jednom prilikom cijeli je razred tražio šaraf koji se otkačio jer su dečki krivo postavili propeler.

 

- Sve u svemu, jako smo bili ponosni što smo stvorili nešto što zaista leti. Svima je to bilo woow – priča Bartol te priznaje kako, unatoč tome što mu je tata elektrotehničar, prije nije bio zainteresiran za ovakve manufakture. No situacija se u srednjoj školi promijenila. Dobio je motivaciju i podršku entuzijastičnih profesora.


-Oduvijek sam bio spretan s rukama, ali dok sam bio u osnovnoj, ništa mi se nije previše dalo. Naš profesor Mirko Mesić uspio nas je sve nekako motivirati i uhvatiti naš potencijal te nas je bodrio tijekom cijelog školovanja, a posebice na projektu. Pronalazio nam je natjecanja, skupove i izložbe gdje smo prezentirali svoj rad. Išli smo na natjecanja po cijeloj Hrvatskoj i konačno osvojili i zlatno odličje u Kastvu na Inovi - zahvalan je svom mentoru Bartol. Kako smo doznali, njegov kolega iz školskih klupa, Antonio Škrinjar, zaposlio se se tri dana nakon pobjede. Brzo su ga "zgrabili", jer danas je konkurencija žestoka, a kvalitetnih radnika malo. Tako se Antonio zaposlio u poznatoj osječkoj tvrtki ORQA - kojoj su naočale za upravljanje dronom donijele pobjedu na prošlogodišnjem BUG-ovu Idea Knockoutu.

Vlado Kos / Hanza Media

Bartol u Strojarsko tehničkoj školi u Osijeku


Leteći dron za utrke jedinstven je po tome što je jedan od najbržih u svojoj klasi i može se primijeniti na brojne ostale projekte. Tako Antonio razmatra jednu ponudu kojom bi se njegov trkaći dron mogao koristiti u automobilističkim utrkama gdje bi iz zraka snimao utrke.


- Racing dron je modularan i na njega možemo staviti senzore za bilo koju svrhu. Može se modelirati po želji, doslovno kao lego-kockice. Zasad je njegova baterija skromna, pa tako pri svojoj maksimalnoj brzini, 100 kn/h, može letjeti samo tri minute, ali ima puno potencijala za unapređenje - opisuje Bartol, koji je trenutačno potpuno okupiran obvezama na osječkom Feritu, gdje se dodatno razvija na području tehnoloških inovacija. Dron će do kraja godine pokazati na još nekoliko natjecanja i na njemu nastaviti raditi, ali morat će, kaže Bartol, poraditi i na svojim pilotskim vještinama kako bi dron mogli nastaviti sigurno testirati jer su stvorili impresivan stroj koji sada moraju naučiti kontrolirati.

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo